Dlaka
| Dlaka | |
|---|---|
 Poprečni presek struke kose | |
 Skenirajuća elektronska mikroskopska slika merino vune (gore) i ljudske kose (dole) koja prikazuje keratinske ljuske | |
| Detalji | |
| Sistem | Pokrovni sistem |
| Identifikatori | |
| Latinski | capillum |
| MeSH | D006197 |
| TA | A16.0.00.014 |
| TH | H3.12.00.3.02001 |
| FMA | 53667 |
| Anatomska terminologija | |
Dlake su negranate, cilindrične, rožnate tvorevine kože mnogih vrsta sisara.
One izlaze iz epiderma, iako izrastaju iz folikula koji su smješteni dublje, u dermu. Iako mnogo drugih organizama, pogotovo insekata, imaju vlaknaste izrasline, one se ne smatraju dlakama. Takve „dlake“ (trihomi) postoje i kod biljaka. Izrasline te vrste kod zglavkara, kao što su insekti i pauci, nazivaju se čekinje. Sve dlake na tijelu sisara čine krzno (jedino postoji ta razlika u srpskom jeziku da se dlake ljudi ne nazivaju krznom, jer je to izraz rezervisan za životinje, dok se za ljudske dlake koristi termin kosa ili, jednostavno, dlake). Postoje i neke vrste mačaka, pasa i miševa koji imaju malo ili uopšte nemaju krzno. Kod nekih vrsta, krzno postoji samo u nekim razdobljima života.
Osnovni gradivni materijal dlake je keratin. Keratini su bjelančevine, dugih lanaca (polimeri) aminokiselina.
Kosa[uredi | uredi izvor]
Kosa je izraz koji se koristi za sve dlake koje rastu na glavi čovjeka.
Ljudska kosa može porasti mnogo duže nego kod većine sisara a dlake su raspoređene gušće nego na ostatku tijela. Prosječno ljudsko tjeme ima oko 100.000 folikula. Tokom života iz jedne folikule može izrasti 20 različitih vlasi.
Rast i razvoj dlaka na tijelu[uredi | uredi izvor]
Na različitim dijelovima ljudskog tijela rastu različite vrste dlaka. Od djetinjstva prema starosti, dlake mogu da pokrivaju cijelo tijelo, osim dijelova kao što su usne, dlanovi, pupak, tabani i neki spoljašnji dijelovi genitalija, bez obzira na pol i rasu. Gustina dlaka je različita u zavisnosti od pojedinca.
Rastući nivo muških hormona (androgena) u pubertetu uzrokuje transformaciju malih dlačica u stidne dlake na pojedinim dijelovima tijela.
Evolucija[uredi | uredi izvor]
Dlaka vodi svoje poreklo od zajedničkog pretka sisara, sinapsida, pre oko 300 miliona godina. Trenutno je nepoznato u kojoj fazi su sinapsidi stekli karakteristike sisara kao što su dlake na telu i mlečne žlezde, pošto fosili veoma retko pružaju direktnu evidenciju o mekom tkivu. Kožni otisak stomaka i donjeg repa pelikozaura, verovatno Haptodus, pokazuje da bazalni deo sinapsida nosi poprečne redove pravougaonih krljušti, sličnih onima kod modernog krokodila, tako da doba dlake logično nije moglo biti ranije od ~ 299 ma, na osnovu sadašnjeg razumevanja životinjske filogenije.[1] Izuzetno dobro očuvana lobanja Estemmenosuchus, terapsida iz gornjeg perma, pokazuje glatku kožu bez dlaka sa nečim što izgleda kao žlezdana udubljenja,[2] iako kao polu-vodena vrsta to možda nije bilo posebno korisno za određivanje pokrivača kopnenih vrsta. Najstariji neosporni poznati fosili koji pokazuju nedvosmislene otiske kose su kalovijani (kasna srednja jura) Castorocauda i nekoliko savremenih haramijidana, oba cinodonti blizu sisara, dajući starost ne kasnije od ~220 ma na osnovu današnjeg filogenetskog razumevanja ovih klada.[3][4][5] Nedavne studije o terminalnim permskim ruskim koprolitima sugerišu da su nesisarski sinapsidi iz tog doba imali krzno.[6] Ako je to slučaj, ovo su najstariji poznati ostaci dlake, koji pokazuju da se krzno pojavilo još u poslednjem paleozoiku.
Neki moderni sisari imaju posebnu žlezdu ispred svake očne praznine koja se koristi za čišćenje krzna, a naziva se harderova žlezda. Otisci ove strukture nalaze se u lobanji malih ranih sisara poput Morganucodon, ali ne i kod njihovih cinodontnih predaka, kao što je Thrinaxodon.[7]
Dlake krzna kod savremenih životinja su sve povezane sa nervima, pa krzno služi i kao predajnik za senzorni unos. Krzno je moglo evoluirati iz senzorne dlake (brkovi). Signali iz ovog senzornog aparata se tumače u neokorteksu, delu mozga koji se značajno proširio kod životinja kao što su Morganucodon i Hadrocodium.[8] Napredniji terapsidi su mogli da imaju kombinaciju gole kože, brkova i krljušti. Potpuno krzno verovatno nije evoluirala sve do terapsidno-sisarske tranzicije.[9] Napredniji, manji terapsidi su mogli da imaju kombinaciju dlake i ljuske, kombinaciju koja se još uvek nalazi kod nekih modernih sisara, kao što su glodari i oposum.[10]
Velika interspecifična varijabilnost veličine, boje i mikrostrukture dlake često omogućava identifikaciju vrsta na osnovu pojedinačnih filamenata dlake.[11][12]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Niedźwiedzki, Grzegorz; Bojanowski, Maciej (jul 2012). „A Supposed Eupelycosaur Body Impression from the Early Permian of the Intra-Sudetic Basin, Poland”. Ichnos. 19 (3): 150—155. S2CID 129567176. doi:10.1080/10420940.2012.702549.
- ^ Kardong, K.V. (2002): Vertebrates: Comparative anatomy, function, evolution. 3rd Edition. McGraw-Hill, New York
- ^ Q. Ji; Z-X Luo; C-X Yuan; Tabrum, A. R. (februar 2006). „A Swimming Mammaliaform from the Middle Jurassic and Ecomorphological Diversification of Early Mammals”. Science. 311 (5764): 1123—7. Bibcode:2006Sci...311.1123J. PMID 16497926. S2CID 46067702. doi:10.1126/science.1123026. See also the news item at „Jurassic "Beaver" Found; Rewrites History of Mammals”. Arhivirano iz originala 22. 9. 2012. g. Pristupljeno 12. 8. 2012.
- ^ „Jurassic squirrel's secret is out”. The Hindu. 9. 8. 2013. Pristupljeno 29. 6. 2016.
- ^ Meng, Qing-Jin; Grossnickle, David M.; Di, Liu; Zhang, Yu-Guang; Neander, April I.; Ji, Qiang; Luo, Zhe-Xi (2017). „New gliding mammaliaforms from the Jurassic”. Nature. 548 (7667): 291—296. Bibcode:2017Natur.548..291M. PMID 28792929. S2CID 205259206. doi:10.1038/nature23476.
- ^ Bajdek, Piotr (2015). „Microbiota and food residues including possible evidence of pre-mammalian hair in Upper Permian coprolites from Russia”. Lethaia. 49 (4): 455—477. doi:10.1111/let.12156.
- ^ Lingham-Soliar, Theagarten (2014). The vertebrate integument, Vol I. Berlin, Heidelberg: Springer Berlin Heidelberg. str. 211—212. ISBN 978-3-642-53748-6.
- ^ Rowe, T. B.; Macrini, T. E.; Luo, Z.-X. (19. 5. 2011). „Fossil Evidence on Origin of the Mammalian Brain”. Science. 332 (6032): 955—957. Bibcode:2011Sci...332..955R. PMID 21596988. S2CID 940501. doi:10.1126/science.1203117.
- ^ Ruben, J.A.; Jones, T.D. (2000). „Selective Factors Associated with the Origin of Fur and Feathers”. Am. Zool. 40 (4): 585—596. doi:10.1093/icb/40.4.585
.
- ^ Plower, R.P. (1897). An introduction to the study of mammals living and extinct. New York: Cornell University Library. str. 11. Pristupljeno 8. 6. 2012. „Flat scutes, with the edges in apposition, and not overlaid, clothe both surfaces of the tail of the beaver, rats, and others of the same order, and also of some insectivores and marsupials.”
- ^ Teerink, BJ (2003). Hair of West European Mammals: Atlas and Identification Key. Cambridge University Press. str. 224. ISBN 9780521545778.
- ^ Toth, Maria (29. 12. 2017). Hair and fur atlas of Central European mammals. Pars Ltd. str. 307. ISBN 978-963-88339-7-6. Pristupljeno 8. 7. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Iyengar, B. (1998). „The hair follicle is a specialized UV receptor in human skin?”. Bio Signals Recep. 7 (3): 188—194. PMID 9672761. S2CID 46864921. doi:10.1159/000014544.
- Jablonski, N.G. (2006). Skin: a natural history
. Berkeley, CA: University of California Press. - Rogers, Alan R.; Iltis, David; Wooding, Stephen (2004). „Genetic variation at the MC1R locus and the time since loss of human body hair”. Current Anthropology. 45 (1): 105—108. doi:10.1086/381006.
- Tishkoff, S. A.; Dietzsch, E.; Speed, W.; Pakstis, A. J.; Kidd, J. R.; Cheung, K.; Bonne-Tamir, B.; Santachiara-Benerecetti, A. S.; et al. (1996). „Global patterns of linkage disequilibrium at the CD4 locus and modern human origins”. Science. 271 (5254): 1380—1387. Bibcode:1996Sci...271.1380T. PMID 8596909. S2CID 4266475. doi:10.1126/science.271.5254.1380.
- Genetics Home Reference. „Is hair color determined by genetics?” (na jeziku: engleski). US National Library of Medicine. Pristupljeno 10. 5. 2020.
- Pennisi, Elizabeth (1. 6. 2014). „The Genetics of Blond Hair” (na jeziku: engleski). Science Magazine. Pristupljeno 10. 5. 2020.
- Branicki, Wojciech; Liu, Fan; van Duijn, Kate; Draus-Barini, Jolanta; Pośpiech, Ewelina; Walsh, Susan; Kupiec, Tomasz; Wojas-Pelc, Anna; Kayser, Manfred (4. 1. 2011). „Model-based prediction of human hair color using DNA variants”. Human Genetics. 129 (4): 443—454. PMC 3057002 . PMID 21197618. doi:10.1007/s00439-010-0939-8 .
- Farthmann, B.; Schmitz, S.; Krasagakis, K.; Orfanos, C. E. (1997). „Photoprotection by Total Melanin Content and Pigment Phenotype (Eumelanin, Pheomelanin) in Human Melanoma Cell Lines”. Skin Cancer and UV Radiation. str. 181—185. ISBN 978-3-642-64547-1. doi:10.1007/978-3-642-60771-4_21.
- Kumar, Anagha Bangalore; Shamim, Huma; Nagaraju, Umashankar (2018). „Premature graying of hair: Review with updates”. International Journal of Trichology. 10 (5): 198—203. PMC 6290285 . PMID 30607038. doi:10.4103/ijt.ijt_47_18.
- Schlessinger, Daniel I.; Schlessinger, Joel (januar 2020). „Biochemistry, Melanin”. StatPearls Publishing. PMID 29083759. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- Sturm, R. A. (15. 4. 2009). „Molecular genetics of human pigmentation diversity”. Human Molecular Genetics. 18 (R1): R9—R17. PMID 19297406. doi:10.1093/hmg/ddp003 .
- Santos Nogueira, Ana Carolina; Joekes, Ines (maj 2004). „Hair color changes and protein damage caused by ultraviolet radiation”. Journal of Photochemistry and Photobiology B: Biology. 74 (2–3): 109—117. PMID 15157906. doi:10.1016/j.jphotobiol.2004.03.001.
- Robbins, Clarence R. (2012). Chemical and Physical Behavior of Human Hair. str. 315—17. ISBN 9783642256103. Pristupljeno 22. 5. 2020.
- „Change in Hair Pigmentation in Children from Birth to 5 Years in a European Population (Longitudinal Study)”. Forensic Science Communications. Arhivirano iz originala 2014-03-20. g. Pristupljeno 2014-03-19.
- Kenny EE, Timpson NJ, Sikora M, Yee MC, Moreno-Estrada A, Eng C, Huntsman S, Burchard EG, Stoneking M, Bustamante CD, Myles S (maj 2012). „Melanesian blond hair is caused by an amino acid change in TYRP1”. Science. 336 (6081): 554. Bibcode:2012Sci...336..554K. PMC 3481182 . PMID 22556244. doi:10.1126/science.1217849.
- Ito, S.; Wakamatsu, K. (2011). „Diversity of human hair pigmentation as studied by chemical analysis of eumelanin and pheomelanin”. Journal of the European Academy of Dermatology and Venereology. 25 (12): 1369—1380. PMID 22077870. S2CID 5121042. doi:10.1111/j.1468-3083.2011.04278.x.
- „Scientists question whether rare reds are headed for extinction”. Azcentral.com. 2005-05-05. Arhivirano iz originala 11. 05. 2023. g. Pristupljeno 2012-04-03.
- „Michigan twins featured in book about rare red hair”. MLive.com. 3. 11. 2009. Pristupljeno 2012-04-03.
- Juangbhanich C, Nitidanhaprabhas P, Sirimachan S, Areekul S, Tanphaichitr VS (jun 1991). „Vitamin B12 deficiency: report of a childhood case”. J Med Assoc Thai. 74 (6): 348—54. PMID 1744541.
- Weir, Sarah B. (2012-10-02). „Why does hair turn grey?”. Yahoo! Lifestyle UK. Arhivirano iz originala 2012-10-07. g. Pristupljeno 2012-11-10.
- James, William; Berger, Timothy; Elston, Dirk (2005). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology (10th izd.). Saunders. ISBN 978-0-7216-2921-6.
- „Premature Graying: Reasons, Options”. WebMD.
- Burford, Michelle (6. 8. 2009). „Gray Hair Myths and Facts”. AOL Health. Arhivirano iz originala 6. 8. 2009. g. Pristupljeno 6. 8. 2009.
- Copping, Jasper (30. 9. 2012). „Grey hair 'less prevalent than previously thought'”. The Telegraph. Pristupljeno 22. 1. 2017.
- Giana, Bosa. „What Causes Hair To Go White? Let Us Find The Exact Reasons”. gaizupath.com. Pristupljeno 16. 2. 2017.
- Alice Klein (6. 6. 2020). „Grey hairs sometimes regain their colour when we feel less stressed”. New Scientist.
- Ayelet Rosenberg; et al. (19. 5. 2020). „Human Hair Graying is Naturally Reversible and Linked to Stress”. bioRxiv. S2CID 218764733. doi:10.1101/2020.05.18.101964.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- How to measure the diameter of your own hair using a laser pointer
- Instant insight outlining the chemistry of hair from the Royal Society of Chemistry
- PUIU, TIBI (2018-08-23). „How fast hair grows, and other hairy science”. ZME Science (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-08-30.
