Pređi na sadržaj

Draginja Babić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Draginja Babić
Draginja Babić
Datum rođenja(1886-10-03)3. oktobar 1886.
Mesto rođenjaValjevoKraljevina Srbija
Datum smrti6. februar 1915.(1915-02-06) (28 god.)
Mesto smrtiValjevoKraljevina Srbija

Dr Draginja Babić (Valjevo, 3. oktobar 1886Valjevo, 24. januar/6. februar 1915) bila je srpski lekar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Valjevu 1886. godine u porodici trgovca Janka Babića i Jelene - Jelke rođene Mišković[1] ili Mitrović.[2] Njen otac je bio 1892-1893 predsednik opštine Valjevo,[3] kao i njen brat Marko Babić u periodu pre Drugog svetskog rata.[4] Brat Jovan Babić je bio profesor srpskog jezika i književnik,[5] a sestra Marija udata Tadić bila je farmaceut.[6]

U Valjevu je završila osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Više razrede gimnazije je završila u Beogradu u Trećoj beogradskoj gimnaziji 1905. godine. Studije medicine je počela u Cirihu 1905/06. godine[2] gde je bila stipendista (pitomac) valjevske opštine. Nastavila je studije od 1908/09. u Berlinu i završila ih 9/22. decembra 1911. godine.[7] Bila je prva Srpkinja koja je završila studije medicine na Berlinskom univerzitetu.[8] Draginja je postala lekar sa samo 25. godina u vreme kada su žene lekari u Srbiji bile veoma retke. Kao odličnog studenta hteli su da je zadrže na fakultetu u Berlinu, ali se ona odlučila da se ipak vrati u Srbiju.

Radnu karijeru je počela u Valjevu kao pomoćni lekar u Okružnoj bolnici, zatim je položila državni ispit i radila je kao opštinski lekar. Tokom balkanskih i Prvog svetskog rata radila je kao lekar u Valjevu. Tamo je za vreme balkanskih ratova bila upravnik rezervne bolnice. Za vreme Prvog svetskog rata nakon prodora austrougarskih trupa 1914. povlačila se sa srpskom vojskom u Pirot gde je bila upravnik Okružne bolnice.

Posle Kolubarske bitke vratila se u Valjevo. U to vreme je u Srbiji vladala velika epidemija pegavog tifusa uzrokovana vaškama koje su preneli austrougarski vojnici.[9] U valjevskoj bolnici je situacija bila posebno teška i umiralo je na stotine ljudi dnevno. U vreme kada su svi bežali iz Valjeva Draginja se vratila u rodni grad da pomogne obolelima. Tu je, nesebično se žrtvujući za druge, i sama obolela od pegavog tifusa. Umrla je 24. januara/6. februara 1915. sa nepunih 29 godina. Tri dana posle nje od tuge je umro i njen otac Janko Babić. Draginja Babić je umrla među prvim lekarskim žrtvama tada u Valjevu,[10] ubrzo su od pegavog tifusa umrli i lekari Pavle Vojteh i Selimir Đorđević, dobrovoljna bolničarka slikarka Nadežda Petrović i drugi.

Odlikovana je Ordenom Svetog Save 4. reda 1913. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 28.
  2. ^ a b Milica Petrović: „Žena zaboravljena u prošlosti - Draginja Babić“, Politikin zabavnik, broj 2934, 2. maj 2008. godine
  3. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 26–27.
  4. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 32–40.
  5. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 40–44.
  6. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 44–46.
  7. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 29.
  8. ^ Biografski leksikon valjevskog kraja, knjiga 1, sveska 1. pp. 53–54, Valjevo 1996. COBISS.SR 47859724
  9. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 30.
  10. ^ Milorad Radojčić: Babići iz Valjeva. pp. 31–32.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]