Velebilje

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
velebilje
Atropa belladonna - Köhler–s Medizinal-Pflanzen-018.jpg
Velebilje
Taksonomija
Carstvo: Plantae
Odeljak: Magnoliophyta
Klasa: Magnoliopsida
Red: Solanales
Porodica: Solanaceae
Rod: Atropa
Vrsta: A. belladonna
Binomijalna nomenklatura
Atropa belladonna
L.
Velebilje može izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje ili čak i smrt!

Velebilje (ludača, bun, veliko bilje, golemo bilje, luda trava, vučja trešnja, pasja jagoda), lat. Atropa belladona, je višegodišnja zeljasta otrovna biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae).Naučno ime roda Atropa je prema jednoj od tri mitske suđaje Atropi koja preseca nit života i tako predaju dušu smrti. Nastavak za vrstu belladonna znači lepa gospa zbog toga što su renesansne dame ukapale sok velebilja u oči, što je izazivalo širenje zenica, a oči postajale upadljivije.

Botanički opis[uredi]

Višegodišnja zeljasta biljka sa vretenastim, debelim mrkim rizomom. Stabljika je uspravna, visoka do 2 m, u gornjem delu granata, sa slabo istaknutim rebrima, zelena ili manje-više tamnocrvena. Prve godine biljka naraste tek oko 30 cm, prvi listovi se razvijaju na stabljici odmah do tla i veći su od onih kod odrasle biljke. Listovi su jajasti ili eliptični sa istaknutim nervima na naličju, celog oboda, zašiljeni, postepeno se sužavaju u kratku lisnu dršku, tamnozeleni, bez dlaka. U donjem delu stabljike listovi su naizmenično raspoređeni, u gornjem po dva zajedno u istom pršljenu, s tim što je jedan veći a drugi manji. Cvetovi su, pojedinačni, ređe po dva u pazuhu listova. Čašica je zvonasta, duboko petodelna, režnjevi široki, zadržava se na plodu, poveća se i zvezdasto raširi. Krunica je cevasto zvonasta, na vrhu sa 5 kratkih ovalnih režnjeva, spolja tamnoljubičasta, iznutra pri vrhu prljavomrka, pri dnu prljavožuta sa crvenoljubičastim nervima. Prašnika ima pet, nejednake su dužine, filamenti su pričvršćeni za dno krunice. Tučak je sa prstenstim diskom pri osnovi plodnika i sa štitolikim žigom na vrhu stubića. Cveta od jula do avgusta. Plod je loptasta bobica prečnika oko 1,5 cm, prvo zelena a kad sazri, crna, sjajna, sa mnogo ljubičastih semena sa mastiljavim vrlo slatkim sokom.

Oprašivanje i rasejavanje[uredi]

Najčešći oprašivači su pčele i bumbari. Semena raznose ptice, ili, jednostavno plodovi otpadnu sa biljke. Poznato je da fazani rado jedu bobice velebilja.

Stanište[uredi]

Raste po obodu bukovih šuma, na krčevinama, požarištima, pored šumskih puteva, na napuštenim površinama u senci drveća. Vrlo retko raste na livadama ili pašnjacima.

Rasprostranjenje[uredi]

Evropa, Severna Afrika i Zapadna Azija. U Kanadu i SAD je unešena.

Hemijski sastav[uredi]

Najvažniji sastojci velebilja su tropanski alkaloidi od kojih su najznačajniji hiosciamin, atropin, skopolamin i drugi, najviše u korenu i listovima.

Upotreba[uredi]

Koristi se za izradu ekstrakta i tinktura i kao farmaceutska sirovina za industrijsko dobijanje alkaloida. Deluje kao parasimpatolitik, spazmolitik i midrijatik[1] U srednjevekovnoj Evropi, velebilje je korišćeno za izradu halucinogenih masti i pomada.

Otrovnost[uredi]

Velebilje je veoma otrovna biljka. Najčešća su trovanja bobicama. Znaci trovanja su sušenje usta i ždrela, promuklost, žeđ, mučnina, ukočen pogled, izrazito raširene zenice, neuračunljivost. Registrovan je veliki broj slučajeva namernih trovanja velebiljem.


Spoljašnje veze[uredi]

Reference[uredi]

  1. Sarić, Miloje, ur. (1989). Lekovite biljke SR Srbije. SANU.