Pređi na sadržaj

Boško Radonjić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boško Radonjić
Datum rođenja(1943-05-17)17. maj 1943.
Mesto rođenjaUžiceKraljevina Jugoslavija (dejure)
Srbija pod nemačkom okupacijom (defakto)
Datum smrti31. mart 2011.(2011-03-31) (67 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Boško Radonjić (Užice, 17. maj 1943Beograd, 31. mart 2011) je bio srpsko-američki kriminalac, nekadašnji lider irsko-američke mafije u Njujorku. Bio je jedan od članova Srpskog oslobodilačkog pokreta Otadžbina.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rani život[uredi | uredi izvor]

Radonjić je rođen 17. maja 1943. godine u Užicu. Njegovog oca Dragomira Radonjića su ubili partizani zbog pripadnosti Jugoslovenskoj vojsci u Otadžbini. Posle rata je bio označen kao "četnički sin" što je porodici otežalo život u SFRJ.

Iskoristio je prijateljstvo sa Milovanom Đorićem, fudbalerom Crvene zvezde, da 1970. godine ilegalno uđe u autobus za Grac, odakle kasnije odlazi u Italiju i na kraju emigrira u Sjedinjene Američke Države. Pomagao je poslovne poduhvate Dušana Langure.

Život u SAD[uredi | uredi izvor]

Po dolasku u SAD, nastanio je u Paklenoj kuhinji na Menhetnu u Njujorku. Tu se pridružio Srpskom oslobodilačkom pokretu Otadžbina (SOPO), antikomunističkoj organizaciji srpskih emigranata. Sprijateljio se sa članovima organizacije, među kojima su bili Nikola Kavaja i prota Stojiljko Kajević. Ubrzo su i Radonjića počeli da prate agenti UDBE. Učestvovao je na Savindan 1975. godine u akciji postavljanja bombi na konzulate i ambasade u SAD i Kanadi, u kojima niko nije bio povređen. Na suđenju 1978. godine, priznao je krivicu za učešće u ovoj akciji i osuđen je na zatvorsku kaznu.

Iz zatvora izlazi 1982. godine i vraća se u Njujork, gde postaje saradnik gangstera Džimija Kunana. Krajem decenije je uspeo da preuzme čitavu gangstersku grupu irsko-američke mafije u Njujorku. Obnovio je saradnju sa mafijaškom porodicom Džona Gotija i pojavio se 1986. godine pred prvostepenom porotom u suđenju za reketiranje. Jedan od porotnika je prećutao pri izboru da je Radonjićev prijatelj i nakon izbora je od Gotijevih saradnika uzeo 60.000 dolara da glasa i lobira u poroti za njega, tako da je Goti osuđen 1992. godine za nedolično ponašanje na svega tri godine zatvora.

Radonjić je sarađivao i sa Vojislavom Stanimirovićem (saradnikom Pink pantera) i njegovim sinom Pavlom. Zbog istrage koja je protiv njega pokrenuta 1992. godine, Radonjić napušta SAD kako bi izbegao krivično gonjenje.

Povratak u Srbiju[uredi | uredi izvor]

Početkom devedesetih, Radonjić je dolazio u Srbiju, provodeći vreme između Beograda u kojem je otvorio noćni klub Lotos u Zmaj Jovinoj ulici i kazina koji je otvorio blizu Kraljeve vode na Zlatiboru.

Hapšenje u Majamiju[uredi | uredi izvor]

Radonjić je nastavio da često putuje na karipske i južnoameričke destinacije. Prilikom jednog takvog putovanja u decembru 1999. godine, uhapsila ga je američka granična policija u Majamiju na Floridi. Naime, Radonjić je avionom iz Evrope leteo za Kubu, gde je trebalo da bude na proslavi Nove godine. Saznavši da se Radonjić nalazi u avionu, FBI je preusmerio avion u Majami i zatvorio čitav aerodrom dok izvrši hapšenje.

Optužen je za davanje mita u iznosu od 60.000 dolara porotniku na suđenju Džonu Gotiju 1987. godine. Optužba je odbačena nakon što posrednik između Radonjića i Porotnika, ključni svedok ovog procesa, uhapšen zbog krivičnih dela u vezi sa drogom, što je tužioca navelo da posumnja u verodostojnost njegovog svedočenja. Oslobođen je u martu 2001. godine i odmah se vratio u Jugoslaviju.

Posle atentata na premijera Zorana Đinđića, Radonjić je uhapšen u policijskoj akciji Sablja.[1]

Preminuo je nakon kratke bolesti 31. marta 2011. godine u Beogradu. Sahranjen je 2. aprila 2011. godine u porodičnoj grobnici na groblju u Užicu.

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „“SABLJA” SEKLA NEMILICE”. Večernje novosti. 13. 04. 2003.