Gradski blok
Gradski blok, ređe naseljski blok je izraz u urbanističkom planiranju i projektovanju, koji se odnosi na mali deo izgrađenog naseljskog područja omeđen obično ulicama, a u ređim slučajevima drugim linijskim elementima u gradu (npr. vodotok, železnička pruga, značajan dalekovod i sl.). Više gradskih blokova čini četvrt u gradu. Po pravilu, za jedan gradski, odn. naseljski blok najčešće važe ista pravila uređenja i građenja. Blokovi se dalje dele na građevinske parcele sa građevinama.
Gradski blokovi mogu biti pravilni ili nepravilni u zavisnosti od urbane geneze. Nepravilni blokovi nastaju organskim i spontanim razvojem naselja, dok pravilni planskim razvojem i oni obično imaju „čist“ oblik, poput pravougaonika ili kvadrata.
Mrežasti plan
[uredi | uredi izvor]U većini gradova novog sveta koji su planirani, umesto da su se postepeno razvijaji tokom dužeg vremenskog perioda, ulice se obično postavljaju na mrežasti plan, tako da su gradski blokovi kvadratni ili pravougaoni. Koristeći princip razvoja perimetarskog bloka, gradski blokovi se razvijaju tako da se zgrade nalaze po obodu bloka, sa ulazima okrenutim ka ulici, a poluprivatnim dvorištima u zadnjem delu zgrada.[1] Ovaj aranžman ima za cilj da se obezbedi dobra društvena interakcija među ljudima.[1]
Pošto se razmak ulica u mrežnim planovima toliko razlikuje među gradovima, pa čak i unutar gradova, teško je generalizovati veličinu gradskog bloka. Duguljasti blokovi se značajno razlikuju po širini i dužini. Standardni blok na Menhetnu je oko 264 ft × 900 ft (80 m × 274 m). U Čikagu, tipični gradski blok je 330 ft × 660 ft (100 m × 200 m),[2] što znači da 16 blokova istok-zapad ili 8 blokova sever-jug meri jednu milju, što su usvojili drugi gradovi u SAD. U većem delu Sjedinjenih Država i Kanade, adrese slede sistem brojeva blokova i parcela, u kome je svakom bloku ulice dodeljeno 100 brojeva zgrada. Blokovi u centralnom Melburnu, Australija, takođe su veličine 330 ft × 660 ft (100 m × 200 m), formirani deljenjem kvadratnih blokova u originalnoj mreži sa uskom ulicom u sredini.[3][4]
Mnogi gradovi starog sveta su vremenom narasli, i nisu planirani od samog početka. Iz tog razloga, pravilan obrazac ravnomernih, kvadratnih ili pravougaonih gradskih blokova nije tako uobičajen među evropskim gradovima, na primer. Izuzetak predstavljaju oni gradovi koji su nastali kao rimska vojna naselja, a koji često imaju prvobitni mrežasti raspored oko dve glavne ortogonalne ose. Jedan značajan primer je Torino, Italija. Po ugledu na Filadelfiju, Njujork je usvojio Komesarski plan iz 1811. za opsežniji mrežasti plan. Sredinom 20. veka usvajanje jednolikog, pravolinijskog bloka gotovo je u potpunosti splasnulo, a preovladali su različiti rasporedi, sa nasumičnim veličinama, i krivolinijskim ili neortogonalnim blokovima i odgovarajućim uličnim obrascima.[5]
Varijacije strukture
[uredi | uredi izvor]Tradicionalni gradski blok
[uredi | uredi izvor]Tradicionalni gradski blokovi su stara vrsta gradskog bloka, obrazovana u istorijskom gradu. Oni mogu biti i pravilni, tj. nastali planom, ili nepravilni kroz organski razvoj. Zajednička osobina svih njih je da se gradnja odvija i uređuje duž na obodu bloka, tj. prateći liniju koja razdvaja blok od okolnih ulica. Obično su tradicionalni blokovi relativno mali u gradovima, a veći su selima.
Super-blok
[uredi | uredi izvor]Super-blok je područje urbanog zemljišta koje je omeđeno ulicama i veličine više „tradicionalnih“ gradskih blokova tipične veličine. Unutar super-bloka, lokalna putna mreža, ako postoji, je postavljena da služi samo lokalnim potrebama.
Definicije i tipologije
[uredi | uredi izvor]U okviru širokog koncepta super-bloka, pojavljuju se različite tipologije zasnovane prvenstveno na unutrašnjim putnim mrežama unutar super-bloka, njihovom istorijskom kontekstu i da li su zasnovane na automobilu ili pešačenju. Kontekst u kojem se super-blokovi proučavaju ili zamišljaju dovodi do različitih definicija.
Unutrašnja ulična mreža koju odlikuju slepe ulice tipična je za razvoj predgrađa pristupačnih samo automobilu prvenstveno u zapadnim zemljama tokom 20. veka. Definicija Oksfordskog rečnika arhitekture i pejzažne arhitekture je ukorenjena u ovoj tipično prigradskoj koncepciji:
„Područje koje sadrži stambene zgrade, prodavnice, škole, kancelarije, itd., sa javnim otvorenim prostorom (npr. zelenilom), okruženo ulicama i kroz koje prolaze slepe ulice. Ono je povezano je sa drugim super-blokovima i centrom grada putem staza iznad ili ispod puteva (npr. u planiranju Radberna).“[6]
Iako je cilj ovakvih super-blokova generalno da se umanji saobraćaj unutar super-bloka usmeravanjem na okolne važnije saobraćajnice, učinka je u mnogim slučajevima bio učvršćivanje zavisnosti od automobila ograničavanjem kretanja pešaka i biciklista.
Super-blokovi takođe mogu da sadrže ortogonalnu internu saobraćajnu mrežu, uključujući i one zasnovane na pravilnom ortogonalnom ili kvazi-mrežnom planu. Ta tipologija preovlađuje u Japanu i Kini, na primer. Čen definiše urbanu morfologiju super-mreže i super-bloka u tom kontekstu na sledeći način:
„Super-mreža je velika mreža širokih puteva koja određuje niz ćelija ili super-blokova, od kojih svaki sadrži mrežu užih ulica.“[7]
Superblokovi takođe mogu biti retroaktivno postavljeni na već postojeći plan mreže promenom saobraćajnih pravila i uličnog pejzaža unutrašnjih ulica unutar superbloka, kao u slučaju Barseloninih superila (katalonski za superblokove). Svaka superila ima devet gradskih blokova, sa ograničenjem brzine na unutrašnjim putevima na 10–20 km/h, zabranjenim saobraćajem, i kretanjem mogućnim samo na perimetarskim putevima.[8]
Na prostoru nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, tehnički izraz iz građevinske industrije je „stambeni masiv“ (rus. Жилой массив). Prema definiciji, stambeni masiv se sastoji od nekoliko stambenih četvrti (gradskih blokova) koje su povezane jednim arhitektonskim rešenjem (konceptom).[9] U velikom broju gradova u postsovjetskim zemljama, nekoliko gradskih četvrti sa nazivom „masiv“ su izgrađeni u drugoj polovini 20. veka brzim širenjem tamošnjih gradova. U srednjoj Evropi, koja je nekada bila u Varšavskom paktu, mnogo gradova ima velika stambena naselja sa prefabrikovanim („panel“) višespratnim zgradama.
Upotrebe
[uredi | uredi izvor]Neformalna jedinica udaljenosti
[uredi | uredi izvor]U severnoameričkom engleskom i australijskom engleskom, reč „blok“ se koristi kao neformalna jedinica udaljenosti.[10] Na primer, neko ko daje uputstva može reći: „To je tri bloka odavde“.
Onlajn
[uredi | uredi izvor]Postojale su onlajn inovacije i veb-sajtovi kao što je msnbc.com u vlasništvu EveryBlock, koji koristi geospecifične unose sa komšinskih blogova, Flikr, Jelp, Kreglist, Jutub, Tviter, Fejsbuk i drugih zbirnih podataka kako bi se čitaocima pružila sliku o tome šta se dešava u njihovom gradu ili komšiluku sve do nivoa bloka.[11]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Frey, Hildebrand (1999). Designing the City: Towards a More Sustainable Urban Form. E & FN Spon. ISBN 978-0-419-22110-4.
- ^ cityofchicago.org
- ^ Ewing, R; Schieber, RA; Zegeer, CV (2003). „Urban sprawl as a risk factor in motor vehicle occupant and pedestrian fatalities”. Am J Public Health. 93 (9): 1541—5. PMC 1448007 . PMID 12948977. doi:10.2105/ajph.93.9.1541.
- ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2006-09-03. g. Pristupljeno 2006-09-03.
- ^ Dumbaugh, Eric; Rae, Robert (2009). „Safe Urban Form: Revisiting the Relationship Between Community Design and Traffic Safety”. Journal of the American Planning Association. 75 (3): 309—329. S2CID 153379995. doi:10.1080/01944360902950349.
- ^ Curl, James Stevens (2006). A Dictionary of Architecture and Landscape Architecture, 2ed. Oxford: Oxford University Press. super-block. ISBN 978-0-19-172648-4.
- ^ Xiaofei, Chen (2017-08-29). A Comparative Study of Supergrid and Superblock Urban Structure in China and Japan Rethinking the Chinese Superblocks: Learning from Japanese Experience (Thesis). hdl:2123/17986.
- ^ Bausells, Marta (2016-05-17). „Superblocks to the rescue: Barcelona's plan to give streets back to residents”. The Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-04-14.
- ^ Understanding about residential massíve. Round calendar planning of residential massíve development by urban-planned complexes (Ponяtie o žilыh massivah. Kalendarnыe planы zastroйki žilыh massivov gradostroitelьnыmi kompleksami).
- ^ Imagination: The Science of Your Mind's Greatest Power, by Jim Davies
- ^ „Web Publishing Roll-Up: Rise and Advise”. CMSWire.com. Pristupljeno 12. 9. 2017.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Rosenzweig, Cynthia; Solecki, William D.; Romero-Lankao, Patricia; Mehrotra, Shagun; Dhakal, Shobhakar; Ibrahim, Somayya Ali (29. 3. 2018). Climate Change and Cities: Second Assessment Report of the Urban Climate Change Research Network (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-1-316-94456-1. Pristupljeno 28. 9. 2022.
- Wheeler, Stephen M. (18. 7. 2013). Planning for Sustainability: Creating Livable, Equitable and Ecological Communities (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-136-48201-4.
- Padmanaban, Deepa (9. 6. 2022). „How cities can fight climate change”. Knowable Magazine. doi:10.1146/knowable-060922-1 . Pristupljeno 31. 8. 2022.
- Van Assche, K.; Beunen, R.; Duineveld, M.; de Jong, H. (2013). „Co-evolutions of planning and design: Risks and benefits of design perspectives in planning systems”. Planning Theory. 12 (2): 177—98. S2CID 109970261. doi:10.1177/1473095212456771. Arhivirano iz originala 2013-06-28. g. Pristupljeno 2015-04-08.
- Moudon, Anne Vernez (1992). „A Catholic Approach to Organizing What Urban Designers Should Know”. Journal of Planning Literature. 6 (4): 331—349. S2CID 143564034. doi:10.1177/088541229200600401.
- Caves, R. W. (2004). Encyclopedia of the City. Routledge. ISBN 978-0415862875.
- Glaeser, Edward L. (2011). Triumph of the city : how our greatest invention makes us richer, smarter, greener, healthier, and happier. New York: Penguin Press. ISBN 978-1-59420-277-3. OCLC 650211168.
- 15-, Friedman, David, 1943 August (1988). Florentine new towns : urban design in the late Middle Ages. Architectural History Foundation. ISBN 0-262-06113-9. OCLC 17674587.
- Lavelle, Ryan; Roffey, Simon (2015-11-30), „Introduction”, Danes in Wessex, Oxbow Books, str. 1—6, doi:10.2307/j.ctvh1dprb.8, Pristupljeno 2021-12-06
- Feliciotti, Alessandra; Romice, Ombretta; Porta, Sergio (2018-12-17). „Urban form Resilience Urban Design Practice: Masterplanning for Change”. Proceedings of IFoU 2018: Reframing Urban Resilience Implementation: Aligning Sustainability and Resilience. Basel, Switzerland. str. 5976. doi:10.3390/ifou2018-05976 .
- Hohenberg, Paul M. (1995). The Making of urban Europe : 1000-1994 : with a new preface and a new chapter. Harvard University Press. ISBN 0-674-54362-9. OCLC 807274312.
- Bober, Harry; Panofsky, Erwin (decembar 1953). „Gothic Architecture and Scholasticism”. The Art Bulletin. 35 (4): 310. ISSN 0004-3079. JSTOR 3047514. doi:10.2307/3047514.
- Akkerman, Abraham (avgust 2001). „Urban planning in the founding of Cartesian thought”. Philosophy & Geography. 4 (2): 141—167. ISSN 1090-3771. S2CID 144226288. doi:10.1080/10903770124810.
- Brodsky Lacour, Claudia (1996-04-22). Lines of Thought. Duke University Press. ISBN 978-0-8223-7922-5. doi:10.1515/9780822379225.
- Olegovich), Shvidkovskiĭ, D. O. (Dmitriĭ (2007). Russian architecture and the West. Yale University Press. ISBN 978-0-300-10912-2. OCLC 184966675.
- Jean-François., Lejeune (2005). Cruelty & utopia : cities and landscapes of Latin America. Princeton Architectural Press. ISBN 1-56898-489-8. OCLC 55846666.
- Ebrahim, Yusuf (2018). Lessons in tropical design: Erich Meffert and beyond. Ebenergy Enterprises Limited. str. 70—79.
- Eisenman, Theodore S. (2013-03-27). „Frederick Law Olmsted, Green Infrastructure, and the Evolving City”. Journal of Planning History. 12 (4): 287—311. ISSN 1538-5132. S2CID 144997893. doi:10.1177/1538513212474227.
- Jacobs, Jane (1961). The Death and Life of Great American Cities. Random House.
- Pant, Mohan; Fumo, Shjui (maj 2005). „The Grid and Modular Measures in The Town Planning of Mohenjodaro and Kathmandu Valley: A Study on Modular Measures in Block and Plot Divisions in the Planning of Mohenjodaro and Sirkap (Pakistan), and Thimi (Kathmandu Valley)”. Journal of Asian Architecture and Building Engineering. 4 (1): 51—59. doi:10.3130/jaabe.4.51 . Pristupljeno 18. 12. 2019.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- The Great American Grid: Block Size Dimensions Arhivirano 2019-11-03 na sajtu Wayback Machine