Pređi na sadržaj

Barske koke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Barske koke
Vremenski raspon: rani eocendanašnjost
Barska kokica
(Gallinula chloropus)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Gruiformes
Porodica: Rallidae
Rafinesque, 1815
Rodovi

Barske koke (lat. Rallidae) su velika porodica ptica iz reda ždralova (lat. Gruiformes), koja naseljava sve kontinente osim Antarktika. Staništa su im uglavnom bare ili guste šume.[1]

Barske koke su relativno homogena porodica ptica male i srednje veličine, koje veći deo života provode na tlu. Dužina odraslih jedinki različitih vrsta se kreće od 12 do 63 cm, a težina od 20 g do 3 kg. Kljunovi različitih vrsta se značajno razlikuju u veličini i obliku.[2] Prisutan je slabo izražen polni dimorfizam, koji se ogleda u razlici u veličini mužjaka i ženke i izgledu perja.

Letenje

[uredi | uredi izvor]

Krila svih barskih koka su kratka i zaobljena. One vrste koje su letačice iako su slabi letači mogu dugo da lete, a mnoge od njih su ptice selice. Zbog toga što su slabi letači često se dešava da ih vetar oduva sa kursa, zbog čega su mnoge vrste naselile izolovana okeanska ostrva. U staništima sa gustom vegetacijom više vole da trče nego da lete. U vreme mitarenja, neke vrste nisu u stanju da lete.[3]

Mnoge vrste koje naseljavaju izolovana okeanska ostrva su neletačice, jer nemaju potrebu da lete zbog nepostojanja grabljivaca i potrebe za seobom.[4][5] Ove vrste krila koriste za održavanje ravnoteže pri trčanju.[6] Gubitak sposobnosti letenja se češće javlja kod vrsta koje su naseljene na tropskim ostrvima nego kod onih koje su naseljene na ostrvima sa umerenom ili polarnom klimom.[7]

Ishrana i stanište

[uredi | uredi izvor]
Barske koke se hrane u močvari

Mnoge vrste barskih koka su svaštojedi i hrane se beskičmenjacima, plodovima biljaka ili mladicama biljaka, dok su neke vrste pretežno biljojedi.[1]

Najčešće naseljavaju vlažna staništa, bare, močvare, jezera ili reke sa gustom vegetacijom (npr. trskom). Uglavnom su ptice selice.

Razmnožavanje

[uredi | uredi izvor]

Razmnožavanje mnogih vrsta iz ove porodice je nedovoljno proučeno. Mnoge vrste su monogamne, ali ima i poligamnih vrsta, pri čemu se kod različitih vrsta javlja i poliginija i poliandrija.[8] Nose od 1 do 10 jaja, ali najčešće nose od 5 do 10 jaja. Izleganje pilića može da traje i nekoliko dana. Ptići zavise od roditelja dok ne dobiju perje, koje im izraste posle oko mesec dana posle izlegnuća.

Ugroženost

[uredi | uredi izvor]
Guamski trkavac je jedna od ostrvskih vrsta koju ozbiljno ugrožavaju uvedene vrste

Mnoge ostrvske vrste koje su neletačice ugrožavaju uvedene vrste grabljivaca. Jedno od najmasovnijih izumiranja vrsta koje su izazvali ljudi se desilo na ostrvima Okeanije (Polinezije, Melanezije i Mikronezije). Nakon što su ljudi naselili ostrva u Okeaniji nestalo je između 750 i 1.800 vrsta ptica, od kojih su polovina bile neletačice.[9] Neke vrste kao što je Takahe (Porphyrio hochstetteri), koje su bile na ivici izumiranja preživele su zahvaljujući aktivnostima organizacija za zaštitu životinja. Guamski trkavac (Gallirallus owstoni) je bio na ivici izumiranja nakon uvođenja nekih vrsta zmija na ostrvo Guam, ali je nekoliko preživelih jedinki uhvaćeno i preneto u odgajivačnice gde se uspešno razmnožavaju.

Neke od većih vrsta trkavaca ljudi love i skupljaju njihova jaja.[10] Vejškog trkavca (Gallirallus wakensis) su istrebili japanski vojnici u toku drugog svetskog rata, zbog problema u dopremanju hrane na ostrvo.[11]

Rodovi i vrste

[uredi | uredi izvor]

Izumrli rodovi

[uredi | uredi izvor]

Vrste premeštene u druge porodice

[uredi | uredi izvor]

Dve vrste iz roda Canirallus premeštene su u rod Mentocrex, koji je zajedno sa rodom Rallicula premešten iz porodice barskih koka (Rallidae) u porodicu Sarothruridae.

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Napomena: (izumrla 1890)
  2. ^ Napomena: (izumrla 18—19. vek)
  3. ^ Napomena: (verovatno izumrla oko 1990)
  4. ^ Napomena: (verovatno izumrla u 20. veku)
  5. ^ a b v g d đ e ž z i Napomena: Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN), ova vrsta spada u poseban rod Hypotaenidia
  6. ^ Napomena: (izumrla u divljini krajem 1980-ih)
  7. ^ Napomena: (izumrla sredinom 19. veka)
  8. ^ Napomena: (izumrla 1945)
  9. ^ Napomena: (izumrla krajem 18. veka - početkom 19. veka)
  10. ^ a b v g d đ e ž z i j Napomena: (izumrla pre 16. veka)
  11. ^ a b Napomena: (izumrla početkom 19. veka)
  12. ^ a b Napomena: (izumrla u 17. veku)
  13. ^ Napomena: (izumrla 1944)
  14. ^ Napomena: (izumrla u 19. veku)
  15. ^ Napomena: (izumrla početkom 16. veka)
  16. ^ Napomena: (izumrla u 18. veku)
  17. ^ a b v g Napomena: (izumrla vrsta)
  18. ^ Napomena: (izumrla 1907.?)
  19. ^ Napomena: (izumrla sredinom 20. veka?)
  20. ^ Napomena: (izumrla krajem 19. veka)
  21. ^ a b v g Napomena: (izumrla u praistoriji)
  22. ^ Napomena: (moguće je da da je izumrla neposredno pre dolaska Evropljana na Antile)
  23. ^ Napomena: (izumro u 19. veku)
  24. ^ Napomena: (2 vrste koje su izumrle sredinom 18. veka)
  25. ^ Napomena: (u nekim klasifikacijama svrstan pod imenom Erythromachus leguati u poseban rod Erythromachus)
  26. ^ Napomena: (izumro oko 1900)
  27. ^ Napomena: (izumro krajem 17. veka)
  28. ^ Napomena: (izumro u 16. veku)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Horsfall & Robinson (2003): pp. 206–207
  2. ^ Horsfall & Robinson (2003): pp. 208.
  3. ^ Horsfall & Robinson (2003): pp. 209.
  4. ^ McNab & Ellis (2006)
  5. ^ McNab 1994.
  6. ^ Slikas, B.; Olson, Storrs L. & Fleischer, R.C. (2002)
  7. ^ McNab 2002
  8. ^ Horsfall & Robinson (2003): pp. 209-210
  9. ^ Steadman 2006.
  10. ^ Horsfall & Robinson (2003): pp. 211.
  11. ^ BLI 2007.
  12. ^ a b „Petlovan Džejmsa Bonda”. B92. 
  13. ^ Napomena: (3 vrste koje su izumrle verovatno u praistoriji)

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Horsfall, Joseph A.; Robinson, Robert (2003). "Rails." In: Perrins, Christopher (ed.): "Firefly Encyclopedia of Birds.". Firefly Books. 
  • McNab, B.K; Ellis, H.I. (2006). „Flightless rails endemic to islands have lower energy expenditures and clutch sizes than flighted rails on islands and continents”. Comparative Biochemistry and Physiology A – Molecular & Integrative Physiology. 145 (3): 295—311. 
  • McNab, B.K. (1994). „Energy conservation and the evolution of flightlessness in birds”. Am. Nat. 144 (4): 628—642. 
  • McNab, B.K. (2002). „Minimizing energy expenditure facilitates vertebrate persistence on oceanic islands”. Ecology Letters. 5: 693—704. doi:10.1046/j.1461-0248.2002.00365.x. 
  • Slikas, B.; Olson, Storrs L.; Fleischer, R.C. (2002). „Rapid, independent evolution of flightlessness in four species of Pacific Island rails (Rallidae): an analysis based on mitochondrial sequence data”. Avian Biol. 33 (1): 5—14. 
  • Steadman, David William (2006). Extinction and Biogeography of Tropical Pacific Birds. University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-77142-7. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]