El Aksa
El Aksa | |
---|---|
المسجد الاقصى | |
Osnovne informacije | |
Lokacija | Jerusalim, Izrael |
Koordinate | 31° 46′ 34″ S; 35° 14′ 09″ I / 31.77617° S; 35.23583° I |
Religija | islam |
Arhitektonski opis | |
Tip arhitekture | džamija |
Stil arhitekture | islamska arhitektura |
Završetak izgradnje | 705. |
Specifikacije | |
Smer fasade | sever-severoistok |
Kapacitet | 5.000+ |
Broj kupola | 2 velike + desetine malih |
Broj minareta | 4 |
Visina minareta | 37 m |
Materijali | krečnjak (spoljni zidovi, minareti, fasada) stalaktiti (minareti) zlato olovo i kamen (kupola) beli mermer (unutrašnjost) mozaik |
El Aksa (arap. المسجد الأقصى; hebr. מִסְגַּד אַל-אַקְצָא) jeste džamija u Starom gradu u Jerusalimu i jedno od najpoznatijih muslimanskih svetilišta. U doslovnom prevodu sa arapskog jezika ime ove džamije glasi „najdalja džamija”.
El Aksa se nalazi na Hramovnoj gori, mestu gde se nekada nalazio Jerusalimski hram.[1] Ovaj hram je do temelja srušen u 1. veku, nakon neuspele jevrejske pobune protiv Rimljana. Nakon razaranja, Jevrejima je bio zabranjen ulazak u Jerusalim. Pošto su ga preoteli od hrišćanske Vizantije grad su zauzeli muslimani, koji su na mestu nekadašnjeg hrama sazidali džamiju. Zapadni zid koji opasuje uzvišenje na kome se nalazi El Aksa, smatra se jedinim ostatkom Irodovog hrama i predstavlja najsvetije mesto za Jevreje koji ga nazivaju i Zidom plača.
Istorija[uredi | uredi izvor]
El Aksa se nalazi na brdu Moriji, gde je, prema Bibliji, praotac Avram (Ibrahim) doveo sina Isaka (Ishaka) da ga žrtvuje, kako bi pokazao svoju vernost Bogu. Ta stena se još uvek nalazi u sredini El Akse. Jevrejski kralj Solomon na tom mestu u 10. veku pH podigao je Prvi veliki jerusalimski hram, koji su 586. godine pre Hrista porušili Vavilonci. Na istom mestu je krajem 6. veka pH ponovo izgrađen Drugi hram, ali on je porušen 70. godine (nove ere) od strane Rimljana.
Nakon muslimanskog osvajanja Jerusalima u 7. veku, omejadski halif Abdul Malik naredio je izgradnju islamske svetinje na ovom mestu. Prvobitno, na ovom mestu se nalazila mala kuća od strane pravednog halifa Omera, ali je 691. godine podignuta i Kupola na steni. Godine 705, Ali Valid I je podigao i El Aksu, koja se nalazila u dvorištu nekadašnjeg hrama. Posle zemljotresa koji je Jerusalim pogodio 746. godine, džamija je potpuno uništena, a novu džamiju je obnovio abasidski halif El Mansur 754, te njegov naslednik Al Mahdi. Novi zemljotres koji je pogodio Jerusalim 1033. ponovo je uništio ovu džamiju. Dve godine kasnije fatimidski halif Ali az Zahir podigao je novu džamiju koja stoji na današnjem mestu. Nova džamija je bitnije proširena i ulepšana u odnosu na prethodne. Kada su krstaši osvojili Jerusalim 1099. godine, oni su džamijske prostorije koristili kao palatu sa crkvom, ali kada je Saladin ponovo osvojio Jerusalim 1187. godine, džamiji je vraćena stara funkcija. Kasnije tokom vremena, džamija je doživela više renoviranja, popravki i dopuna od strane vladajućih Ajubida, Mamluka, Osmanlija, te na kraju Jordanske države. Danas, Stari grad u Jerusalimu je pod izraelskom kontrolom, ali džamija ostaje pod upravom jordansko-palestinske islamske zajednice.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Sa platoa El Akse jasno se vidi Zlatna kapija, koja je nekada zvana i Istočna. To je bila glavna kapija za ulazak u Jerusalim i Isus Hristos je kroz nju ušao na magaretu. Treba spomenuti da muslimani negiraju tvrdnju da se El Aksa nalazi na mestu starozavetnog hrama. Za takvu tvrdnju, međutim, nema mnogo osnova.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Južni zid džamije -
Severoistočni zid džamije -
Unutrašnjost El Akse -
Vrata Saladinovog minbara
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Jerusalem (A.D. 71-1099)”. Catholic Encyclopedia. Arhivirano iz originala 6. 7. 2008. g. Pristupljeno 1. 7. 2008.