Pređi na sadržaj

Bogorodičina crkva na Asenovoj tvrđavi

Koordinate: 41° 59′ 13″ S; 24° 52′ 26″ I / 41.9870125° S; 24.87401150000005° I / 41.9870125; 24.87401150000005
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogorodičina crkva
Bogorodičina crkva na Asenovoj tvrđavi
Bogorodičina crkva na karti Bugarske
Bogorodičina crkva
Bogorodičina crkva
Lokacija na mapi Bugarske
Osnovne informacije
LokacijaAsenova tvrđava, Rodopi, Plovdivska oblast
Koordinate41° 59′ 13″ S; 24° 52′ 26″ I / 41.9870125° S; 24.87401150000005° I / 41.9870125; 24.87401150000005
Religijahrišćanstvo
Država Bugarska
VlasništvoBugarska pravoslavna crkva
Arhitektonski opis
Stil arhitektureVizantijska arhitektura
Završetak izgradnje12. vek

Bogorodičina crkva (bug. църква "Света Богородица", tsarkva "Sveta Bogoroditsa") je pravoslavna crkva koja se nalazi na Asenovoj tvrđavi. Stacionirana je u blizini grada Asenovgrada, na planini Rodopi u Plovdiskoj oblasti u Bugarskoj. Crkva je najverovatnije izgrađena u 12. veku, a pravougaona kula nad narteksom crkve smatra se najstarijom koja je očuvana na Balkanu. Fragmenti freske su vidljivi na zidovima gornjih delova crkve.

Lokacija i istorija[uredi | uredi izvor]

Bogorodičina crkva nalazi se na uzvišenju blizu puta Plovdiv — Smoljan, 2 km južno od grada Asenovgrada.[1] Sastavni je deo Asenove tvrđave na kojoj se nalazi.[2] Po mišljenju većine naučnika i istoričara, smatra se da je najveći deo crkve napravljen u 12. veku,[3] dok neki istoričari i istraživači ne odbacuju mogućnosti da je crkva nastala u 11. odnosno 13. veku.[4]

Iako je poznata kao Bogorodičina crkva, postoji mogućnost da nije od početka bila posvećena Bogorodici. U okviru crkve postoji rukopis pisan na starogrčkom jeziku, koji bi možda mogao biti potpis donatora crkve. Početkom 20. veka deo natpisa je još bio vidljiv i dešifrovan kao "ή παναγία τῆς Πετριζηώτης" — Majka božija Petrička. Međutim ovo je bilo ime glavne crkve obližnjeg Bačkovskog manastira, pa zato nije moguće sa sigurnošću utvrditi kome je ova crkva bila posvećena kada se izgradila.[4] Na kraju 20. veka, Bogorodičina crkva bila je spor između etničke grupe Grka i bugarske zajednice iz Asenovgrada. Grčka crkvena povorka održana je 1989. godine oko ove crkve, a bugarska nekoliko godina kasnije. Obe povorke završene su liturgijom.[5] Nakon velikog zemljotresa 1904. godine crkva je oskrnavljena, a rekonstuisao ju je Aleksandar Rašenov sa timom arhitekta 1936. godine.[2] Od 2008. godine crkve je nastavila da vrši bogosluženje.[1]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Bogorodičina crkva visine je oko 18 m dužine, 7 m širine i 12 metara visine.[4][2] Zidovi crkve izgrađeni su od kamena i od tri reda cigle, zajedno sa malterom. Izuzetak je severni zid, koji je sagrađen isključivo od kamena, sa samo jednim redom cigli. Debljine zidova su od 0.85 do 1.15 m.[2] Crkva ima jedan brod, iznad njega nalazi se kupola, dok se apsida nalazi u istočnom delu crkve.[3] Apsida je petostrana na spoljašnjoj strani i okružena iznutra. Zapadno od nje nalazi se svetilište u kome se nalaze tri svoda, a u njima se nalaze vima, žertvenik i đakonikon. Dva stuba odvajaju naos od svetilišta. Tri kontrafora potpora su za apsidu i južni zid. Ulaz u crkvu nalazi se sa južne strane. Crkva ima ukupno 8 prozora: tri u apsidi, jedan na južnom, četiri na severnom zidu i jedan na narteksu.[4]

Zapadno od naosa nalazi se mali narteks, iznad kojeg se nalazi toranj. Kula je korišćena kao zvonik ili izvidinica, a možda i za obe potrebe. Dostupna je preko drvenih merdevina iznutra i spolja. U gornjem delu ima četiri široka svodna prozora i prekrivena je krovnim pločicama.[2] Prema istoričaru umetnosti Robertu G. Ousterhutu, toranj crkve Bogorodice najraniji je primer zvonika integrisan u crkvenu zgradu i postavljen iznad narteksa u balkanskoj arhitekturi. Ovaj dizajn se kasnije uspostavio kao standard na Balkanu.[6] Izgradnja integrisanog tornja pripisuje se arhitekturi zapadne Evrope[4] ili arhitekturi Sirijske orijentalno-pravoslavne crkve[2] odnosno uticaju jermenske arhitekture.[4]

Dekoracija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnji izgled crkve opisan je kao harmoničan,[4] graciozan i proporcijalan.[3] Bogorodičina crkva je bogato ukrašena sa spoljašnje strane. Polukružni luk, dizajnerski element vrlo je tipičan za srednjovekovnu bugarsku arhitekturu[2] i on se ističe na južnoj fasadi i na kupoli. Veliki luk na južnom zidu povezuje osnovu i prvi sprat crkve, dok je apsida bogato ukrašena.[4] Prvi sprat crkve sadrži fragmente freski u unutrašnjem delu, a postoje i tragovi muralskog slikarstva na jednom od lukova.[2] Na unutrašnjim zidovima nalaze se freske na kojima je predstavljeno krštenje Isusa Hrista, Pilatov dvor, uspenje Presvete Bogorodice i Isusovo raspeće. Među portretima svetaca nalazi se Jovan Krstitelj, apostoli Petar i Pavle, Konstantin Veliki, Jelena (majka Konstantina Velikog) i freska na kojoj je predstavljeno četrdeset mučenika u Sevasteji. Svi natpisi na freskama su na starogrčkom jeziku.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kassabova, Kapka (2008). Globetrotter Travel Guide: Bulgaria. New Holland Publishers. str. 45—64. ISBN 978-1-84537-564-5. 
  2. ^ a b v g d đ e ž „Sveta Bogorodica Petrička pri Asenovata krepost” [The Holy Mother of God of Petrich at Asen's Fortress] (na jeziku: Bulgarian). Arhivirano iz originala 7. 6. 2011. g. Pristupljeno 7. 6. 2011. 
  3. ^ a b v Stamov, Stefan; Angelova, Rašelь; Kolarova, Vera; Čaneva–Dečevska, Neli (1972). Stamov, Stefan, ur. Arhitekturnoe nasledstvo Bolgarii [The Architectural Heritage of Bulgaria] (na jeziku: ruski). Sofiя: Tehnika. str. 116—117. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z Nikolova, Bistra (2002). Pravoslavnite cъrkvi prez Bъlgarskoto srednovekovie IX–XIV v. [The Orthodox churches during the Bulgarian Middle Ages 9th–14th century] (na jeziku: Bulgarian). Sofiя: Akademično izdatelstvo "Marin Drinov". str. 74—75. ISBN 978-954-430-762-2. 
  5. ^ Grandits, Hannes; Clayer, Nathalie; Pichler, Robert (2011). Conflicting Loyalties in the Balkans: The Great Powers, the Ottoman Empire and Nation-Building. I.B.Tauris. str. 242—243. ISBN 978-1-84885-477-2. 
  6. ^ Ousterhout, Robert G. (1987). The architecture of the Kariye Camii in Istanbul. Dumbarton Oaks. str. 109. ISBN 978-0-88402-165-0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kassabova, Kapka (2008). Globetrotter Travel Guide: Bulgaria. New Holland Publishers. str. 45—64. ISBN 978-1-84537-564-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]