Akakije Carigradski
Akakije (grč. Ακάκιος, umro 489) je bio carigradski patrijarh od 471. do 489. godine. Pokušao je zaleči raskol između pravovernih i monofizitskih hrišćana, koji je nastao nakon Halkidonskog sabora (451). Radi toga je 482. godine prihvatio Henotikon - kompromisni ukaz vizantijskog cara Zenona. Rimski papa Feliks III ga je zbog toga anatemisao, što je dovelo do crkvenog raskola između Rimske crkve i Carigradske patrijaršije. Raskol je okončan tek 519. godine, trideset godina nakon Akakijeve smrti.[1][2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Meyendorff 1989.
- ^ Kalezić 2002, str. 20.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gracianskiй, Mihail V. (2015). „Apostol Petr i Akakianskaя shizma”. Vestnik Pravoslavnogo Svяto-Tihonovskogo gumanitarnogo universiteta. I: Bogoslovie. Filosofiя. Religiovedenie. 59 (3): 9—19.
- Kalezić, Dimitrije M., ur. (2002). Enciklopedija pravoslavlja. 1. Beograd: Savremena administracija.
- Meyendorff, John (1989). Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. The Church in history. 2. Crestwood, NY: St. Vladimir's Seminary Press.
- Majendorf, Džon (1997). Imperijalno jedinstvo i hrišćanske deobe: Crkva od 450. do 680. godine. Kragujevac: Kalenić.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.