Bil Kaulic

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bil Kaulic
Lični podaci
Datum rođenja(1989-09-01)1. septembar 1989.(34 god.)
Mesto rođenjaLajpcig, Istočna Nemačka
Zanimanje
Muzički rad
Aktivni period1999—danas
Žanr
Izdavačka kućaJuniversal mjuzik grup

Bil Kaulic (nem. Bill Kaulitz; Lajpcig, 1. septembar 1989) nemački je pevač, tekstopisac, dizajner i model. Najpoznatiji je po svom svom radu od 1999. do danas kao pevač grupe Tokio hotel, ranije poznate kao Deviliš.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i mladost (1989—1999)[uredi | uredi izvor]

Bil Kaulic je rođen u Lajpcigu, Istočna Nemačka, deset minuta posle brata Toma, identičnog blizanca, 1. septembra 1989. Njegovi roditelji, majka Zimone (nem. Simone), samostalna krojačica, i otac Jörg Kaulitz, razveli su se kada su Bil i Tom imali sedam godina. Njihova majka počela da se zabavlja sa Gordonom Trimperom (nem. Gordon Trümper), gitaristom nemačkog rok sastava Fatun (nem. Fatun). Posle dvanaestogodišnjeg zabavljanja Zimone se udala za Gordona 1. avgusta 2009.

Bil je pokazao rano interesovanje za pevanje, a Tom za sviranje gitare. Gordon je to primetio i podstakao, takođe je ohrabrio blizance da osnuju svoj bend. Kako je Bil naglasio u nekoliko intervjua, Tom i on su počeli da pišu muziku sa sedam godina.

Rana muzička karijera (1999—2003)[uredi | uredi izvor]

Sa deset godina, Bil i Tom su počeli da nastupaju u Magdeburgu, u blizini svog rodnog grada Lajpciga, pod pseudonimom Black Question Mark. Svirali su na malim programima i dok je publika uživala, nisu bili poznati. Verovatno zbog činjenice da je Black Question Mark, sastavnjen od dva blizanca, bio samo to: duet. Nisu imali nikoga ko bi mogao svirati bubnjeve i bas-gitaru i zapravo, blizanci su koristili klavijature kako bi popunili druge instrumentalne zvukove.

Kada su Bil i Tom napunili dvanaest godina, sve se promenilo. U publici na jednom od njihovih nastupa su bili Georg Listing (nem. Georg Listing; tada 14) i Gustav Šefer (nem. Gustav Schäfer; tada 13). Listing i Šefer su bili prijatelji i nakon nastupa, pošto im se dopalo šta su čuli i videli, ponudili su da se pridruže. Grupa je zatim preimenovana u Devilish. Ova četvorka je nastavila da nastupa, ali osim što je predstavljena na drugorazrednom nemačkom informativnom programu negde između kraja 2002. i početka 2003, Devilish nije išao nigde do Bilove audicije za rialiti TV šou za talente Star Search.

Star Search i objavljivanje Schrei albuma (2003—2005)[uredi | uredi izvor]

2003. Bil (13) se oprobao u nemačkoj verziji rijaliti-šou programa Star Search, ali nakon nastupa sa pesmom "It's Raining Men" u četvrtfinalu, Bil je izgubio od Olivera Brutona (nem.Oliver Bruton). Bil je emotivno teško primio poraz; međutim, njegov nastup je otvorio vrata za nove mogućnosti. Dejvid Džost (nem.David Jost) je gledao Bila i ubrzo zatim se približio grupi Devilish sa ponudom da bude njihov menadžer.

Džost je uspeo da Devilish potpiše ugovor sa Sony BMG, ali Sony je prekinuo ugovor baš kada je Devilish snimao svoj debi album (mada se pesme sa albuma mogu pronaći na Jutubu).

Ponovo, Devilish je tragao za izdavačkom kućom. Vremenom, jer su bili relativno poznati i nastupali u delovima Nemačke, Devilish je odlučio da promeni ime.

Na kraju su odlučili da to bude Tokio hotel; „Tokio“ od nemačkog pravopisa grada Tokija, Japan — grad o kom su uvek maštali da posete - i „Hotel“ zbog činjenice da dok su na turneji u suštini žive u raznim hotelima širom Nemačke.

Ovo je trajalo do 2005. kada je Džost doveo Bila i njegov bend sa Universal-ovom Muzičkom Grupom Interscope Records i Tokio hotel je potpisao ugovor. Odmah su počeli sa radom, objavljujući svoj debi album Schrei ("Vrišti") godinu dana kasnije. Prvi singl sa Schrei albuma bio je "Durch den Monsun" ("Kroz Monsun"), koji je dostigao #1 u Nemačkoj meseca kada je singl i objavljen.

Ostali singlovi su "Schrei" ("Vrišti"), "Rette Mich" ("Spasi me"), i "Der Letzte Tag" ("Poslednji dan"). Dok je "Schrei" kao singl dospeo na #5 na nemačkim top-listama, "Rette Mich" i "Der Letzte Tag" su bila još dva #1 singla benda. Tokio hotel je ubrzano gradio svoju slavu u Nemačkoj.

Prva turneja, Zimmer 483, i rastući uspeh (2005—2007)[uredi | uredi izvor]

Tokio hotel je pokrenuo svoju debi turneju u Nemačkoj, kao podršku objavljivanja Schrei albuma i njegovih singlova. Obišli su Nemački i takođe snimali uživo DVD. Na sceni, Bil je bio čuven i poznat po svom energičnom stilu i usklađivanju sa fanovima (često bi dopuštao publici da peva stihove umesto njega).

Godine 2006. Bil je sinhronizovao ulogu Artura u prvom delu nemačke verzije filma „Artur i Minimoji“.

Tokio hotel je bio naziv domaćinstva u Nemačkoj i ovom trenutku, i to ih je primoralo da se vrate u studio. Nakon uspešnog objavljivanja Schrei albuma, Tokio hotel je odlučio da radi na svom drugom albumu, Zimmer 483 (Soba 483), koji je objavljen u februaru 2007. Album je u početku izrodio tri singla: "Übers Ende der Welt" ("Preko kraja sveta"), "Spring nicht" ("Ne skači") i "An deiner Seite (Ich bin da)" ("Na tvojoj strani (Ja sam tu)"). Četrvti singl, "Heilig" ("Sveta"), je objavljen 2008.

Kao podrška objavljivanju albuma Zimmer 483, Tokio hotel je krenuo na kontinentalnu turneju Evropom, ostvarujući još jedan uživo DVD i publicistički posticaj benda. Takođe, tokom snimanja Zimmer 483 albuma, Tokio hotel je uzeo u obzir porast njihove baze fanova na Zapadu, i odlučio da žele da svi mogu pevati njihove pesme. Kao rezultat toga, snimane su izabrane pesme sa Schrei i Zimmer 483 albuma, ali prevedene na engleski. Bil Kaulic je bio na putu da postane međunarodna rok ikona zajedno sa Tokio hotelom.

Međunarodno probijanje, Scream, i katastrofa na 1000 Hotels turneji (2007—2008)[uredi | uredi izvor]

Kako se baza fanova na Zapadu širila, Bil i bend su odlučili da ponovo snime odabrane pesme sa Schrei i Zimmer 483 albuma za novi album na engleskom jeziku, tako da fanovi širom sveta mogu razumeti pesme benda. Rezultat ponovong snimanja pesama bio je engleski debi album Tokio hotela, pod nazivom Scream. Album je objavljen u Evropi sredinom 2007. (mada pod nazivom Room 483, bukvalan prevod od Zimmer 483, da izrazi neprekidnost sa tim albumom), ali na Zapadu nije bio objavljen sve do sredine 2008.

Scream je izrodio četiri singla, uključujući "Scream" ("Vrišti"), "Monsoon" ("Monsun"; prevod pesme "Durch den Monsun"), "Don't Jump" ("Ne skači"), i "Ready, Set, Go!" ("Priprema Pozor Sad"; prevod pesme "Übers Ende der Welt"). Scream je bio prilično uspešan međunarodno, i kao podršku albumu, Tokio hotel je napustio Evropu po prvi put u svojoj karijeri, i otputovao u SAD.

U februaru 2008. Tokio hotel je po prvi put kročio u Severnu Ameriku da odsvira pet nastupa, počevši u Kanadi i završivši u Njujorku. Tokio hotel je bio prvi nemački izviđač nakon Nene da uspe međunarodnom nivou i ostane tako, fanovi su se svakako složili. Turneja SAD je bila uspešna, ali kada su se vratili u Evropu i nastupali masivne turneje, katastrofa je pogodila bend, naročito Bila lično.

1000 Hotels Turneja je počela u Briselu, Belgija, 3. marta 2008, i nastavlja se dalje uključujući Holandiju, Luksemburg, Francusku, Španiju, Portugal, Italiju, Srbiju, Sloveniju i Skandinaviju, i planirano je da se završi 9. aprila. Međutim, toga nije bilo. Jedanaest dana nakon početka turneje, 14. marta, Bil Kaulic je počeo da oseća vokalne probleme u sred koncerta u Marselju, Francuska. Dozvolio je publici da peva češće nego inače i umesto originalne 21 pesme koje su postavili na listu, odsvirali su samo 16 pesama.

Dva dana nakon događaja u Francuskoj, Tokio hotel je otkazao koncert u Lisabonu, Portugal, nekoliko minuta pre nego što je trebalo da počne. Bend, bez Bila, se popeo na scenu i izvinio se zbog otkazivanja koncerta. Objasnili su da je Bil bolestan i da je odleteo u Nemačku kod lekara. Bil je pevao 43 koncerta bez odmora i razvila mu se nelečena infekcija grla, koja se kasnije pretvorila u cistu na njegovoj glasnoj žici, koja je morala biti uklonjena hirurškim putem 30. marta. Bil nije bio u mogućnosti da govori dvanaest dana i imao je četiri nedelje vokalne rehabilitacije.

Ali u maju 2008, Bil se vratio i Tokio hotel je izmenio datume 1000 Hotels turneje, dodajući mnogo koncerata na otvorenom i završavajući turneju, što je bio uspeh na kraju uprkos borbe koju je Bil vodio sa svojim glasom, 13. jula u Verhteru, Belgija.

Homoseksualnost, incident sa stalkerima, Humanoid, saobraćajka i budućnost (2007—danas)[uredi | uredi izvor]

Zbog svog androginog stila i korišćenja šminke kruže glasine o njegovoj seksualnosti da će se ispoljiti. Kaulic kaže da su takvi komentari obične glasine i da ga prate na svakom koraku, što se može videti na primeru nemačkog gangster repera Bušida (nem. Bushido), koji je u nekoliko navrata pravio šale o tome kako je zainteresovan za pevača. Rezultat nije neprijateljstvo, već iznenađujuće prijateljstvo da sada obojica podržavaju jedan drugog javno i u svakoj prilici ih predstavlja, bez obzira na razlličite žanrove muzike.

2007. jedan broj fancuskog časopisa Voici bio je objavljen sa člankom pod naslovom "Bill De Tokio HotelTokio Hotel: Gay Ou Pas Gay?" (Bil iz Tokio hotela: Gej ili ne gej?), kao odgovor na glasine da je tinejdžerski pevač izašao kao homoseksualac na Internet sajtu. Kaulic je ostao miran o svojoj navodnoj seksualnosti, ali nakon nedelju dana pojavio se na programu nemačkih vesti o poznatima Exclusiv Weekend, negirajući glasine. Odgovorio je, „Nisam gej. I mislim da bi bilo šteta pored svih ovih lepih devojaka u prvim redovima."

Više problema u javnosti došlo je za Bila kada je nekoliko stalkerki nemilosrdno pratilo bend, i takođe su pratile Toma do kuće njegovih roditelja u Nemačkoj. Ovo se naizgled završilo kada je stariji Kaulic navodno udario jednu stalkerku na benzinskoj pumpi aprila 2009. i odvezao se. Poslednji članak u Biltu (nem. Bild) izjavio je da je pitanje osveženo i da će se Tomu Kaulicu možda suditi za napad. Krajem decembra 2009. podignute su optužbe protiv Toma i kako većina sada saznaje, podigao je optužbe protiv devojke koju je navodno uradio, na osnovu stalkinga.

Tokom 2008. i 2009. Tokio hotel je otišao u studio radi objavljivanja svog drugog engleskog i trećeg nemačkog albuma. Rezultat je Humanoid album, koji je više tehno orijentisan i novi zvuk koji pokazuje kako je Bil - i bend kao celina - brzo sazrelio iako su blizanci tek napunili dvadeset godina. Humanoid je objavljen 6. oktobra 2009. i samo mesec dana kasnije, Tokio hotel je pokupio nagradu „Najbolje grupe“ na EMA-u u Berlinu 5. novembra. Humanoid je do sada izrodio dva singla: "Automatic"/"Automatisch", objavljen u septembru 2009, i "World Behind My Wall"/"Lass uns laufen", koji će biti objavljen u januaru 2010.

Ubrzo nakon EMA-a, Bilt (nem. Bild) je saopštio da je dan pre EMA-a Bil Kaulic doživeo saobraćajnu nesreću na putu za Berlin. Drugi auto je skrenuo u Bilovu traku bez signalizacije i Bil je pokušao da izbegne auto, slupajuči se u ogradu sa strane i uništivši svoj Audi Q7. Bil nije bio povređen i mogao je da nastupa na EMA-u u Berlinu narednog dana.

Godine 2009. reprizirao je sinhronizaciju Artura za nastavak filma „Artur i Minimoji“.

Javna slika[uredi | uredi izvor]

Bil je poznat po svom androginom izgledu. Nemačka stranica dw-world.com kaže da su mu njegov izgled, mladost i čupava kosa pomogli da dobije status ikone mnogih tinejdžerki. Bil sam dizajnira svoje omiljene kostime za nastupe. Čak i kada ne može dobro da nacrta, njegov krojač zna na šta je tačno mislio. Navodno skuplja tregere, i Bil Kaulic takođe „potpuno ludi za jaknama“ - naročito kožnim. Na stotine ih visi u njegovom ormanu - uglavnom u crnoj boji (iako je Bil nekoliko puta rekao da ni jedna od njih nije zaista od kože - on je protiv korišćenja prave životinjske kože/perja za odeću). Navodi svoj stil i modne uticaje kao što su Dejvid Boui, naročito u "Labyrinth", Nena (fr. Nena), vampiri, pariske polovne prodavnice, upadljiv nakit i Dior Homme.

Avgusta 2008. Bil je odabran za najatraktivnijeg pevača na bini od strane čitalaca španskog časopisa ¡Hola!. Bil je ovekovečen u vosku u muzeju Madam Tiso u Berlinu. Njegova voštana figura je otkrivena 30. septembra 2008. Sa devetnaest godina, Bil je postao najmlaća osoba ovekovečena u vosku u muzeju Madam Tiso u Berlinu. Decembra 2008. Bil Kaulic je imenovan za „Muškarca godine #6" od strane MTV Novosti.

U septembru 2009. Bil je odabran od strane modne legende Karla Lagerfelda (nem. Karl Lagerfeld) da učestvuje u fotografisanju za trideseti rođendan časopisa Vog (fr. Vogue) u Nemačkoj. Karl Lagerfeld ga opisuje kao „Ostalu ideju Nemca“ i napisao je da je dvadesetogodišnji pevač sa neobičnim stilom postao zvezda; i modna ikona.

U oktobru 2009. Bil je bio #11 na listi Najbolje Običenih nemačkog časopisa GQ. Navode njegov kitnjast stil kao jedan od razloga zašto je odabran, kao i njegovi smelost da menja i proba nešto novo. Dizajner Majkl Mičelsti (eng. Michael Michalsty) podržava njegovu odluku govoreći: “Bil Kaulic je jedinstven i bezkompromisan, pop umetnost je oživljena. Voli da menja – to je moda.” Za Dsquared2 Jesen/Zima 2010 modnu reviju, Bil je otvorio i zatvorio program dok je muzika benda svirala u pozadini. Trenutno živi sa svojim bratom Tomom u Los Anđelesu. Ima Engleskog buldoga Pumbu. Sa svojim bendom oktobra 2014. izdao je album Kings Of Suburbia. Vegetarijanac je. Za 2015. godinu najvljena je turneja Feel it All. Svoj prvi samostalni album "I'm not OK" objavio je 2016. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Elke Buhr for Frankfurter Rundschau. "As if" eroticism. February 22, 2007. English translation by Sign and Sight.com. »Straightforward pop-rock with catchy melodies and a well-calculated mix of stolen Metallica riffs and romantic ballad elements. Everything is played on the safe side, and the production is technically perfect.«
  2. ^ ABC – Tokio Hotel: The Latest German Export. »A winning combination of lyrics laced with "emo" angst, wrapped in a flamboyant pop-rock package. It's PG-rated but still edgy enough for younger fans. Songs range from catchy pop anthems to anti-suicide messages to appealing rock ballads.«
  3. ^ Dw-world.de

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Bil Kaulic na Vikimedijinoj ostavi