Njoke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Njoke
Njoke
Vrsta jelapredjelo
Deo nacionalne kuhinjeitalijanska
Temperatura serviranjatopla ili hladna
Glavni sastojcikrompir ili pšenično brašno, jaja, sir
Varijacijegnudi, malfatti, malloreddus, strangulaprievete, cavatelli
  Mediji: Njoke

Njoke su vrsta testenine[1] koje se sastoje od testa koje se može napraviti od griza,[2] običnog pšeničnog brašna,[3] jaja,[4] sira,[5] krompira,[6] prezli,[7] kukuruznog brašna[8] ili sličnih sastojaka,[9] [10] [11] i eventualno arome začinskog bilja, povrća, kakaa ili suvih šljiva. Testo za njoke najčešće se razvalja pre nego što se iseče na sitne komade približno veličine pampura.[12] Zatim se male knedle pritiskaju viljuškom ili renderom sira da bi se napravili grebeni u kojima se može zadržati sos. Alternativno, oni su jednostavno isečeni na male grudvice. Njoke se obično jedu kao zamena za testenine u prvom jelu, ali mogu se poslužiti i kao prilog uz neka glavna jela.

Karakteristike i sastav[uredi | uredi izvor]

Kao i mnoga italijanska jela, njoke imaju značajne razlike u receptima i imenima u različitim regionima. Na primer, lombardijski i toskanski malfatti su napravljeni od rikote, brašna i spanaća, kao i uz dodatak raznih drugih bilja ako je potrebno.[13] [14] Toskanski gnudi sadrže manje brašna;[15] ali neke vrste vrste su zasnovane na brašnu, kao kampanijski strangulaprievete, apulijski cavatelli, sardinijski malloreddus,[16] itd.[17] Njoke se obično kuvaju samostalno u slanoj kipućoj vodi, a zatim se prelivaju raznim sosovima, u zavisnosti od vrste njoka i recepta koji se koristi. Neke njoke se mogu napraviti od komada kuvane palente ili griza, koji se rašire da se osuše, a zatim prelivaju sirom i maslacem i završavaju pečenjem u rerni.

Njoke sa pestom

Njoke se jedu kao prvo jelo kao alternativa supi ili testenini. Uobičajeno uz njoke se služi rastopljeni puter sa žalfijom, pestom, kao i razni sosevi. Obično su domaće proizvodnje u italijanskim i italijansko-imigrantskim domaćinstvima. Takođe se mogu kupiti sveže u specijalizovanim prodavnicama. U supermarketima su industrijski proizvedene, upakovane njoke široko dostupne u frižideru, sušene ili u smrznutom obliku. Njihova priprema je slična testenini, jer se kuvaju u vodi, a zatim se serviraju sa sosom. Ako se za supu žele minijaturne njoke, one se mogu napraviti potiskivanjem testa od njoka kroz grubo sito ili perforiranu kašiku.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Reč njoki može biti izvedena od italijanske reči nocchio, što znači čvor u drvetu,[18] ili od nocca, što znači zglob.[19] To je tradicionalna vrsta italijanske testenine još od rimskog doba.[20] Uvele su ga rimske legije tokom širenja carstva u zemlje evropskog kontinenta. U rimsko doba njoke su se pravile od kaše nalik griz kaši pomešanoj sa jajima, a i danas se nalaze u sličnim oblicima, posebno njoke pečene u pećnici ala romana i sardinijski malloreddus [21] koje ne sadrže jaja.

Njoke sa pistaćima, restoran na Siciliji

Postoje brojni italijanski regioni koji vole da ističu kako su upravo oni zaslužni za njoke. Iako se generalno vezuju za severnu Italiju, istina je da se ovo jelo može pronaći u svim italijanskim regijama, u različitim oblicima, sa različitim sastojcima- belim brašnom, kukuruznim brašnom, hlebom, brašnom od lešnika ili povrćem – od bundeve preko spanaća do klasičnog paradajza. Njoke sa paradajzom koje su voljene širom sveta potiču iz 16. veka kada su Španci doneli paradajz iz Južne Amerike i predstavili ga italijanskim kuvarima. U 15. veku, u Lombardiji, njoke su se pravile od hleba, mleka i badema i zvale su se zanzarelli. 1570. godine u knjizi recepata kuvara Bartolomea Skapija, njoke su se pravile od grudvica brašna i hleba, koje su se mešale sa vodom i prolazile kroz rendaljku za sir. U 19. veku, deda italijanske kuhinje, Pelegrino Artusi, objavio je recept za njoke od krompira pripremljene na identičan način na koji se spremaju danas.[22]

Upotreba krompira je relativno nedavna inovacija, koja se dogodila nakon uvođenja krompira u Evropu u 16. veku.[23] Njoke od krompira su posebno popularne u Abrucu, Furlanija-Julijskoj krajini, Venetu i Laciju. Kao i kod ostalih jela od pirea od krompira, najbolje ih je pripremiti sa skrobnim krompirom kako bi zadržao laganu teksturu.

Domaće njoke obično se konzumiraju istog dana kada su napravljene, dok industrijski proizvedene njoke imaju rok trajanja otprilike dva meseca pri 2 °C (36 °F).[24]

Komercijalne njoke se često prodaju pod modifikovanom atmosferskom ambalažom i mogu da dostignu rok trajanja od dve nedelje u hladnjaku.[25]

Recepti sa njokama[uredi | uredi izvor]

Postoje brojni recepti sa njokama, od samih njoka do preliva i priloga. Neki od njih su: njoke karbonara, njoke sa tri sira, njoke od batata, njoke sa sosom od paradajza, njoke sa bundevom, rikotom i paprikama, njoke u sosu sa povrćem i teletinom, njoke sa šunkom i pavlakom, njoke sa slaninom i parmezanom, itd.[26]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Serventi, Silvano; Françoise Sabban (2002). Pasta: The Story of a Universal FoodNeophodna slobodna registracija. Trans. Antony Shugaar. New York: Columbia University Press. str. 17. ISBN 978-0-231-12442-3. 
  2. ^ Vincenzo Buonassisi, Il nuovo codice della pasta, Rizzoli 1985, recipe #850-853
  3. ^ Buonassisi, recipe #831-833
  4. ^ Buonassisi, recipe #837-838
  5. ^ Buonassisi, recipe #839-840
  6. ^ Buonassisi, recipe #854-857
  7. ^ Buonassisi, recipe #877 "Al Pien... si tratta di gnocchi, delicatissimi, secondo un'antica ricetta mantovana..."
  8. ^ Riley, Gillian (2007-11-01). The Oxford Companion to Italian Food (na jeziku: engleski). Oxford University Press, USA. ISBN 9780198606178. 
  9. ^ Waverley Root, The Food of Italy, 1971 passim
  10. ^ Luigi Carnacina, Luigi Veronelli, La cucina rustica regionale (4 vol.), Rizzoli 1966, passim
  11. ^ Accademia Italiana della Cucina, La Cucina: The Regional Cooking of Italy, tr. Jay Hyams, Rizzoli, 2009, passim
  12. ^ Davidson, Alan (2014-11-20). „Gnocchi”. Gnocchi - Oxford Reference. Oxford University Press. ISBN 9780199677337. doi:10.1093/acref/9780199677337.001.0001. 
  13. ^ Riley, Gillian (2007-11-01). The Oxford Companion to Italian Food (na jeziku: engleski). Oxford University Press, USA. ISBN 9780198606178. 
  14. ^ Buonassisi, recipe #875
  15. ^ Royer, Blake (15. 4. 2010). „Homemade Gnudi from The Spotted Pig”. Pristupljeno 2014-05-12. 
  16. ^ Farley, David. „The perfect pasta dish Sardinians refuse to share”. Bbc.com. Pristupljeno 15. 9. 2018. 
  17. ^ Buonassisi, recipe #895
  18. ^ Oxford English Dictionary, 2nd Edition. Oxford University Press. 1989. 
  19. ^ Lo Zingarelli, 2008.
  20. ^ Serventi, Silvano; Françoise Sabban (2002). Pasta: The Story of a Universal FoodNeophodna slobodna registracija. Trans. Antony Shugaar. New York: Columbia University Press. str. 17. ISBN 978-0-231-12442-3. 
  21. ^ The perfect pasta dish Sardinians refuse to share. David Farley, 2017, BBC Travel
  22. ^ „NJOKE KROZ ISTORIJU”. terminalgastrobar.rs. Arhivirano iz originala 05. 02. 2019. g. Pristupljeno 14. 3. 2021. 
  23. ^ Theisen, K. "World Potato Atlas: China - History and Overview". International Potato Center.
  24. ^ Alessandrini, Laura; Balestra, Federica; Romani, Santina; Rocculi, Pietro; Rosa, Marco Dalla (2010-11-01). „Physicochemical and Sensory Properties of Fresh Potato-Based Pasta (Gnocchi)”. Journal of Food Science (na jeziku: engleski). 75 (9): S542—S547. ISSN 1750-3841. PMID 21535629. doi:10.1111/j.1750-3841.2010.01842.x. 
  25. ^ Ohlsson, T.; Bengtsson, N. (2002-07-26). Minimal Processing Technologies in the Food Industries (na jeziku: engleski). Elsevier. ISBN 9781855736795. 
  26. ^ „Recepti sa njokama”. bonapeti.rs. Pristupljeno 14. 3. 2021. 

 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Davidson, Alan. The Oxford Companion to Food, s.v. gnocchi.
  • Jenkins, Nancy Harmon. Flavors of Tuscany. 1998.
  • Garnerone, Myriam. "Traditions et Cuisine du pays niçois, Recettes Niçoises de nos Grands-Mères". 2008.