Valter Benjamin

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Valter Benjamin
Walter Benjamin vers 1928.jpg
Puno imeValter Bendiks Šonflis Benjamin
Datum rođenja(1892-07-15)15. jul 1892.
Mesto rođenjaBerlin
Nemačka
Datum smrti27. septembar 1940.(1940-09-27) (48 god.)
Mesto smrtiPortbou
Španija
EpohaFilozofija 20. veka
RegijaZapadna filozofija
Škola filozofijeZapadni Marksizam, Frankfurtska škola
InteresovanjaTeorija književnosti, Estetika, Tehnologija, Epistemologija, Filozofija jezika, Filozofija istorije

Valter Bendiks Šonflis Benjamin (nem. Walter Bendix Schönflies Benjamin; Berlin, 15. jul 1892Portbou, 27. septembar 1940) je bio nemački intelektualac (filozof, teoretičar kulture, sociolog, književni kritičar, prevodilac i esejista) jevrejskog porekla koji spada u grupu intelektualaca okupljenih oko Frankfurtske škole kritičke teorije. Njegovo najpoznatije delo je „Umetnost u doba tehničke reprodukcije“ (nem. Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reproduzierbarkeit) objavljeno 1936. godine.[1][2]

Život i edukacija[uredi]

1902. godine, kada je napunio 10 godina upisao je Kaiser Fridrih ossnovnu školu, a srednju školu završio je sa 20 godina. Valter Benjamin bio je dečak krhog zdravlja, roditelji su ga poslali u internat na dve godine. 1907. godine vratio se u Berlin i nastavio sa školovanjem. 1912. godine upisao se na Univerzitet u Frajburgu, ali nakon završetka letnjeg semestra, upisao se na Univerzitet u Berlinu, nastavljajući da studira psihologiju. 1914. godine pred početak Prvog svetskog rata, Benjamin je počeo da prevodi dela francuskog pesnika iz 19. veka Šarla Bodlera. Naredne godine preselio se u Minhen i nastavio studije na Univerzitetu u Minhenu gde je upoznao Rajnera M. Rilkea i Geršoma Šolema. 1917.godine se prebacio na Univerzitet u Bernu, gde je upoznao, tada buduću suprugu, Doru Sofiju Polak. Imali su sina Stefana Rafaela. Vratio se da živi sa roditeljima u Berlinu. 1932. godine, kada je Adolf Hitler preuzimao mesto kancelara Nemačke, Valter Benjamin preselio se na Ibicu, gde je živeo nekoliko meseci, a zatim u Nicu gde je okončao sam svoj život.

Dela[uredi]

Dela Valtera Benjamina su: Kritika nasilja 1921.(Zur Kritik der Gewalt) Jednosmerna ulica 1928. (Einbahnstraße) Berlinsko detinjstvo 1950. (Berliner Kindheit um 1900) O fotografiji i umetnosti 1936.

Nasleđe[uredi]

Od objave Valterovih književnih dela, petnaest godina nakon njegove smrti, Valterovi radovi, posebno delo O fotografiji i umetnosti, dobili su značaj među akademcima humanističkih diciplina. Središte organizacije koja ga je sledila nalazilo se u Karsluu u Nemačkoj. Predsednik organizacije bio je Bernd Vite, svetski poznat učenik Benjamina i profesor Moderne nemačke literature u Diseldorfu. Članovi organizacije bili su iz devetnaest različitih zemalja iz i van Evrope.

Reference[uredi]

  1. ^ Duden Aussprachewörterbuch (6 izd.). Mannheim: Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG. 2006. 
  2. ^ Witte, Bernd (1991). Walter Benjamin: An Intellectual Biography (English translation). Detroit, MI: Wayne State University Press. str. 9. ISBN 978-0-8143-2018-1. 

Literatura[uredi]

  • Witte, Bernd (1991). Walter Benjamin: An Intellectual Biography (English translation). Detroit, MI: Wayne State University Press. str. 9. ISBN 978-0-8143-2018-1. 
  • Duden Aussprachewörterbuch (6 izd.). Mannheim: Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG. 2006. 

Spoljašnje veze[uredi]