Pređi na sadržaj

Daša Drndić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Daša Drndić
Lični podaci
Datum rođenja(1946-08-10)10. avgust 1946.
Mesto rođenjaZagreb, FNR Jugoslavija
Datum smrti5. jun 2018.(2018-06-05) (71 god.)
Mesto smrtiRijeka, Hrvatska

Daša Drndić (Zagreb, 10. avgust 1946 — Rijeka, 5. jun 2018) bila je hrvatski pisac, prevodilac i univerzitetski profesor.[1] Njena dela su prevedena na engleski, francuski, holandski, mađarski, poljski, slovački i slovenački.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Zagrebu, u porodici hrvatskog nacionalnog borca, novinara i diplomate Ljubomira Drndića [3] koji je diplomirao u Splitu. Majka Timea je iz Splita. Deda Edo Drndić emigrirao je 1921. godine iz Istre pripojene Italiji i otišao u Hrvatsku, u Split. Deda Vjekoslav Ožegović bio je anarhista, vlasuljar u pozorištu i 1920. blagajnik „Hajduka“. Baka Anka u Splitu imala je krojački salon sa četrnaest radnika. Njen ujak Branko Ožegović bio je dugogodišnji novinar Slobodne Dalmacije. Dašin brat Gojko „Kenedi“ igrao je vaterpolo u juniorima Jadrana i POŠK-a. [2]

U Beogradu je živela od 1953. godine. Studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistrirala je dramaturgiju na Američkom univerzitetu u Južnom Ilinoisu, gde je boravila kao stipendista Fulbright 1971. Takođe je studirala na Univerzitetu Case Western Reserve u Klivlendu. Radila je kao književni prevodilac, profesor engleskog jezika, dramaturg (treći program Radio Beograda) i urednik televizijskog dramskog programa. Autorka je niza radio-drama. [4]

Početkom devedesetih napustila je Beograd i preselila se u Rijeku. Od 1995. do 1997. godine boravila je u Kanadi. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gde je predavala britansku književnost i kreativno pisanje na katedri za engleski jezik od 1999. do penzionisanja 2011. [1]Bila je članica Udruženja hrvatskih književnika i hrvatskog PEN-a. [5] Kćerka Maša Drndić diplomirala je grafiku na Akademiji primenjenih umetnosti u Rijeci i postdiplomske studije filmske kamere studirala u Estoniji u Talinu. [2]

Njen engleski prevod romana Sonnenschein privukao je pažnju međunarodne publike i književne kritike. Dokumentarni roman govori o prećutanim temama Drugog svetskog rata. Predstavljen je na Londonskoj nedelji jevrejske knjige. Engleski prevod se zove „Trst“. U Engleskoj je dobio nezavisnu nagradu za najbolju stranu beletristiku po izboru čitaoca za 2013. godinu. Prethodno je osvojio nagradu "Fran Galović" i "Kiklop" za prozno delo godine (2007). [2] U pregledu romana, New York Times primećuje da je to „delo visoke evropske kulture“, satkano od činjeničnih i izmišljenih radnji, napisano dostojanstveno i lišeno svake sentimentalnosti. Između ostalog, kritičar navodi da „Drndić ne piše da bi zabavljala ili podučavala (...), već da svedoči“. [6]

Roman "Beladona" britanski "Gardijan" uvrstio je na listu najboljih novih evropskih romana koji će biti prevedeni na engleski jezik. [7] U martu 2018. godine roman je ušao u finale Književne nagrade EBRD-a, koju dodeljuje Evropska banka za obnovu i razvoj sa sedištem u Londonu, u saradnji sa Britanskim savetom i Londonskim sajmom knjiga, „nadmašujući“ romane najeminentnijih pisaca današnjice, poput nobelovca Orhana Pamuka i „bukera“ Ismaila Kadarea, koji su takođe bili u konkurenciji. [8]

Umrla je u Rijeci usled bolesti. [9] [10] U čitulji "Gardijan" citira rečenicu iz njenog najnovijeg romana „EEG“: „Istorija pamti imena zločinaca, dok se imena žrtava zaboravljaju“. [11]

Dela[uredi | uredi izvor]

Proza[uredi | uredi izvor]

  • Put do subote, 1982.
  • Kamen s neba, 1984.
  • Marija Częstohowska još uvjek roni suze ili Umiranje u Torontu, 1997.
  • Canzone di guerra, 1998.
  • Totenwande, 2000.
  • Doppelgänger, 2002.[12]
  • Leica format, 2003.
  • Sonnenschein, 2007.
  • April u Berlinu, 2009.
  • Belladonna, 2012.[13]
  • EEG, 2016. [14]

Radio drame[uredi | uredi izvor]

  • Pupi
  • Artur i Isabela
  • Izgubljeni u obećanoj zemlji
  • Crkva u Hrvatskoj
  • Djeca našeg doba
  • O poljskim Židovima
  • Subota
  • Boginje
  • Mate Balota (dokumentarna)
  • Bića noći (dokumentarno-dramska dečja radio emisija, s Vojislavom Donićem)
  • Mali dani
  • Zov jarebica (dokumentarna, o suđenju Vladimiru Gortanu)
  • Zemljo moja (dokumentarna, učesnica Prix Italia 1980.)
  • Istarska početnica (dokumentarna)
  • Sa starih fotografija
  • I djeca umiru
  • U ime oca
  • Bolnica (dokumentarna)
  • Izgubljeni i nađeni (dokumentarna)
  • Ćuprija na Drini (dokumentarna, sa Zoranom Popovićem)
  • Muževi Lile Weiss, III program Hrvatskog radija, 2005.
  • Oh, Happy Day, radio-igra, emitovana na III. programu HRT-a, 19. 3. 2007.[15][4]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 2014 - "Prozart", međunarodna književna nagrada
  • 2013 - Nagrada "Kiklop" za prozno delo godine, za roman Belladonna
  • 2007 - Nagrada "Kiklop" za prozno delo godine, za roman Sonnenschein
  • 2007 - Nagrada "Fran Galović" za roman Sonnenschein
  • Prva nagrada na konkursu Radio Beograda, za radio dramu U ime oca
  • Druga nagrada na konkursu Radio Zagreba, radio drama Mali dani
  • Druga nagrada na konkursu Radio Beograda, za radio dramu Begonija
  • 1989 - "Fedor", nagrada Saveza slepih Jugoslavije, za radio dramu Izgubljeno i nađeno

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. јул 2020) In memoriam Daša Drndić, Filozofski fakultet u Rijeci
  2. ^ а б в г Fraktura Sonnenschein (pristupljeno 2. prosinca 2017.)
  3. ^ iPazin glasistre.hr: Pazin: Kći Daši za oca Ljubu Drndića uručeno odlikovanje predsjednice, 23. kolovoza 2016. (pristupljeno: 2. prosinca 2017.)
  4. ^ а б Hrvatsko društvo pisaca, Daša Drndić Архивирано на сајту Wayback Machine (2. децембар 2017) (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  5. ^ Petra Sapun, Drndić, Daša, Booksa.hr, Zagreb, 1. siječnja 2012. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  6. ^ NY Times Review: Trieste by Dasa Drndic, 2. veljače 2014. (eng.)
  7. ^ Aida Edemariam i dr., The Next Elena Ferrante? The best European fiction coming your way, Guardian, London, 19. svibnja 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  8. ^ Kim Cuculić, Daša Drndić s "Belladonnom" među troje finalista za bogatu europsku nagradu, Novi list, Rijeka, 7. ožujka 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  9. ^ P.N., Odlazak velike književnice: Noćas je u Rijeci preminula Daša Drndić, Novi list, Rijeka, 6. lipnja 2018.[мртва веза] (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  10. ^ HINA, Umrla književnica Daša Drndić, nacional.hr, Zagreb, 6. lipnja 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  11. ^ Alison Flood, Daša Drndić, 'unflinching' Croatian novelist, dies aged 71, Guardian, London, 6. lipnja 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  12. ^ Jagna Pogačnik, Daša Drndić - Doppelgänger, Moderna vremena, Zagreb, 12. siječnja 2006. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  13. ^ Denis Derk, Daša Drndić u Zagrebu predstavila roman "Belladonna", 7. studenog 2012. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  14. ^ Karmela Devčić, Prošlost ne ubija ako se naučimo s njome nositi, Jutarnji list, Zagreb, 4. lipnja 2016. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  15. ^ Petra Sapun, Drndić, Daša, Booksa.hr, Zagreb, 1. siječnja 2012. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Даша_Дрндић&oldid=27392147”