Vladimir-Miša Lazić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir-Miša Lazić
Datum rođenja(1920-00-00)1920.
Mesto rođenjaGornji Milanovac
Datum smrti8. novembar 1941.(1941-11-08) (20/21 god.)
Mesto smrtiGornji Milanovac
RoditeljiZora Simeonović Lazić

Vladimir-Miša Lazić (Gornji Milanovac, 1920Gornji Milanovac, 8. novembar 1941) bio je srpski umetnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vladimir Lazić, zvani Miša, sin je Milojka Lazića, preduzetnika iz Gornjeg Milanovca i srpske slikarke rodom iz Trsta Zore Simeonović. Rastao je sa mlađim sestrama Leposavom i Gordanom, takođe akademskom slikarkom, u porodici koja potiče od kneza Rudničke nahije Jovana Lazića, znamenitog ustanika iz Prvog i Drugog srpskog ustanka. Iz te porodice takođe potiče i Živojin Žika Lazić prvi ban Vardarske banovine i Ministar unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije.

Vladimir-Miša Lazić završio je osnovnu školu i gimnaziju „Takovski ustanak” u rodnom gradu sve do petog razreda, nakon čega je školovanje nastavio u čačanskoj gimnaziji. Osmi razred i veliku maturu završio je 1939. godine u Subotici.

Politički aktivizam[uredi | uredi izvor]

Još za vreme studija arhitekture, postao je član SKOJ-a, Društva Crvenog krsta, Ferijalnog saveza, sportskog kluba Omladinac iz Čačka, Udruženja studenata arhitekture i član Akademskog pozorišta na Univerzitetu u Beogradu.[1] Bio je aktivan u socijalno-političkom životu Jugoslavije uopšte, a imao je i bitno mesto u antifašističkom pokretu mladih. Njegov značaj se ogleda i u tome što se bavio različitim delatnostima – pravio je skice za plakate, pisao transparente, davao nacrte prve himne Takovskog odreda, postao jedan od urednika lista Reči naroda.[1] Bio je uključen i u pripreme demonstracija protiv pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu 27. marta 1941. godine. Pored toga, tada je organizovao i miting u Gornjem Milanovcu.[2]

Studiranje u Beogradu[uredi | uredi izvor]

Započeo je studije arhitekture na Tehničkom fakultetu u Beogradu. Nasledivši umetnički talenat od majke Zore, još je u 6. razredu gimnazije bio nagrađen za crtež, dok je kasnije na Fakultetu dobio nagradu za idejne skice znački studentskih udruženja. Međutim, te nagrade je odbio. Aprila meseca 1940. godine poslat je u Staru Srbiju sa naučnom ekskurzijom od strane studentskog udruženja. Njegov zadatak bio je da slika arhitektonske objekte.[3] Učestvovao je na izložbama Udruženja 1940. godine idejnim projektima za značke, arhitektonske objekte, kao i crtežima i akvarelima.[3] Crtao je i duhovite karikature koje je izlagao sa potpisom KOMBOS.[3] Bavio se i grafikom, kao i dekorativnim i scenskim slikarstvom.

Govorio je francuski i ruski jezik.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Poginuo je 8. novembra 1941. godine u selu Lunjevica kada su partizani jurišali na dolazeću kolonu nemačkog Vermahta.

Legat porodice Lazić[uredi | uredi izvor]

Muzej rudničko-takovskog kraja u Gornjem Milanovcu prebivalište je jednog dela zaostavštine porodice Lazić. U pitanju je stara gornjomilanovačka porodica čiji je legat uspostavljen na osnovu poklona opštini Gornji Milanovac. Zaostavština se ogleda u raznim dokumentima, beleškama, pismima i umetničkim delima koji su pripadali Zori Simeonović Lazić i njenom sinu arhitekti Vladimiru-Miši, kao i njegovim sestrama Lepi i Gordani. Iako je Legat porodice Lazić više puta prikazivan javnosti, tek je 1987. u tadašnjem Zavičajnom muzeju izložen u celini. Najznačajniji deo zaostavštine su razne oleografije, ali svakako i slike srpskih umetnika kao što su Ljubica Cuca Sokić, Aleksandar Deroko, Vasa Eškićević, Dušan Ristić, Milić od Mačve, Obrad B. Jovanović itd.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Gačić, Tanja (2014). Portreti iz legata Muzeja rudničko-takovskog kraja. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 16. ISBN 978-86-82877-54-7. 
  2. ^ Gačić, Tanja (2014). Portreti iz legata Muzeja rudničko-takovskog kraja. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 16—17. ISBN 978-86-82877-54-7. 
  3. ^ a b v Gačić, Tanja (2014). Portreti iz legata Muzeja rudničko-takovskog kraja. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 17. ISBN 978-86-82877-54-7. 
  4. ^ Ranković, Ana; Gačić, Tanja. „Istorija umetnosti”. muzej rudničko-takovskog kraja. Pristupljeno 15. 6. 2021.