Dejan Cukić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dejan Cukić
Dejan Cukić na koncertu u Nišu, početkom 2000-ih
Lični podaci
Datum rođenja(1959-11-04)4. novembar 1959.(64 god.)
Mesto rođenjaBeograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija
ObrazovanjeEkonomski fakultet u Beogradu
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
Zanimanjemuzičar · novinar · publicista · pisac · prevodilac · radijski i TV voditelj
Porodica
SupružnikMilica Cukić (v. 1988)
Deca2
Muzički rad
Aktivni period1978—danas
Žanrnovi talas · pank rok · pop rok
Instrumentvokal · gitara
Izdavačka kućaPGP RTS · Komuna · W.I.T. · RTV BK Telecom · Multimedia Records · Lampshade Media
Bivši član grupeBajaga i instruktori · Bulevar · YU rok misija
Diskografija
Kalendar
(2002)
Ubrzanje!
(2008)
Ulica bez brojeva
(2019)

Dejan Cukić (Beograd, 4. novembar 1959) srpski je muzičar, novinar, publicista, pisac i prevodilac.

Muzička karijera[uredi | uredi izvor]

Muzičku karijeru je započeo u grupi Dizel. Nakon napuštanja Dizela došao je u grupu Tilt, a zatim u Bulevar, gde je snimio dva studijska albuma. Po raspadu grupe postao je član sastava Bajaga i instruktori, zajedno sa kolegom iz Bulevara, gitaristom Nenadom Stamatovićem. Tu je ostao sve do objavljivanja albuma Jahači magle (1987), kada je osnovao svoju novu grupu — Spori ritam bend.[1]

Slušaoci Radio Beograda 202 su u leto 2011. godine, u okviru emisije PGP na 202, Cukićevu obradu Azrine numere A šta da radim izabrali za jednu od 60 najboljih pesama koje je PGP RTB/PGP RTS objavio tokom prvih šest decenija postojanja.[2] Pesma Ruža ispod pepela našla se na 63. mestu top-liste 100 najboljih jugoslovenskih rok balada, koju je 2016. godine priredio Balkanrok.[3]

Novinarska karijera[uredi | uredi izvor]

Štampani mediji[uredi | uredi izvor]

Po raspadu Bulevara, počeo je da se bavi rok-novinarstvom za Politikin časopis Rok 82 (kasnije Rok). Uradio je veliki broj intervjua sa svetskim rok-zvezdama: Dire Straits, Uriah Heep, Saxon, Tina Tarner, Sting, Kim Vajld su najpoznatije od njih. Bio je jedan od urednika časopisa Žica (izlazio tokom 2001). Redovno piše za Politikin Zabavnik.

Radio i televizija[uredi | uredi izvor]

Od 2014. godine je scenarista RTS-ove muzičke emisije Tri boje zvuka, nastale po uzoru na BBC-jev serijal Kasno uveče sa Džulsom Holandom. Autorskoj ekipi emisije Cukić se priključio nakon pete snimljene epizode, a glavni zadatak mu je da voditeljima priprema materijal za najave i razgovore sa gostima.[4]

Od 5. oktobra 2020. na Radio Beogradu 202 uređuje i vodi muzičku emisiju Ode ponedeljak!, u kojoj povremeno i svira uživo. Emisija je na programu svakog ponedeljka u ponoć.[5]

Književna karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 2001. je objavio knjigu Muzika je najbolja — lik i delo Frenka Vinsenta Zape Mlađeg, a 2007. knjigu 45 obrtaja — priče o pesmama, skup tekstova koje je objavio u Zabavniku.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Cukić je pohađao Ekonomski fakultet u Beogradu, ali ga nije završio.[6] U mladosti je trenirao košarku u Radničkom i Crvenoj zvezdi.[7] Izjašnjava se kao navijač Zvezde.[8]

Od 29. juna 1988. je u braku sa istoričarkom umetnosti Milicom Cukić i imaju dvoje dece — sina Aleksu i ćerku Anu. Supruzi je i posvetio pesmu Mokre ulice, koju je napisao u saradnji sa Branimirom Štulićem.[9][10]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Njegov deda po majci bio je Risto iz Ljubinja koji je od 1904. živeo i radio u Americi. Planirao je da se 1912. iz Evrope vrati za Ameriku brodom Titanik, ali je zbog oluje zakasnio.[11]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Bulevar[uredi | uredi izvor]

Bajaga i instruktori[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Solo i sa grupom Spori ritam[uredi | uredi izvor]

Učešća na festivalima[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Muzika je najbolja — lik i delo Frenka Vinsenta Zape Mlađeg (2001)
  • The Rolling Stones — uputstvo za upotrebu (2007)
  • 45 obrtaja — priče o pesmama (2007)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „EX YU ROCK enciklopedija 1960—2006.”. archive.org. Arhivirano iz originala 17. 12. 2022. g. Pristupljeno 16. 12. 2022. 
  2. ^ „PGP na 202 — izabrane pesme”. facebook.com. 22. 9. 2011. Arhivirano iz originala 15. 01. 2022. g. Pristupljeno 23. 10. 2021. 
  3. ^ „Sanjam: 100 najboljih domaćih rok balada”. balkanrock.com. 14. 2. 2016. Arhivirano iz originala 11. 8. 2022. g. Pristupljeno 16. 12. 2022. 
  4. ^ „Dejan Cukić o uspehu "Tri boje zvuka": Sukobi i “ljudska drama” zanimljiviji od muzike”. blic.rs. 16. 2. 2015. Arhivirano iz originala 26. 7. 2022. g. Pristupljeno 31. 10. 2021. 
  5. ^ „Širom zatvorenih očiju: Dejan Cukić — Ode ponedeljak!”. rts.rs. 5. 10. 2020. Arhivirano iz originala 7. 11. 2021. g. Pristupljeno 31. 10. 2021. 
  6. ^ „Šta su studirali poznati”. politika.rs. 28. 6. 2009. Arhivirano iz originala 31. 10. 2021. g. Pristupljeno 31. 10. 2021. 
  7. ^ „Da moj deda nije zakasnio na Titanik, ja danas ne bih postojao! Životna ispovest Dejana Cukića: Svirao violinu i igrao u Zvezdi”. kurir.rs. 26. 9. 2021. Arhivirano iz originala 26. 9. 2021. g. Pristupljeno 29. 8. 2023. 
  8. ^ Tijana, ti si naše srce. sd-crvenazvezda.net. 27. 12. 2012. Arhivirano iz originala 30. 8. 2023. g. Pristupljeno 29. 8. 2023. 
  9. ^ „Dejan Cukić: Emotivno sećanje na ljubav koja traje tri decenije (foto)”. gloria.rs. 29. 6. 2017. Arhivirano iz originala 31. 10. 2021. g. Pristupljeno 31. 10. 2021. 
  10. ^ „Dejan Cukić: Oreol ljubavi i umetnosti”. hellomagazin.rs. 6. 10. 2011. Arhivirano iz originala 7. 11. 2021. g. Pristupljeno 31. 10. 2021. 
  11. ^ „Da moj deda nije zakasnio na TITANIK, ja danas ne bih postojao”. objektiv.rs. 3. 11. 2021. Pristupljeno 5. 11. 2021. 
  12. ^ „Razni izvođači — Beograde: Hitovi Beogradskog proleća. discogs.com. Pristupljeno 16. 12. 2022. 
  13. ^ „Razni izvođači — Mediteranski muzički festival Budva ’96. discogs.com. Pristupljeno 16. 12. 2022. 
  14. ^ „Razni izvođači — Mediteranski muzički festival Budva ’97. discogs.com. Pristupljeno 16. 12. 2022. 
  15. ^ „Razni izvođači — 14. muzički festival Budva 07: Novi hitovi leta. discogs.com. Pristupljeno 16. 12. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]