Južna Džordžija i Južna Sendvička Ostrva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Južna Džordžija i Južna Sendvička ostrva
engl. South Georgia and the South Sandwich Islands
Krilatica: Leo Terram Propriam Protegat
Položaj Južne Džordžije i Južnih Sendvičkih ostrva
Glavni gradKing Edvard Pojnt
Službeni jezikengleski
Vladavina
Oblik državeBritanske prekomorske teritorije
 — MonarhČarls III
 — KomesarKolin Roberts
Istorija
Geografija
Površina
 — ukupno3.903 km2
Stanovništvo
 — 2006.30(-)
 — gustina0,01 st./km2
Ekonomija
ValutaFunta
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC -2
Internet domen.gs
Pozivni broj+500

Južna Džordžija i Južna Sandvička Ostrva (engl. South Georgia and the South Sandwich Islands (SGSSI)) je prekomorska teritorija Ujedinjenog Kraljevstva u južnom delu Atlantskog okeana. To je udaljena i negostoljubiva grupa ostrva, koja se sastoji od Južne Džordžije i lanca manjih ostrva poznatih kao Južna Sendvička ostrva. Južna Džordžija je duga 165 kilometara i široka 35 kilometara i daleko je najveće ostrvo na teritoriji. Južna Sendvička ostrva leže oko 700 kilometara jugoistočno od Južne Džordžije. Ukupna površina teritorije je 3.903 km².[1] Južna Sendvička ostrva su nenaseljena, a na Južnoj Džordžiji živi veoma mali broj nestalnih stanovnika.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ostrvo Južna Džordžija prvi put je 1675. godine video Entoni de la Roše, londonski trgovac i (uprkos njegovom francuskom imenu) Englez.[3] Ostrvo se na ranim mapama pojavilo kao ostrvo Roše.[4] Komercijalni španski brod Leon, koji je saobraćao iz Sent-Maloa, video ga je 28. ili 29. juna 1756. godine.[5] godine. Britanska je teritorija od 1775. godine. Kao posebna teritorija je osnovana 1985. godine,[6] pre toga je bila zavisan deo Folklandskih Ostrva.

Na ostrvima ne postoji domaće stanovništvo, samo britanski guverner ostrva i naučnici koji održavaju bazu King Edvard Pojnt, muzejsko osoblje nedaleko od Grutvikena.

Administracija[uredi | uredi izvor]

Suverenitet ostrva je pod sporom sa Argentinom od 1927. godine. Argentina je održavala naselje na ostrvu Tule (Južna Sendvička Ostrva) od 19761982. i okupirala Grutviken i Lajt Harbor (Južna Džordžija) za vreme Folklandskog rata.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Ekonomska aktivnost u Južnoj Džordžiji i na Južnim Sendvičkim ostrvima je ograničena. Teritorija ima prihod od 6,3 miliona funti, od čega 80% potiče od ribolovnih dozvola (cifre za 2020. godinu).[7] Drugi izvori prihoda su prodaja poštanskih maraka i kovanog novca, turizam, carine i lučke dažbine.[8]

Naselja[uredi | uredi izvor]

Južna Džordžija i Južna Sendvička Ostrva imaju dva naselja:

Mapa ostrva

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima je klasifikovana kao polarna, a vreme je veoma promenljivo i oštro, što čini tundru prema Kepenovoj klasifikaciji klime. Tipične dnevne maksimalne temperature u Južnoj Džordžiji na nivou mora su oko 0 °C zimi (avgust) i 8 °C leti (januar). Zimske minimalne temperature su obično oko -5 °C i retko padaju ispod -10 °C.

Klima Grytviken/King Edward Point, South Georgia, 1901–1950 (Sunshine 1931–1960)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 24,5
(76,1)
26,5
(79,7)
28,8
(83,8)
19,1
(66,4)
17,5
(63,5)
14,0
(57,2)
13,6
(56,5)
13,2
(55,8)
17,0
(62,6)
20,0
(68)
22,5
(72,5)
21,5
(70,7)
28,8
(83,8)
Maksimum, °C (°F) 8,4
(47,1)
9,1
(48,4)
8,4
(47,1)
5,6
(42,1)
2,9
(37,2)
0,9
(33,6)
1,2
(34,2)
1,5
(34,7)
3,5
(38,3)
5,4
(41,7)
6,5
(43,7)
7,5
(45,5)
5,1
(41,2)
Prosek, °C (°F) 4,6
(40,3)
5,1
(41,2)
4,4
(39,9)
2,3
(36,1)
0,0
(32)
−1,6
(29,1)
−1,5
(29,3)
−1,8
(28,8)
−0,1
(31,8)
1,6
(34,9)
2,7
(36,9)
3,7
(38,7)
1,6
(34,9)
Minimum, °C (°F) 1,4
(34,5)
1,7
(35,1)
1,0
(33,8)
−0,8
(30,6)
−3,1
(26,4)
−4,6
(23,7)
−4,7
(23,5)
−4,9
(23,2)
−3,3
(26,1)
−1,8
(28,8)
−0,5
(31,1)
0,4
(32,7)
−1,6
(29,1)
Apsolutni minimum, °C (°F) −4,1
(24,6)
−3,7
(25,3)
−6,3
(20,7)
−9,8
(14,4)
−11,4
(11,5)
−14,6
(5,7)
−15,2
(4,6)
−19,2
(−2,6)
−18,4
(−1,1)
−11
(12)
−6,4
(20,5)
−5,4
(22,3)
−19,2
(−2,6)
Količina padavina, mm (in) 92
(3,62)
114
(4,49)
136
(5,35)
139
(5,47)
137
(5,39)
135
(5,31)
149
(5,87)
149
(5,87)
92
(3,62)
80
(3,15)
93
(3,66)
88
(3,46)
1,394
(54,88)
Dani sa padavinama (≥ 0.1 mm) 12 13 14 14 12 15 15 14 11 12 11 11 154
Relativna vlažnost, % 72 69 69 70 74 75 74 73 72 70 69 71 71,5
Sunčani sati — mesečni prosek 152 160 127 66 34 12 22 74 123 171 174 167 1.282
Izvor #1: Globalbioclimatics/Salvador Rivas-Martínez[9]
Izvor #2: DMI/Danish Meteorology Institute (sun, humidity, and precipitation days 1931–1960)[10]

Biljni i životinjski svet[uredi | uredi izvor]

Ukupno postoji 26 vrsta vaskularnih biljaka poreklom iz Južne Džordžije; šest vrsta trava, četiri rogoza, jedan šaš, šest paprati, jedna mahovina i devet sitnih trava. Postoji i oko 125 vrsta mahovine, 85 vrsta jetrenjaka i 150 lišajeva, kao i oko 50 vrsta makrogljiva.[11] Na ostrvima nema drveća ni žbunja.[12] Južnu Džordžiju naseljavaju mnoge morske ptice, uključujući albatrosa, veliku koloniju kraljevskih i drugih vrsta pingvina[13] i ptica. BirdLife International je identifikovao i Južnu Džordžiju i Južna Sendvička ostrva kao važna područja za ptice (IBA).[14]

Foke često obilaze ostrva, a kitovi se mogu videti u okolnim vodama. Ne postoje domaći sisari, iako su irvasi, smeđi pacovi i miševi uvedeni u Južnu Džordžiju kroz ljudske aktivnosti. Pacovi, dovedeni na ostrvo kao slepi putnici na brodovima za pecanje i kitolovcima u kasnom 18. veku,[15] naneli su veliku štetu domaćim divljim životinjama, uništavajući desetine miliona jaja i pilića ptica koje se gnezde na zemlji. Dok su ranije ostrvski glečeri predstavljali prirodnu barijeru širenju pacova, ovi glečeri se sada polako tope kako se klima zagreva.[16] Godine 2011. naučnici su pokrenuli četvorogodišnji program za potpuno iskorenjivanje pacova i miševa, što je do sada najveći pokušaj iskorenjivanja glodara na svetu.[17][18][19]

Irvasi u Južnoj Džordžiji su uvedeni 1911. godine od strane norveških kitolovaca, radi mesa i za sportskog lova. U februaru 2011. godine vlasti su objavile da će zbog štetnog uticaja irvasa na autohtone vrste i opasnosti od njihovog širenja na danas netaknuta područja, biti izvršen potpuni odstrel, što će dovesti do iskorenjivanja irvasa sa ostrva.[20] Iskorenjivanje je počelo 2013. sa 3.500 ubijenih irvasa. Skoro svi ostali su ubijeni početkom 2014, a poslednji (oko 50) 2014–2015. godine.[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ South Georgia and the South Sandwich Islands, CIA World Factbook, 2002.
  2. ^ „South Georgia & the South Sandwich Islands – Current Status”. Government of South Georgia and the South Sandwich Islands (GSGSSI). Pristupljeno 31. 5. 2016. „There are no permanent residents in the Territory but the British Antarctic Survey (BAS) operates two bases on South Georgia. The base at King Edward Point (KEP) is operated under contract to GSGSSI and the FCO and is staffed by eight BAS personnel, plus two GSGSSI officers and their spouses. Bird Island has a year round complement of four BAS personnel who undertake long-term monitoring of seabirds and marine mammals. The South Sandwich Islands are uninhabited, though an originally undetected, and subsequently allowed, manned Argentinean research station was located on Thule from 1976 to 1982. 
  3. ^ Carroll, Paul. „The Living Edens – South Georgia Island – Ice and Isolation”. www.pbs.org. Pristupljeno 23. 8. 2017. 
  4. ^ „French Map of South Atlantic, 1705”. The British Empire. Pristupljeno 14. 11. 2019. 
  5. ^ „Iberoamerica – Bienvenido --”. Arhivirano iz originala 2012-06-29. g. 
  6. ^ „The South Georgia and South Sandwich Islands Order 1985”. 
  7. ^ „Commonwealth Secretariat website”. Arhivirano iz originala 20. 8. 2006. g. 
  8. ^ „Healthy Surplus in South Georgia Finances, Spurred by Fishing, Tourism and Stamps”. MercoPress. 12. 5. 2010. Pristupljeno 19. 1. 2017. 
  9. ^ „Temp/Rain 1901–1950” (PDF). Globalbioclimatics. april 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 1. 8. 2020. g. Pristupljeno 10. 12. 2018. 
  10. ^ Cappelen, John; Jensen, Jens. „South Georgia–Grytviken” (PDF). Climate Data for Selected Stations (1931–1960) (na jeziku: danski). Danish Meteorological Institute. str. 242. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 4. 2013. g. Pristupljeno 10. 12. 2018. 
  11. ^ Headland 1992, str. 195–197
  12. ^ „Native flora – South Georgia Heritage Trust”. 
  13. ^ Attenborough 1998
  14. ^ „South Georgia & the South Sandwich Islands”. BirdLife International. 2012. Pristupljeno 19. 5. 2014. 
  15. ^ „Eradication of Rodents”. South Georgia and South Sandwich Islands. Arhivirano iz originala 3. 8. 2015. g. Pristupljeno 8. 7. 2013. 
  16. ^ „Climate Change – Overview”. British Antarctic Survey. Arhivirano iz originala 8. 7. 2015. g. Pristupljeno 8. 7. 2013. 
  17. ^ Hastings, Chris (7. 3. 2010). „South Georgia to poison millions of rats”. Times Online. London. 
  18. ^ Connor, Steve (8. 3. 2010). „Ecologists turn exterminators in the great rat hunt”Neophodna novčana pretplata. The Independent. London. Arhivirano iz originala 24. 5. 2022. g. 
  19. ^ Amos, Jonathan (4. 5. 2011). „'Success' in South Georgia rat eradication”. BBC. 
  20. ^ Management of introduced reindeer on South Georgia Arhivirano 16 maj 2011 na sajtu Wayback Machine, Office of the Commissioner, 19 February 2011.
  21. ^ Doyle, Alister (18. 3. 2013). „Hunters slay 3,500 reindeer on island near Antarctica”. Reuters. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]