Pređi na sadržaj

Arado Ar 196

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arado Ar 196

Arado Ar 196A-2 (OU+AR)
Opšte
Namena izviđački avion
Posada 2 člana
Zemlja porekla Njemačka Nacistička Nemačka
Proizvođač Арадо
Prvi let maj 1937.
Početak proizvodnje novembar 1938.
Dimenzije
Dužina 11,0 m
Razmah krila 12,4 m
Visina 4,45 m
Površina krila 28,4 m²
Masa
Prazan 2990 kg
Normalna poletna 3720 kg
Maks. težina pri uzletanju 3720 kg
Pogon
Klipno-elisni motor 1 x BMV 132K 9
Snaga 1 x 706 kW
Performanse
Maks. brzina na Hopt 311 km/h
Taktički radijus kretanja 1080 km
Plafon leta 7010 m
Brzina penjanja 300 m/min

Arado Ar 196 bio je palubni izviđački avion izrađen od strane Arado razvojnog tima 1937. godine. Konstruisan od strane inženjera Valtera Blumea 1936. godine postao je standardni izviđački avion nemačke ratne mornarice tokom Drugog svetskog rata.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Nemačkoj ratnoj mornarici bio je potreban palubni izviđački avion koji bi se standardizovao i masovno proizvodio još od 1933. U to vreme prvi pretendent za tu ulogu bio je Hajnkelov He 60 dvokrilni izviđački avion. Kako je proizvodna traka već postojala ovaj avion postao je standard i proizvodnja je započeta u roku od nekoliko meseci. Međutim taj dizajn je već 1935. godine pokazivao velike slabosti te je dizajn ojačan novim Daimler-Benz DB 600 motorom. Kako ovog motora nije bilo u dovoljnom broju on je zamenjen BMW 132 radijalnim motorom. Tako je nastao Hajnkel He 114. Ovaj avion je sa svojim karakteristikama bio nešto bolji od prethodnog He 60 a performanse na vodi su bile veoma slabe i loše. Nekoliko aviona je poslužilo kao osnova za poboljšanja ali cela konstrukcija je i dalje bila nezadovoljavajuća. Nemačka ratna mornarica je zatražila novi dizajn oktobra 1936. Na konkursu su se pojavili veliki proizvođači aviona u Nemačkoj ali je jedan dizajn odskakao od svojih suparnika. Arado Ar 196 za razliku od ostalih nije bio dvokrilac. Imao je odlične performanse i dobro se ponašao na vodenim površinama. Između dva modela prototipa koja su poslata na testiranje (označenih sa V1 i V2 za A model i V3 i V4 za B model) u leto 1937. godine nije bilo velikih razlika. Odabrana je A verzija i ušla je iste godine u proizvodnju.

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Nakon gubitka kapitalnih brodova u čijem se naoružanju nalazio ovaj avion, Arado Ar-196 se dodeljuje obalskim eskadrilama gde izvršavaju zadatke izviđanja i lova na podmornice sve do 1944. godine. Dve značajne operacije u kojima su učestvovali ovi avioni jeste zarobljavanje britanske podmornice HMS Seal i presretanje britanskih bombardera tipa Armstrong-Whitworth Whitley.

Kako je imao dobra maritimna svojstva, u Finskoj je služio za snabdevanje sopstvenih jedinica iza linija neprijatelja, slećući na mala jezera. Mogao je da ponese nekoliko vojnika sa punom ratnom opremom.

U svom naoružanju su ga imali Bugarska, Finska, Nemačka, Norveška i Rumunija. Rat su preživela 3 primerka i nalaze se u postavkama muzeja, jedan u Bugarskoj i dva u SAD. U norveškom muzeju se nalazi trup koji je podignut sa dna mora, na mestu potapanja nemačke krstarice Blucher.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nowarra, Heinz J. (1993). Die Deutsche Luftrüstung 1933-1945: Band 1 Flugzeugtypen AEG- Dornier. . Koblenz: Bernard & Graefe Verlag. ISBN 3-7637-5465-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]