Boro Primorac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Boro Primorac
Primorac u dresu Hajduka
Lični podaci
Datum rođenja (1954-12-05)5. decembar 1954.(69 god.)
Mesto rođenja Mostar, FNRJ
Državljanstvo SFRJ
Visina 1,90 m
Pozicija odbrana
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1972—1978. Velež Mostar 133 (10)
1978—1983. Hajduk Split 157 (22)
1983—1986. Lil 107 (13)
1986—1990. Kan 111 (14)
Ukupno 508 (61)
Reprezentativna karijera
1976—1982. Jugoslavija 14 (0)
Trenerska karijera
1990—1992. Kan
1992—1993. Valansijen
1994. Gvajana Bisao
1994–1997. Nagoja Grampus (pomoćni trener)
1997—2018. Arsenal (pomoćni trener)
2020—2021. Hajduk Split

Boro Primorac (Mostar, 5. decembar 1954) jeste bosanskohercegovački fudbalski trener i bivši jugoslovenski fudbaler i reprezentativac.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Primorac je karijeru započeo u mostarskom Veležu, a nastavio je u splitskom Hajduku. Za Hajduk je sveukupno odigrao 283 utakmice i postigao 53 pogotka.[1]

U sezoni 1978/79. osvojio je Prvenstvo Jugoslavije[2] Postigao je prvi pogodak na novom Hajdukovom stadionu, Poljudu, 19. septembra 1979. protiv Trabzonspora (1 : 0), na utakmici 1. kola Kupa šampiona.

Nakon pet godina u Hajduku, Primorac 1983. odlazi u Francusku, gde je nastupao za Lil i Kan. U oba kluba, pojedinačno, prikupio je vipe od stotinu odigranih utakmica.[3]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju Jugoslavije, Boro Primorac nastupao je u periodu od 1976. do 1982. te skupio 14 nastupa.

Prvi meč odigrao je 18. februara 1976. protiv Tunisa (2 : 1)[4] a poslednji odigrao protiv Italije 15. novembra 1980. u Torinu (0 : 2).[5]

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Kao trener se našao u središtu skandala, kada je otkrio kako je Bernard Tapi kupio bodove za Olimpik Marsej na utakmici u Valensijenu.

Zanimljivo, od leta 1993, Primorac više nije mogao dobiti angažman, svi su ga izbegavali, osim Arsena Vengera, koji ga je pozvao, kao asistenta, u Japan.

Zajedno su radili u Nagoji. Osvojili su Kup Imperatora, postali tandem, Venger glavni, Primorac čovek iz senke i desna ruka Vengera, kako ga u Arsenalu i tituliraju kao „right hand man“.

Venger je, po dolasku u Arsenal zajedno sa Primorcem, osvojio tri naslova prvaka (1998, 2002, 2004) i četiri kupa (1998, 2002, 2003, 2005). Od toga bile su dve duple krune, što se nikad nije dogodilo u stogodišnjoj istoriji „tobdžija“.

Primorac je radio sa Vengerom sve do njegovog odlaska iz Arsenala 2018.[3][6]

Arsen Venger i Boro Primorac na treningu Arsenala

Dana 4. novembra 2020, Primorac je imenovan za novog trenera hrvatskog Hajduk Splita.[7]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Boro Primorac je etnički Hrvat iz BiH.[8] Tečno govori osam jezika: hrvatski, francuski, engleski, japanski, nemački, španski, portugalski i italijanski.

Njegov sin, Jure Primorac, takođe je profesionalni fudbaler.[9]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Igrački[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

SFR Jugoslavija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nogometni leksikon”. nogomet.lzmk.hr. Pristupljeno 31. 8. 2019. 
  2. ^ „Dalmacija News”. www.dalmacijanews.com. Arhivirano iz originala 31. 03. 2012. g. Pristupljeno 31. 8. 2019. 
  3. ^ a b „Steve Bould”. www.arsenal.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 31. 8. 2019. 
  4. ^ „Yugoslavia National Team List of Results 1970-1979”. www.rsssf.com. Pristupljeno 31. 8. 2019. 
  5. ^ „Yugoslavia National Team List of Results 1980-1989”. www.rsssf.com. Pristupljeno 31. 8. 2019. 
  6. ^ „SAN Dnevne novine”. web.archive.org. 6. 7. 2011. Arhivirano iz originala 06. 07. 2011. g. Pristupljeno 31. 8. 2019. 
  7. ^ „BORO PRIMORAC VODIT ĆE PRVU MOMČAD HAJDUKA U NAREDNOM RAZDOBLJU”. Hajduk. Pristupljeno 4. 11. 2020. 
  8. ^ Rees, Jasper (3. 4. 2014). „Wenger: The Legend”. Short Books — preko Google Books. 
  9. ^ Wheatley, Chris (15. 3. 2017). „Who is Arsene Wenger's right-hand man Boro Primorac?”. Goal.com. Pristupljeno 1. 3. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]