Brod (Crna Trava)

Koordinate: 42° 50′ 34″ S; 22° 17′ 04″ I / 42.842833° S; 22.284333° I / 42.842833; 22.284333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Brod
Naselje Brod (Crna Trava)
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
OpštinaCrna Trava
Stanovništvo
 — 2011.Pad 71
Geografske karakteristike
Koordinate42° 50′ 34″ S; 22° 17′ 04″ I / 42.842833° S; 22.284333° I / 42.842833; 22.284333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina1020 m
Brod na karti Srbije
Brod
Brod
Brod na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE
Crkva Svetog Pantelejmona.

Brod je naselje u Srbiji u opštini Crna Trava u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 71 stanovnika.

Nalazi se kao u kakvom uzdužnom basenu koga obrazuju planinski vrhovi koji kao grbave kamile kaskaju naporedo pravcem jug- sever. Istočno od sela prostire se Plana (1358 m). Od severnih vetrova zaklanja ga Dobropoljska čuka. Između Čemernika ( Dela i Čuke ) i Plane, u dubodolini, teče kao kristal bistra planinska reka Vlasina. U proširenju doline reke Vlasine leži centar sela Brod. Ovo proširenje je u stvari najlepša kotlina u gornjem slivu reke Vlasine. Nadmorska visina joj je 820 m. Na udaljenosti pola i više časova hoda od te kotline gore, po kosama n dolinama, igraju šareno kolo raštrkana mala naselja sela Broda.

Zovu se:
- Rašine (37 k),
- Slavujeve j k 1.
- Dećeve (25 k),
- Madžare,
- Kojčini,
- Sirovičine,
- Markova Čuka,
- Karakaši (18 k),
- Belčine (12 k),

- Pudine i dr.

Posmatrano iz ovih mahala selo Brod liči na gigantsko gnezdo u čijem elipsastom dnu leži kao neka šćućurena šarena ptica centar ovoga sela.

Obrazovanje i društveni život[uredi | uredi izvor]

Po izveštaju iz 1879. godine još nije započela delatnost škola u Crnoj Travi, koja je prekinula rad zbog rata. Ta Crnotravska škola je bila smeštena u jednoj sobi, neke privatne kuće u čaršiji i pohađalo ju je 10-15 đaka. Izdržavali su je prihodi crnotravske crkve i prilozi građana. Bila je to škola starinskog crkvenog tipa, ne podeljena na razrede, sa domaćim učiteljem koji je dobijao 1000 groša godišnje plate. Istom školom su se služile do tada i opština Crnotravska i Brodska. Đaci iz Broda su se mučili, jer morali da putuju sat i po do škole. Zato su tada meštani Broda tražili za sebe zasebnu školu, u svom mestu. Njihovih 180 poreskih glava imalo je dovoljnu argumentaciju. Tada je sudeći po popisu bio samo jedan muškarac u Brodu.[1]

Osnovna škola u ovom mestu datira iz 1909 godine. Pominje se 1910. godine kao privremen, izgleda i prvi učitelj Mihail Puhač (tu do 1912).[2] Školski nadzornik u Leskovcu je 1921. godine predložio da se "kao teže mesto" proglasi i škola u Brodu. Prosvetni savet je podržao da škola dobije status "teža škola prve kategorije".[3]

A 1931. godine u Brodu je uvedeno električno osvetljenje, a nešto ranije i telefon. Pre drugog svetskog rata ovde je pored škole i crkve, postojali su: centrala, strugara, mlin, 4 dućana i desetak kuća. Posle rata ovde je izgraćen Zadružni dom, sa prostranom salom za svečanosti, konferencije i mesnu kancelariju.

Predanje o nazivu sela[uredi | uredi izvor]

Po predanju i zapisima naziv ovome selu proističe iz činjenice da je centar ovoga sela bio do skora neki saobraćajni čvor preko koga je išlo nekoliko transverzalnih saobraćajnih linija, koje su vezivale dolinu Morave i Strume, tj. solunski i veliki carigradski drum i glavna mesta na njima: Niš i Leskovac sa Trnom, Sofijom i Ćustendilom. Taj put je prekinut postavljanjem granica. Kiridžije, putnici i ostali su reku Vlasinu prelazili (brodili) baš na mestu gde je danas centar sela Broda. Otuda naziv ovome centru po predanju ovaj centar sela je dobio naziv BROD, a od ovoga se rasprostranio na sva okolna naselja sela.

Rista Nikolić u svojoj akademskoj raspravi (DR Jovan Cvijić: Naselja srpskih zemalja”, Beograd, 1912.g.) na strani 15, piše:” Osim trgovačke stoke kroz ovu oblast gonili i “beglik”, stoku od Niša i Leskovca za Carigrad. Pogon je bio i kod Broda i Crne Trave”.

Na strani 38. istoimene knjige doslovno je zapisano: “Strezimirovčani su obično na putu Vlasotince imali konak u Brodu”.

Uspomene na “turske” puteve čuvaju se u narodu (put preko Dela i Čobanca, zatim “Turska livada” za proplanak kraj starog puta koji je vodio preko Čobanca i Dela).

Mesta preko kojih je vodila glavna saobraćajna linija, koja je išla preko centralnog dela Broda, zovu se mehane (Lopuške, Bistričke, Simenkove), i obezbeđenja na istaknutim visovima preko kojih je vodio put.straže (na Vučjoj Rupi-Delu, na Plani i drugim mestima.

Starine[uredi | uredi izvor]

Na mestu gde je danas centar sela Brod, bilo je neko latinsko naselje, koje je, izgleda nasilnički uništeno, te stoga to mesto stari ljudi zovu “Kombas” ili “ “Rimljansko povrljeno groblje”.

Na mestu ge je centar (“Vračarske trešnje”) bilo je skupno selo sa 67 kuća-kažu stari ljudi. U centru Broda postojalo je ogromno šljačište (kod česme) govori o tom skupnom selu i ovom rudarskom naselju.

Istorija sela[uredi | uredi izvor]

Selo Brod je bilo stalna meta osvajača. Iznad centralnoga dela ovog sela na tzv. Dećevskom visu, četa turskih vojnika izvršila je ogromna zverstva nad narodom crnotravskoga kraja. Na tom istom mestu i Bugarski osvajači i u Prvom i u Drugom svetskom ratu izvršili su najveća zverstva i zločinstva. Mesto na kome su Turci i bugarski osvajači ubijali (istrebljivali) ljude, zove se Trebežina, a strmi teren gde su ih mrtve zakopavali Mrtvica.

Godine 1879. popisan je Vlasotinački srez, a u mestu Brodu bilo je sledeće stanje: u 125 kuća živelo je 896 duša, pismen je bio samo jedan čovek a broj poreskih glava iznosio je 191.[4] Opštinu Brodsku sa sedištem u Brodu (sa više zaselaka) činili su 1901. godine još mesta: Darkovac sa više zaselaka, i Dobro Polje takođe sa više zaselaka.[5] Paroh Nikola Špahovski je 1938. napravio hidrocentralu koja je osvetljavala veći deo sela i električni mlin.[6]

Dana 15.marta 1943. godine u naselje Deićevi došli su zloglasni kapetani bugarske fašističke vojske Asen Tasev i Boris Gorčilov (jedan bataljon vojske i dva voda policije). Takoreći nije bilo stanovnika iz celog crnotravskog kraja koga bugarski fašisti u drugom svetskom ratu nisu dovodili i tukli u Deićevu.

Taj planinski zaseok Deićevo sela Brod je pojam za najezivije gubilište ljudi iz ovoga kraja. 960 ljudi iz ovoga kraja ova vojska je internirala, nekoliko hiljada mučila, odlazila u okolna sela i vršila pljačke, otimačine, silovanja, ubistva i paljenja. Selo Brod je dočekao kraj brobe protivu fašizma u drugom svetskom ratu(1941-1945.g.) sa 74 pala borca, 180 dece ratne siročadi, 156 poginulih ljudi. Ratna šteta koju su Bugarski fašisti ovom selu prouzrokovali procenjena je na preko 32.000.000 ondašnjih dinara, računajući ovde samo nepokretnu imovinu. To je dokaz da se ovo selo herojski borilo od prvih dana fašističke okupacije.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Brod živi 109 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 53,8 godina (52,7 kod muškaraca i 54,6 kod žena). U naselju ima 58 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,10.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 1.296
1953. 1.164
1961. 952
1971. 624
1981. 399
1991. 178 178
2002. 122 122
2011. 71
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
117 95,90%
Rusi
  
2 1,63%
nepoznato
  
3 2,45%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  2. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1910. godine
  3. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1921. godine
  4. ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
  5. ^ "Policijski glasnik", Beograd 1901. godine
  6. ^ "Vreme", 24. maj 1938 - prezime se daje kao Špahovski, Štahovski i Štokovski
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]