Pređi na sadržaj

Vjekoslav Pasković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vjekoslav Pasković
Vjekoslav Pasković (3) na EP 2010. u Zagrebu
Lični podaci
Datum rođenja (1985-03-23)23. mart 1985.(39 god.)
Mesto rođenja Tivat, SFR Jugoslavija
Državljanstvo  Crna Gora
Visina 180 cm
Igračke informacije
Pozicija lijevo krilo
Seniorska karijera
GodineKlubovi
2002—2009
2009—2011
2011—2012
2012—
Crna Gora Primorac
Crna Gora Budva
Italija Posilipo
Turska Galatasaraj
Reprezentativna karijera
2002—2006
2006—
Srbija i Crna Gora Srbija i Crna Gora
Crna Gora Crna Gora

Vjekoslav Pasković (Tivat, 23. mart 1985) crnogorski je vaterpolista koji nastupa za istanbulski Galatasaraj i reprezentaciju Crne Gore.[1]

Poznat je kao izuzetno brz plivač, čime svojim ekipama često omogućava razvijanje i efektnu završnicu kontranapada.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Primorac (1998 — 2009)[uredi | uredi izvor]

Vaterpolom je počeo da se bavi još dok je bio u osnovnoj školi, a već kao trinaestogodišnjak je, na preporuku dotadašnjeg trenera Kostića, prešao u kotorski Primorac. Prošao je sve mlađe kategorije i u sedamnaestoj godini debitovao za prvi tim, pod rukovodstvom Zorana Maslovara. Bio je član ekipe koja je osvojila Kup SR Jugoslavije (2002/03), a njegovo ime se nalazi i na spisku igrača koji su Primorcu donijeli dvije titule prvaka Crne Gore (2006/07, 2007/08) i, najvažniji od svih, trofej pobjednika Evrolige (2008/09). Vjeko je bio drugi strijelac ovog takmičenja, a dobio je i priznanje za najboljeg sportistu Crne Gore u 2009. godini.

Finansijske poteškoće sa kojima se tadašnji evropski prvak suočavao natjerali su Paskovića na razmišljanje o promjeni sredine. Nova destinacija bila je - Budva.

Budva (2009 — 2011)[uredi | uredi izvor]

Budvani su tih godina dovodili odlične igrače, ne skrivajući ambiciju da zagospodare crnogorskim vaterpolom i postanu konkurentni na evropskom nivou. Posebno rivalstvo razvijalo se upravo između njih i Primorca. Netrpeljivost je dosegla vrhunac početkom 2011. kada je Budvi dodijeljen Kup Crne Gore, nakon mnogo peripetija oko toga da li je Darko Brguljan, dojučerašnji prvotimac Primorca, imao pravo nastupa u finalu pomenutog takmičenja. Do kraja sezone, Budvani su osvojili i titulu prvaka Crne Gore, a stigli su i do polufinala Evrolige. Pasković se i u ovoj sredini pokazao kao jedan od važnijih igrača. Na ljeto je, ipak, napustio Budvu i potpisao za napuljski Posilipo.[2]

Posilipo (2011 — 2012)[uredi | uredi izvor]

Slavni napuljski tim je već nekoliko godina bio u sjenci moćnog Pro Reka i nadao se da će uspjeti da se umiješa u borbu za trofeje. Regularni dio sezone su završili na petom mjestu, stigli su do polufinala plej-ofa, ali se pokazalo da ne mogu da pariraju Đenovljanima (7-12, 5-9). Nakon samo jedne sezone provedene u Napulju, Pasković je promijenio klupske boje, prihvativši unosnu ponudu istanbulskog Galatasaraja.[3]

Galatasaraj (2012 — )[uredi | uredi izvor]

Galatasaraj je najtrofejniji turski klub, ali je činjenica da Turci - ni klupski, ni reprezentativno - nijesu bili naročito konkurentni u kontinentalnim okvirima. Gazde crveno-žutih su odlučile da svoj tim učine moćnim, pa su počeli da dovode afirmisane igrače iz Evrope. Jedan od njih bio je i Vjekoslav Pasković, koji se, za četiri sezone boravka u Istanbulu, okitio trima titulama prvaka Turske, ali u Ligi šampiona, ako se izuzme plasman u četvrtfinale u sezoni 2012/13, očekivani uspjeh izostaje.

Klupski trofeji:[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

SR Jugoslavija/Srbija i Crna Gora (2002 — 2006)[uredi | uredi izvor]

Vjekoslav Pasković nikada nije igrao za najbolji tim Srbije i Crne Gore, ali je bio standardan u mlađim kategorijama, kao i u "B" timovima koji su nastupali na manje važnim takmičenjima.

Sa juniorskom reprezentacijom SR Jugoslavije/Srbije i Crne Gore je bio višestruki evropski (Bari 2002, Istanbul 2003, Malta 2004) i svjetski (Napulj 2003, Mar del Plata 2005) prvak.

Takođe, sa "B" timom je osvojio zlatnu medalju na Univerzijadi (Izmir 2005), bronzanu medalju na Mediteranskim igrama (Almerija 2005) i četvrto mjesto u Svjetskoj ligi (Long Bič 2003).

Crna Gora (2006 — )[uredi | uredi izvor]

Nakon osamostaljenja Crne Gore, stvoren je nacionalni vaterpolo tim, a Pasković je njegov član punih devet godina. Propustio je svega tri takmičenja - Svjetsku ligu 2009. i 2011.[4] te Svjetsko prvenstvo 2011. godine - i to zbog povrede.[5]

Sa crvenim ajkulama je osvojio nekoliko medalja:

Crnogorska reprezentacija je tri puta završavala kao četvrtoplasirana: na Olimpijskim igrama 2008. i 2012. te na Evropskom prvenstvu 2014.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Intervju sa Vjekoslavom Paskovićem”. portalanalitika.me. Pristupljeno 6. 1. 2016. [mrtva veza]
  2. ^ „Guidaldi al veleno, arriva Paskovic”. posillipowaterpolo.com. Arhivirano iz originala 01. 04. 2015. g. Pristupljeno 6. 1. 2016. 
  3. ^ „Galatasaray Paskovic ile imzaladı”. ntvspor.net. Pristupljeno 6. 1. 2016. 
  4. ^ „Ivović, Zloković i Pasković preskaču Firencu”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 6. 1. 2016. 
  5. ^ „Zloković i Pasković preskaču i Šangaj”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 6. 1. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]