Aleksije Stratigopul
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Aleksije Stratigopul (grč. Ἀλέξιος Στρατηγόπουλος) je bio vizantijski (nikejski) vojskovođa iz ugledne plemićke porodice Stratigopula. Učestvovao je Pelagonijskoj bici 1259. godine, a predvodio je nikejske odrede koji su zauzeli Artu (1259) i oslobodili Carigrad (1261).
Biografija[uredi | uredi izvor]
Aleksije je započeo vojnu karijeru u doba Jovana III (1221—1254), a 1253/1254. godine je komandovao delom snaga smeštenih u Seru. Za vreme vladavine njegovog naslednika Teodora II (1254—1258), Aleksije je izgubio njegovo poverenje i bio je utamničen, dok je njegov sin Konstantin optužen za izdaju i oslepljen. Zbog toga je Aleksije podržao pobunu Mihajla (VIII) Paleologa (regent 1258—1261, car 1261—1282) 1258. godine i posle njegovog dolaska na vlast je dobio titulu velikog domestika. Tokom velike balkanske ofanzive koju je Mihajlo pokrenuo 1259. godine, Aleksije je komandovao delom vojske u Pelagonijskoj bici. Odlučna nikejska pobeda u bici predstavlja prekretnicu u ratovima za vizantijsko nasleđe. Iste godine se nastavlja širenje na Peloponezu, a odredi pod Aleksijevom komandom zauzimaju Artu.
Vrhunac njegove vojne karijere predstavlja oslobođenje Carigrada 25.07. 1261. godine, do koga je došlo gotovo slučajno. On je sa odredom od 800 ljudi (Grka i Kumana)[1] bio upućen u Trakiju, da bi nadgledao nikejsko-bugarsku granicu. Tokom prelaska Bosfora i prolaska pored Carigrada, Aleksije je saznao da je grad praktično nebranjen. Na snazi je bilo nikejsko-latinsko jednogodišnje primirje zaključeno avgusta 1260. godine[2], tako da je mletačka flota isplovila u Crno more, dok je u gradu ostala samo mala posada. On se bez razmišljanja uputio ka gradu i uz pomoć lokalnog stanovništva je tokom noći kroz kapiju Pege ušao u grad. Njegove snage su bez problema savladale malobrojnu latinsku posadu, a car Balduin II (1228—1273) se spasao bekstvom. Mihajlo Paleolog je u svečanoj povorci 15.08. ušao u grad i u crkvi Božanske Mudrosti je ovenčan za cara, dok je Aleksije nagrađen titulom cezara. Oslobođenjem Carigrada, Nikejsko carstvo je i formalno obnovilo Vizantiju.
Epirski despot Mihajlo II Komnin Duka (1230—1268) je zarobio Aleksija 1262. godine i predao ga sicilijanskom kralju Manfredu (1258—1266). Iz zarobljeništva ga je 1265. godine oslobodio car Mihajlo VIII, koji ga je zamenio za Manfredovu sestru i nekadašnju nikejsku caricu Konstancu (Anu), suprugu Jovana III.
Aleksije Stratigopul je preminuo između 1271. i 1275. godine.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kazhdan 1991
- ^ Ostrogorski, Georgije (1993). Istorija Vizantije (II fototipsko izdanje originala 1959). Beograd.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kazhdan, Alexander P., ur. (1991). The Oxford dictionary of Byzantium. New York [u.a.]: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6.