Aleksandar Vostokov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Vostokov
Datum rođenja(1781-03-27)27. mart 1781.
Mesto rođenjaKuresare
 Ruska Imperija
Datum smrti20. februar 1864.(1864-02-20) (82 god.)
Mesto smrtiSankt Peterburg
 Ruska Imperija

Aleksandar Hristoforovič Vostokov (rus. Алекса́ндр Христофо́рович Восто́ков; 27. mart 1781 — 20. februar 1864) bio je jedan od prvih ruskih filologa.[1]

Rođen je u baltičkoj nemačkoj porodici u Kuresareu, Livonska gubernija, a studirao je na Imperijalnoj akademiji umetnosti u Sankt Peterburgu. Voleo je da eksperimentiše sa jezikom i u jednoj od svojih pesama predstavio je žensko ime Svetlana, koje je steklo popularnost istoimenom baladom Vasilija Žukovskia.[1]

Vostokov je tokom svog života bio poznat kao pesnik i prevodilac, ali njegova slovenska gramatika iz 1820. godine imala je najviše uticaja. Proučavao je srpsku ćirilicu kroz istoriju, na dostupnim pisanim spomenicima. Prevodio je srpske narodne pesme na ruski jezik (1824-1826) i objavljivao ih u ruskim časopisima. Bio je kao jedan od osnivača slovenske filologije, korespodentni član Društva srpske slovesnosti od 1851. godine.

Godine 1815. pridružio se osoblju Nacionalne biblioteke Rusije, gde je otkrio najstariju knjigu koja je napisana slavonskim narodnim jezikom, takozvano Ostromirovo jevanđelje. Godine 1841. izabran je u Ruskoj akademiji nauka[1]. Radovi Vostokova o crkvenoslovenskom jeziku dobili su visoku ocenu slavistike.

Takođe, postavio je temelje savremene ruske toponomastike. Godine 1812. objavio je članak sa naslovom „Primer amaterima etimologije“ (engl. An example to the amateurs of etymology),[2], gde je tvrdio da geografski nazivi (toponimika) imaju elemente koji se ponavljaju i koje je nazvao formante i koji pomažu u uspostavljaju etimoloških imena. Na primer, završeci -va, -ga i -ma na kraju imena kao što su Silva, Onega i Kama, mogu značiti „voda“ na jezicima iz kojih ovi nazivi potiču[3]. Iako ovaj članak nije dobio dovoljno pažnje tokom života Vostokova, kasnije je dobio priznanje, a Vostokov se navodi kao jedan od osnivača toponomastike u Rusiji.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Vostokov Aleksandr Hristoforovič (1781–1864) (na jeziku: ruski). Moscow: Učreždenie Rossiйskoй akademii nauk Institut russkogo яzыka im. V. V. Vinogradova RAN i OOO "Slovari.ru". Pristupljeno 7. 1. 2012. 
  2. ^ Vostokov, Aleksandr Hristoforovič (1812). Zadača lюbitelяm эtimologii. Sakt-Peterburgskiй vestnik (na jeziku: ruski). Saint Petersburg. 4.1. (2): 204—288. 
  3. ^ Poliщuk, V. V. Drevnie taйnы russkogo slova "Tюmenь" (na jeziku: ruski). IA Treйd.Su. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 7. 1. 2012. 
  4. ^ Uspenskiй, Lev Vasilьevič (2008). Zagadki toponimiki. Avanta: Mir Эnciklopediй (na jeziku: ruski). Moscow: VKT Vladimir. str. 260. ISBN 978-5-17-058250-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]