Bančići (Ljubinje)

Za drugu upotrebu, pogledajte stranicu Bančići.

Bančići
Administrativni podaci
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Republika Srpska
Opština	Ljubinje
Stanovništvo
— 2013.	43
Geografske karakteristike
Koordinate	42° 58′ 28″ S; 17° 59′ 41″ I
Vremenska zona	UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Bančići Bančići na karti Bosne i Hercegovine

Bančići su naseljeno mjesto u opštini Ljubinje, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 2013. u naselju je živjelo svega 43 stanovnika.

Stanovnici ovog sela su poznati po dugovječnosti, pa je selo Bančići poznato i kao „Selo stogodišnjaka”.

Geografski položaj

Selo Bančići smješteno je od 42° 58' do 41° 60' sjeverne geografske širine i od 17° 57' do 18° 3' istočne geografske dužine od Griniča. Bančići su smješteni na Bančićkoj površi koja se nalazi između Popovog i Ljubinjskog polja. Bančićku površ s juga okružuje Popovo polje, a s istoka Ljubinjsko polje, te stanovnici iz Bančića imaju obradivu zemlju i u Popovu i u Ljubinjskom polju. Od Bančića prema zapadu i jugu je Humina, koju neki nazivaju i donjom Hercegovinom, sa izmijenjenom mediteranskom klimom. Istočno i sjeveroistočno od Bančića su Rudine, koje nazivaju i gornjom Hercegovinom, sa kontinentalnom klimom. Tako da se Bančići nalaze između donje i gornje Hercegovine, tj. između Humine i Rudine. Od Bančića prema jugoistoku, jugu i jugozapadu, na udaljenosti od 22 do 42 km vazdušne linije, prostire se Jadransko more sa primorskom klimom. Od Bančića prema jugoistoku, oko 36 km vazdušne linije, udaljen je Dubrovnik, južno oko 22 km Slano, jugozapadno oko 31 km Neum, zapadno oko 42 km Ploče, oko 30 km Metković. Sa uzvišenja oko Bančićke površi-Lipnice (1067 m), Pješivca (951 m) i Pločnika (754 m) vidi se Jadransko more, od koga su relativno malo udaljena. Bančićku površ okružuju niže planine : s juga Pješivac (951 m), Lipnica (1067 m), jugoistočno Radovinja (932 m). Iza njih su srednje planine. Prema jugu, oko 13 km vazdušne linije je Bjelašnica (1296 m i 1396 m), jugoistočno oko 15 km je Ilija (1338 m), istočno oko 14 km Radimlja (1138 m), oko 17 km Sitnica (1419 m), oko 20 km Viduša (1328 m), prema sjeveru oko 14 km Hrgud (1110 m). Visoke planine su prema sjeveru, oko 40 km Velež (1969 m), oko 65 km Treskavica (2087 m), oko 62 km Zelengora (2032 m) – sa planinskom klimom. Zahvaljujući ovom geografskom položaju, Bančići se nalaze između primorske, izmijenjene mediteranske, kontinentalne i planinske klime. Miješaju se tri klime: izmijenjena mediteranska, umjerena kontinentalna i planinska klima.

Geološki sastav

Cijela Bančićka površ izgrađena je od kredinih i eocenskih krečnjaka, dinarskog pravca pružanja slojeva. Ima nešto i eocenskog fliša u Dolovima, zaseok Prskanje. To je pravi ljuti krš. Znatne površine predstavljaju ljuti- tako se zove veliki krš gdje su naslagani i poređani blokovi krečnjaka, tako da se drži jedan za drugi, ili neprohodni krš uopšte. Takav teren je na više mijesta u selu Bančići, i to: Ljut, Krekavice, Ploče, Parića ljut, Perostine itd. Površina stijena izbrazdana je škrapama oštrih čebelja, koji se ovdje zovu škripovi. Prolaz van staza je veoma težak. Škrape ili škripovi su duboke, pa ponegdje prelaze u vertikalne jame, nekoliko metara dubine. S obzirom na geološki sastav, površ je jako karstificirana, puna vrtača i dolova. Predio prema Perostinama (selo Pustipusi) predstavlja botinjavi kras, u kom su izraženi svi kraški oblici i skoro je neprohodan. Većina vrtača ima prečnik 20-30 m pa i više. Neke su ljevkaste, a neke duboke. Veće vrtače zovu se dolovi. Tlo dna vrtača sastavljeno je od crvenice (terarose) ili rastresite crnice nastale od humusa. Na terenu zaseoka Prskanje nalazi se mala sinklinala (vala) koja je na geološkoj karti označena kao eocenski krečnjak. Tu se nalaze slojevi ilovače i dolomita, u podlozi, pa je teren vododrživ. Ovdje se nalaze bunari u kojim je voda pištalina. Na više mijesta ima pijeska, koji je negdje bijele negdje crvene boje, a narod ga naziva pržinom i upotrebljavao se za pravljenje kuća. Nalazišta pijeska bila su kod Mekog Dola, Mosure, Dolova na Prskanjama itd. Na površi nema ruda, pa čak ni boksita, što bi se moglo očekivati. Krečnjaci su siromašni sa rudnim blagom. Stanovnici Bančića su od ovog kamena pravili krevete na kojima se sjedilo i noći spavalo. Kamenom su se patosile kuće, a na patosu bi spavala porodica.

Morfologija reljefa

Bančićka površ široka je od Lipnice (1067 m) do Radovinje (932 m) čije odstojanje iznosi oko 5750 m; od Pješivca (951 m) do Drenove glave (657 m) oko 4150 m; od Vjetrina brda (698 m) do Pločnika (754 m) oko 2500 m; od Golog brda (641 m i 596 m) do Ozrenca (606 m) oko 3250 m. Dužina Bančićke površi od Radovinje (932 m) i Lipnice (1067 m) do Festića, Burmaza i Golih brda iznosi oko 11000 m. Bančićka površ se od jugoistoka spušta ka sjeverozapadu. Tako na jugoistoku kod Obzira iznosi 754 m nadmorske visine, kod Pustipuha 621 m. Od Pustipuha (621 m) preko Perostina i Stajčića mahale(613 m), prvog zaseoka sela Bančići, u dužini od oko 2 km, područje je prekriveno bezbrojnim vrtačama i škripovima. Ovo je pravi ljuti kras koji prema jugozapadu prelazi u područje Vlaka, gdje je teren ravničast, prekriven sitnim krečnjačkim pločicama. Na ovom području mnoge vrtače su iskrčene i ograđene suhozidinom i pretvorene u obradive doline. Veće vrtače po površini zovu se dolovi. Bančićka površ povezana je sa jednom dolinom ka Primorju i Jadranskom moru. Na jugu od Bančićke površi ta dolina počinje u Slanom na Jadranskom moru i prelazi preko Orahovog dola (291 m), Češljara (258 m), Zavale (296 m), Popova polja (239 m), Strujića (389 m), Koteza (423 m), Ržanog dola (580 m), Vojske njive(620 m), sela Bančića (600—400 m), Burmaza (325 m), Bjelojevića (251 m), Hutova Blata (2 m), doline Neretve, od Metkovića do Ploča i Jadranskog mora na zapadu. Ovom dolinom od Slanog, sa juga, duvaju južni vjetrovi, a od Ploča sa zapada-maestral. I jedan i drugi vjetar donose morske vazdušne mase do Bančićke površi. Južni vjetrovi duvaju u jesen i proljeće, rjeđe zimi, a zapadni vjetar-maestral- duva ljeti u popodnevnim časovima. Navedenom dolinom dopire i uticaj primorske klime, što se vidi i na vegetaciji, pa od zapada u Nevešu, i sve do zaseoka Podgrede, naročito po centru Bančića ima samoniklog šipka, smokve i kleke, nosioca primorske klime. Na južnoj strani Bančića po Kruševu brdu, Liscu, Pješivcu, Lipnici, ima dosta kadulje.

Selo Bančići (Ljubinje)

Ove nadmorske visine od 400 do 600 m najpodesnije su za ljudski organizam. Reljef Bančićke površi prekriven je vrtačama, dolinama, dolovima, bregovima, vjenačnim brdima i planinama. To je reljef od ravnice do planine koji odgovara prema visini i obliku ljudskom zdravlju i oku. Prisojna strana uvijek je toplija, umjerena i podesna za ljudski organizam. U običnom govoru gorštaci kažu: „Čeličimo se idući s brda na brdo. Ko hoda našim brdima ne može biti bolestan. U hodu preko stijena radi svaki mišić čovječijeg organizma. To je zdravlje. Dođi, prohodaj i uvjeri se.

Klimatske pogodbe

Na klimu Bančića utiče blizina Jadranskog mora, geološki sastav, reljef i nadmorska visina. Od Jadranskog mora Bančićka površ udaljena je 22 km vazdušne linije. Vazdušne mase od Jadranskog mora prodiru dolinama od Slanog preko Orahovog dola (291 m), Zavale (296 m), Popova polja (239 m), Strujića (389 m), Ržanog dola (580 m), Vojske njive (620 m), s juga do Bančićke površi (600—400 m). Djelimično prodiru i preko Dubrovačke župe, Šume trebinjske, Popova polja do Bančićke površi. Od zapada vazdušne mase prodiru od Jadranskog mora preko Ploča, uz dolinu Neretve, preko Metkovića, Hutova blata (2 m), Bjelovića (305 m), Burmaza (325 m), uz Bančiće (400—600 m). Vazdušne mase s mora prodiru i od Neuma preko Graca, Hutova, Hrasna, uz Bančiće sa zapada. Mediteranska klima ima srednje godišnje temperature vazduha od 15,5 °C do 16,5 °C. Područje Humine izdiže se do 400 m nadmorske visine. Humina se prostire oko donjeg toka Neretve, oko Čapljine, preko Dubrava, Poplata, Hutova blata, Bjelojevića, Burmaza, Hrasna, Popova polja, Trebinjskog polja... Humina opasuje Bančićku površ sa zapada, sjeverozapada i juga. Na području Humine izražen je veliki uticaj mediteranske klime, to govore i srednje godišnje temperature vazduha od 14 do 15,5 °C. To je područje izmijenjene mediteranske klime. Područje Rudine izdiže se od 400 do 800 m nadmorske visine i nalazi se sa centrom oko Bileće. Rudine se prostiru istočno od Bančićke površi. I tu se osjećaju uticaji mediteranske klime, ali znatno slabije nego u Humini. Tu se srednja godišnja temperatura vazduha kreće od 12 do 13 °C. Ovo je područje kontinentalne klime. Planinski vijenci, ispresijecani dolinama, prema Jadranskom moru pružaju se pravcem od jugoistoka prema sjeverozapadu i počinju od juga Bjelašnicom (1296 m), Ilijom (1338 m), preko Vranjaka (1073 m), Lipnice (1067 m), Pješivca (951 m), Iline glave (804 m), Vjetrena brda (698 m), Kruševa brda (692 m) i na zapadu završavaju Crnoglavom (572 m)i Žabom (953 m), sprečavaju vazdušnim masama previše zasićenim vlagom u jesen i proljeće, od Jadranskog mora, da dopru do Bančićke površi. Planinski vijenci sprječavaju i jake južne vjetrove koji gube jačinu dok dopru na Bančićku površ. Planinski vijenci iz pravca jugoistok-sjeverozapad koji počinju od jugoistoka Radovinjom (932 m), prema sjeverozapadu nastavljaju Drenovom glavom (657 m), Gradinom (667 m), Pločnikom (654 m), Ozrencem (606 m) zadržavaju i ublažavaju hladne vazdušne mase koje dolaze u toku zime iz unutrašnjosti kontinenta sa jugoistoka, sjeveroistoka i sjevera. Hladni sjeverni vjetar, koji duva zimi s visokih planina od Veleža, razbija se od Pločnik (754 m) i njegova hladnoća i jačina se ublažuje. Na području od 800 m nadmorske visine pa do visokih planina, izražena je planinska klima čije srednje godišnje temperature vazduha iznose 9,0 °C. Klima Bančićke površi specifična je, u odnosu na ostale površi u našoj zemlji. Rezultat je njenog geografskog položaja, geološkog sastava, nadmorske visine, ekspozicije izloženosti reljefa prema cirkulacijama vazduha, vegetacionog prekrivača i drugih faktora, koji imaju znatnog uticaja na mikroklimatske osobine ove površi-sa izmijenjenom mediteranskom, umjerenom kontinentalnom i planinskom klimom. Fiziološki djeluje klima Bančićke površi: - sastavnim dijelom atmosfere, sadržajem kiseonika, ozona, radioaktivne emonacije i smanjenjem pritiska; - čistoća vazduha bez prašine, vlage i magle; - obiljem sunca i svjetlosti, te naročitim sastavom svjetla; - izmijenjenom mediteranskom, umjerenom kontinentalnom, brdsko planinskom klimom, kao produktom svih meteoroloških elemenata. Produkt svih ovih elemenata je zdravlje i dugovječnost, te nije bez razloga ovo selo smatrano selom stogodišnjaka i vazdušnom banjom.

Hidrografija

Lokva Mosura (Bančići)

Moćne naslage kredinih i eocenskih krečnjaka, ogoljele na velikom dijelu svoje površine, pružile su uslove dejstva kraške erozije. Ogromne količine vode koje u toku jeseni i zime padnu po brdima, gube se duž manjih i većih pukotina u krečnjaku, odmah ili poslije kraćeg površinskog toka. Nigdje na kontaktu se ne javljaju izvori, to je potpuno bezvodan kraj. U čitavim Bančićima nema ni jednog izvora žive vode. Na području Dolova (Prskanje) je eocenski fliš. Slojevi gline i dolomita zadržavaju vodu i kad se iskopa rupa tu se javlja pištalina. Priticanje vode je vododrživim slojevima sa strane. U Dolovima na Pskanjama prva je napravnjena lokva Javič. Prema predanju, lokvu su pravili Grci. Prema naučnim dokazima, lokve u ovim krajevima su pravili Rimljani za vrijeme njihove vladavine. To je bilo u drugom i trećem vijeku naše ere. U Gornjim Bančićima ima lokva Mosura. Vrlo je stara. Prema načinu gradnje, pravili su je isti majstori koji su pravili Javič, što znači da bi mogla biti iz istog perioda. Osim ovih jama, na Bančićkoj površi ima i bunara, za neke se smatra da su takođe iz vremena Rimljana, a u novije vrijeme i čatrnja za vodu, te nema bezvodice. Na Bančićkoj površi nema rijeka ni potoka.

Vegetacija

Bančićka površ je tipičan hercegovački krš. Površine su podijeljene na obradivu zemlju u vrtačama i dolovima, okrajke gdje se kosi trava, ograde okružene suhozidinom gdje se čuva trava za jesen, pašnjak u brdu. Ova prostrana površ prekrivena je kraškom šumom (carpinetum orientalis). Tu ima čitav niz submediteranskih drveća. Najvažniji je hrast kitnjak (Qversus sessilis), hrast medunac (dub) (Qversus pubescens), crni jasen (Fraxinus ornus), bjelograbić (Carpinus orientalis), crni grab (Ostia carpinifolia), kljen (Aser camprester), trensla-rašeljka (Prunus mahaleb). Oko dolina i po okrajcima nalaze se stabla drijena (Cornus mas) koji cvjeta žutim cvijetom i prvi oglašava proljeće. Plod drijena je drenjina, od koje se pravi sok, pekmez, ali se peče i rakija drenja, specijalitet ovog kraja. Pašnjak čitavog brda od Drenove glave preko Ljuti, Pločnika, Ozrenca, Meteriza, Kruševa brda, Vjetrina brda, Krekavica, Gradine, Vijenca i Pješivca, prekriven je šibljem zanoveti(Cytisus ramentaceus), a nazivaju je i tilavina (Peteria romentacea). Kad procvjeta zanovet u maju, Bančićka površ postane bašta po kojoj leti bezbroj pčela. Med od zanoveti je izuzetno ljekovit, a meso, mlijeko i sit stoke koja pase na ovim poljima, izuzetnog kvaliteta. Ponegdje se može naći po koje stablo ruja (Cotinus cocygria), čibukovine (Viburnum lantana), trna (Crotaegus monogina), crnog trna (Prunus spinosa), kupine (Rubus fructicosus), drače (Paliurus aculeatus), zove (Sambusus nigra), košćele (Caeltus australis), lipe (Tilia argentea i Platyphyllos), lijeska (Corylus avellana), kadulje (Silvia oficinalis). Vrijesak (Callina vulgaris) se nalazi po cijeloj Bančićkoj površi. Za med od vrijeska pčelari kažu da je izuzetno zdrav, i tražen je na tržištu. Može se naći i po koji žbun smilja (Helichrysum italicum), i buhača (Pyrethrum cinerorutalim), kukurijeka (Heleborus niger), zumbula (Hiacintus dalmaticus), riđobrada (Crizopogon grilus) itd. Tu je i trava iva (Teucrium montanum), što „od mrtva pravi živa”, te i stalno zeleni bršljan (Hedera helix). Interesantno je pomenuti i neke voćke koje uspijevaju na Bančićkoj površi. Skoro svako domaćinstvo ima po nekoliko stabala trešanja (Prunus avium). Tu su i samonikle šljive koje dobro rode. Oko kuća ima crnih(Morus nigra) i bijelih (Morus alba) murava. Svako domaćinstvo ima po koji orah (Juglans regija), jabuku (Malus comunis). Mogu se naći i samonikle smokve (Ficus carica) i samonikli šipak (Punica granatum). Takođe, uspijeva i vinova loza na odrnjama. Prolazeći kroz selo Bančiće, u toku zime, svakom putniku skrene pažnju jedan dub koji je stalno zelen, i ljeti i zimi. Dub se nalazi pod Mosurom. Stablo je visoko 10 metara. Prema naučnim istraživanjima, ovo je mješanac makedonskog hrasta (Qvercus macedonica) sa cerom (Qvercus ceris). Ovo zimzeleno stablo nema nikad plodova, a niti se može primiti kalemljen. Na obradivoj zemlji Bančićke površi uzgajali su se raž i jarik, a bilo je i pšenice i ječma. Od povrća uspijeva krompir, zeleni kupus raštika, bijeli kupus, bijeli i crni luk, pasulj, repa, blitva itd. Uzgajao se i duvan.

Bitno je naglasiti da je vegetacija Bančićke površi umnogome narušena u periodu od 2003. godine do danas, kao posledica čestih ljetnjih požara na ovom području. Najgori talas požara u ovoj oblasti desio se 2017. godine, kada je veliki dio Bančićke površi izgorio i uništen.

Divljač na Bančićkoj površi

Divljač je sastavni dio prirode i njen najljepši ukras. Bančićka površ je bogata divljim životinjskim vrstama, od kojih se mogu istaći: vuk ili kurjak (Canis lupus L), divlja svinja (Sus serafa), zec (Lepus europaeus), lisica (Vulpes vulpes L), jazavac (Meles meles L), kuna belica (Mortes Foina L), jarebica kamenjarka (Alektoris greaca L), divlja guska (Anser anser), divlji golub (Columba livia L), siva vrana (Corvus cornix L), gavran (Corvus corax L), orao krstaš (Anguila heliaca ), jastreb kokošar (Accipiter gentilis L), ćuk lulavac (Otus seops L). Priridno stanište ove divljači je znatno narušeno uticajem velikih ljetnjih požara od perioda 2003. godine do danas.

Stalna naselja i tip sela

Selo Bančići nastalo je spajanjem staja u stalna naselja. Prvobitno je to bilo travarsko mjesto. U selu Bančići naseljem se smatra više kuća na okupu. Inače, u Bančićima se razlikovalo selo i mahale, koje mogu biti i blizu, i udaljene jedna od druge. Selo je bilo ekonomska, geografska i pravno socijalna jedinica, a mahala nije to bila. Selo ima svoj atar, međe i zajedničku imovinu, pa i svoju upravu, a mahala je izdvojeni skup kuća čiji stanovnici pripadaju obično jednome rodu. U selu Bančići su sledeće mahale:

-Stajčića mahala je smještena na nadmorskoj visini 613 m. Ovdje su porodice Stajčići, Bogdanovići, Rudani i Erbez.

-Radolov Do se nalazi na nadmorskoj visini od 600 m. Ovdje su porodice Betegalo, Parići i Babalji.

-Podgreda se nalazi na 570 m nadmorske visine. Smještena je pod krečnjačkom gredom na jugoistočnim padinama Pločnika. Ovdje je porodica Janjić.

-Mihići se nalaze na 570 m nadmorske visine. Odavde su Mihići.

-Centar sela je bivša zgrada Osmogodišnje škole i prodavnica, na nadmorskoj visini od 560 m, koja se nalazi na Selištima između zaseoka Mihića i Mekog Dola.

-Meki Do se nalazi na nadmorskoj visini od 550 m. Ovdje su Janjići.

- Mičete se nalaze na 560 m nadmorske visine. Ovdje su Mičete.

- Ljut je smještena na nadmorskoj visini od 610 m. Ovdje su porodice Rudan i Škorić.

-Šehići se nalaze na 560 m nadmorske visine. Ovdje je porodica Janjić.

- Ždrijelo je smješteno na nadmorskoj visini od 609 m. Ovdje su porodice Škorić i Babalj.

-Pelke su smještene na nadmorskoj visini od 590 m. Odavde je porodica Pelko.

- Okolišta se nalaze na 470 m nadmorske visine. Mahala je podijeljena na Rudane i Budimčiće.

-Prskanje su smještene na 510 m nadmorske visine. Odavde je porodica Rudan.

-Neveš je smješten na nadmorskoj visini od 400 m. Ovdje su Janjići.

Tip sela

Bančići su tipičnog kraškog tipa. Kuće su smještane oko vrtača sa obradivom zemljom. Mahale su razbacane i udaljene jedna od druge. Kuća su pravljene od kamena. Ranije su zidane suhozidinom, sa pendžerima i vratima. Pokrivane su pločom od krečnjaka ili krovom od raži. Svaki zaseok još ima takvih kuća. U kući je bilo ognjište na kome se loži vatra. Kraj ognjišta je kutara za lug i pižul za ostavu, trklja za sušenje obuće kad je kiša. Iznad ognjišta vise verige obješene o gredu. Oko ognjišta su kameni kreveti na kojima se sjedi i spava. Dole je patos od kamena, a na gredama čerjen od pruća u kojem stoji žito sa opletenim koševima od pruća i oblijepljenim balegom. Na pantama se sušilo meso. Zidovi nisu obljepljivani malterom. Kod vrata bi bilo burilo u kome je bila voda za piće. U nekim kućama je bio i žrvan za mljevenje žita. Na krovu je odžak. Svaka kuća ima po jedna vrata. Kuća sa ognjištem se zvala stajaća kuća. Prije je pored kuće bilo avjat gdje se ostavljala oprema i gdje se spavalo. U periodu 70-tih i 80-tih godina 20. vijeka, kuće su se zidale kamenom i malterom, sa prozorima i vratima. Na gredama je bio tavan od daske, pokrov od crijepa. U ovim kućama zidovi su omalterisani i okrečeni, patos popatošena kamenim patosom. U tom periodu, skoro svaka kuća je imala i sobu ozidanu zidom od kamena i maltera, lijepo okrečenu. Na zidovima su prozori i vrata, a pod i plafon od daske. Pokrov od crijepa. U sobi je bila peć za grijanje, drveni krevet, sto, stolice, i sanduci sa odjećom. Ako je kuća bila na sprat, to se zvao čardak. Neke kuće su imale i podrume. Prije se svijetlilo zubljom, pa luči, kasnije lojanom svijećom, limenom lampom sa gazom i širitom, staklenom lampom sa cilindrom, gazom i špiritom, a na kraju 1969. godine svaka kuća u selu Bančići je dobola električno svjetlo. Pored kuća za stanovanje, za ostavu hrane i odjeće, postojale su zgrade za stoku i za druge potrebe, a to su bili janjilo (za sitnu stoku) i pojata (za krupnu stoku). Obično su kuće imale avliju koja je bila popločana. Ponegdje se kuća koja je imala dvorište, zgrade, vrtove i okućnicu, zvala akar. Oštećene zubom vremena i prohujalim ratom, danas su mnoge kuće na selu Bančići, ako nisu naseljene ili posjećivane često, oštećene ili čak i porušene.

Stanovništvo

Sastav stanovništva – naselje Bančići
	2013.	1991.	1981.	1971.	1961.
Ukupno	40 (100,0%)	113 (100,0%)	227 (100,0%)	329 (100,0%)	403 (100,0%)
Srbi	39 (97,50%)	105 (92,92%)	191 (84,14%)	302 (91,79%)	–
Hrvati	1 (2,500%)	–	–	–	–
Bošnjaci	–	8 (7,080%)1	13 (5,727%)1	21 (6,383%)1	–
Jugosloveni	–	–	20 (8,811%)	1 (0,304%)	–
Ostali	–	–	3 (1,322%)	3 (0,912%)	–
Slovenci	–	–	–	1 (0,304%)	–
Albanci	–	–	–	1 (0,304%)	–

1. ¹ Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Privreda

Žitelji sela Bančići su se bavili zemljoradnjom, voćarstvom, stočarstvom,pčelarstvom.

Zemljoradnja

Obrađivana je zemlja oko kuće, koja se zvala bašča ili vrt. Osim zemlje u Bančićima, seljani su imali zemlju i u Popovom i Ljubinjskom polju. Sva obradiva zemlja se obrađivala. Zemlja se orala drvenim lijesom, drvenim prljem ili gvozdenim plugom. Koristili su i željezne kopačice za okopavanje kukuruza. Zemlju su orali volovima. U Bančićima se od žitarica uzgajalo: ječam, raž, pšenica, slata, kukuruz, proso. Od povrtarskog bilja uzgajao se: krompir, luk, ljutika, bijeli kupus i kupus raštika koji je zelen cijele godine, repa, radakva, tikva, pasulj. Od stočnog bilja djetelina, a od industrijskog duvan. Na Bančićkoj površi uzgajao se izuzetno kvalitetan hercegovački duvan, a godišnje se sadilo i 7 000 do 10 000 struka duvana.

Voćarstvo

Voće se gajilo u malim količinama. Prirodno samoniklih drenova ima mnogo stabala i drenjine dobro rađaju. Od ostalog voća, na području Bančića može se naći i smokva, trešnja, višnje, jabuke, kruške, dunje, šljive, orasi.

Stočarstvo

Bančići su prvobitno katunsko naselje. To je bio stočarski kraj i stoku je držalo svako domaćinstvo. Od sitne stoke držale su se ovce i koze, a od krupne krave, konji, volovi. Od ovčijeg i kozjeg mlijeka se proizvodio sir, a meso se koristilo u ishrani. Ovčija vuna se koristila kao osnovna sirovina za izradu svih tekstilnih predmeta. Ovce su se šišale jednom u godini, i to u proljeće, vuna se zatim prala, zatim češljala grebenima, a potom prela na preslici-kuđelji. Ovakav proces obrade vune je bio potreban da bi se dobila nit, sa kojom se tkalo na stanu ili razboju. Tkali su se vuneni ćilimi, rute, serdžade, guberi, bičalji -čobanski ogrtači koji su služili za odbranu od kiše i snijega, arari za nošenje žita, čarape, džemperi, te dijelovi nošnje koji su bili od vune. Volovi su služili kao tegleća, a konji kao tegleća i tovarna stoka. Svinje su se hranle u malom broju, držali su ih samo imućniji domaćini. Hranjene su domaćim žitom i kazalacom, i imale su vrlo ukusno meso. Hranile su se i kokoši.

Pčelarstvo

Pčelarstvo je još uvijek zastupljeno u selu Bančići. Zahvaljujući klimi, uspijeva veliki broj medonosnih biljaka, te pčelari proizvode izuzetno kompleksan i kvalitetan med.

Narodna nošnja

Narodna nošnja ovog dijela Hercevine odlikuje se ručnim radom, vezovima, nakitima.

Ženska nošnja

Ženska nošnja je bila duga lanena košulja, krojena izjedna, sa vezom na rukama i prsima. Na košulju naprijed se stavljao opregalj. Zimska haljina je bila istkana od bijele raše i onda izvaljana u stupama kao bijelo sukno. I djevojke i žene nosile su bijele haljine do zemlje spučene kukcima od žute mjedene žice od vrata preko grudi, do pojasa. Na prsima oko kukaca bio je vez i na rubu rukava oko šake i na skutima. Haljina se opasuje tkanicom. Vez je vezen svilom ili koncem od vune u raznim bojama. Preko haljine se nosila i ćurdija, koja je bila od čohe ili sukna klašnje. Čohane ćurdije su ukrašavane srmenim vezom, dok su suknene vezene vunom i svilom u raznim bojama, ali samo po rubovima. Ćurdije su bile crne boje, obojene u karaboji i jasenovom listu. Na haljinu naprijed je stavljan opregalj otkad ili obojen crnom ili plavom bojom, sa resama na dnu. Do tijela su bili gaće, bijele pelengaće, od pojasa do ispod koljena. Tkane su od tanke raše. Na nogama, od koljena do prtiju su čarape, pletene na jednu iglu, u svim bojama, šarene. Glavna obuća su bili opanci naopućeni oputom. Žene su na glavi nosile crvenu kapicu, a preko nje četvrtastu bijelu maramu. Djevojke su na crvenoj kapici imale kitu od modre svile, koja je visila pored lica do ramena. Djevojke su nosile kapicu bez marame i na njoj ponekad kite od paunovog perja ili svile. Za mladu je bio karakterističan nakit na glavi, zvani „kov”, zatim „obeci” i „plete” od starog novca na pletenicama. Djevojke su na prsima nosile talijer, a na glavi tilsum i ukošnjake.

Muška nošnja

Stara muška nošnja imala je lanenu košulju širokih rukava, malo vezenu oko vrata i rukava. Crveni džomadan bez rukava vezen gajtanima po rubovima ili fermen i ječerma (đečerma)sa tokama. Gunjac za zimu od sivog, smeđeg ili crnog sukna, dugih rukava, ukrašen crvenim gajtanima. Muškarci su nosili šalvare otkane od raše, crne ili modre boje, ukrašene crvenim gajtanima oko džepova, rubova oko koljena i pojasa. Na vrhu šalvara, kuda se uvlači svitnjak za vezanje, obično je bilo crveno platno od lana. Kanica otkana u svim bojama opasavala se oko pojasa. Oko pojasa se opasavao i kožni silah. Na glavi su muškarci nosili duboku crvenu kapu „abeljaču”, a oko nje se omotavao crveni vuneni šal. Na nogama su nosili tozluke od bijelog sukna skopčane kukcima od žute mjedene žice. Nošene su i kratke šarene ili bijele čarape na prostriž ili kukac. Opanci su bili na preplet, sitno opleteni oputom, karakteristični po lijepoj izradi. Opanci su od goveđe kože, naopućeni oputom. Poslije 1875. godine uticala je crnogorska nošnja, pa su mnogi muškarci nosili zavratu.

Žene su koristile šareni gunj, otkan na stanu od vune i šaran bijelim i crnim prugama. Na rubu je imao rese. Služio je za ogrtanje po hladnom i kišovitom vremenu. Uz gunj se nosila i kokuljica izvaljana od bijele vune, i stavljala se na glavu kad pada kiša. Čobanska kabanica, bičalj, nosila se po hladnom i kišnom vremenu. Otkana je od crne vune, ima duge bičeve do 10 cm, rese sa lica, tako da se kiša slijeva sa njih i ne kvasi odijelo čobana. Sa bičaljem se nosila i posebna kukuljica izvaljana od bijele vune.

Prvobitni oblici narodne nošnje nastali su u vrijeme naturalne privrede i proste robne proizvodnje, kad su žene same prerađivale vunu ili lan, tkale platno ili sukno, krojile nošnje, bojile i vezle. Razvojem novčane privrede i fabričke proizvodnje nastupile su promjene i u narodnoj nošnji, koja je gubila svoje starinske karakteristike. Stara nošnja je nestajala, a konfekcija je zamijenila. Danas se dijelovi, a rijetko kompletna nošnja ovoga kraja može naći samo u muzejima i na etno postavkama.

Spomenici iz prošlosti

Brojni su tragovi što su ih ostavili nekadašnji stanovnici sela Bančići. Pošto je utvrđeno da gomile pripadaju Halštanskom dobu ili Ilirima, 2000 godina prije nove ere, te i gomile po Bančićima pripadaju tome dobu. Gomile i gradine su vidni ostaci praistorijskih stanovnika. Sve gomile nalaze se po hatarima sela, te u njihovom razmještaju nema nikakvog rasporeda. Najviše gomila ima oko zaseoka Mekog dola i Mihića. Velika je razmjera gomila u hataru Mihića, na mjestu Pločama. Njena visina iznosi oko 8 m, a prečnika oko 20 m. Velika je i Dilčina gomila na Salaštima. Teško je naći neko uzvišenje u selu, a da se na njemu ne nalazi gomila. Na najvećem vrhu Pješivcu(952 m) ima gomila. Neke gomile služile su za zborišta, neke su označavale pravac puta, neke za odbranu, a neke kao grobovi. Kasnije su pored gomila nastala i groblja. Za vrijeme Rimljana Ljubinjsko i Popovo polje bilo je naseljeno. Bančići se nalaze između njih, i tu su bili ljetnji stanovi stočara. Lokva Mosura i Javič i duboki bunari u Srđevicama, kod Duplja i Omeđinama, pravljeni su rimskim stilom gradnje iz trećeg i četvrtog vijeka naše ere. Ostaci od stanovnika u srednjem vijeku su stećci. Stećaka ima u Mihića, Janjića groblju, Dupljama, Dolovima itd.

U Mihića groblju nalazi se nekropola od 11 stećaka, od čega 8 u obliku sanduka, a 3 u obliku krsta sa pločama. Spomenici su postavljeni po pravcu zapad-istok. Ukrašena su 3 sanduka i 3 krstače. Ukrasi su bordure, rozete, friz, kružni vijenci, prikaz ruke do lakta sa prstima, jabuke, arkade, kapitel stubovi.

Nekropola u Janjića groblju kod škole u Bančićima ima 16 stećaka, od čega 3 sanduka i 13 ploča, postavljenih po pravcu zapad- istok. Ukrašene su 2 ploče i 2 sanduka. Ukrasni motivi su paralelice, štit, mač, rozete, stilizovani krst, rebra, lozica sa trolistovima itd. Nekropole stećaka na Bančićima nastale su u 15. vijeku.

U Mihića groblju na Bančićima nalazi se spomenik koji je 1926. godine izradio Jovan Mihić. Na spomeniku od krečnjaka prikazani su reljefni motivi: gusle, golub, grožđe, crkva, kandila, majstor kleše, žena prede, nosi vodu iz čatrnje, goni kravu, orač ore, žanje, kreše grm, čuva stoku, poji na lokvi, narodna nošnja, orao u gnijezdu i vojnik čuva stražu. Majstor Jovan je motivima na ovom spomeniku reljefno prikazao život i rad svoga vremena i ostavio generacijama poslije sebe da se dive.

U Bančićima kod zgrade nekadašnje osnovne škole, nalazi se spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora 1941-1945, koji je podigao narod ovoga kraja.

Turizam

Selo Bančići je poznato kao selo stogodišnjaka, a jedan od faktora dugovječnosti jeste klima. U toku je realizacija projekta izgradnje specifičnog zdravstveno-rekreativnog centra „Vadušna banja”, na mjestu nekadašnje škole u centru sela.

Jedna od posebnih zanimljivosti ovog sela, pored nekropola u Mihića i Janjića groblju iz 15. vijeka, i lokava Mosura i Javič, jeste i hrast koji je cijele godine zelen. Postoji vjerovanje da je ispod ovog hrasta, u njegovom hladu, odmarao Sveti Sava, i da je u znak zahvalnosti, što mu je pružio odmor i hlad, blagoslovio hrast da bude stalno zelen. Ovo mjesto na selu Bančići je velika turistička atrakcija.

Narodna biblioteka „Dr Ljubo Mihić” u Ljubinju, u svojim prostorijama, ima stalnu Etnografsku postavku „Kultura ljubinjskog kraja s kraja 19. i početka 20. vijeka”. Na postavci je izložen veliki broj predmeta, oruđa za rad, predmeta za pokućstvo, predmeta za obradu mlijeka, vune, te horizontalni stan s kraja 19. vijeka. Takođe su izložene nošnje karakteristične za područje Ljubinja i ljubinjskih sela. Svakako turistički zanimljiv kutak.