Inka (vazduhoplovna jedrilica)
Inka | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | Obuka i trenaža | |
Posada | 1 | |
Poreklo | Kraljevina Jugoslavija | |
Proizvođač | Samogradnja | |
Probni let | 1938. | |
Uveden u upotrebu | 1938. | |
Povučen iz upotrebe | 1941. | |
Status | neaktivan | |
Prvi operater | OO Ljubljana, OO Skoplje, MO Celje | |
Broj primeraka | Inka-1 1kom, Inka-2 3kom | |
Dimenzije | ||
Masa | ||
Pogon | ||
Fizičke osobine | ||
Performanse | ||
Portal Vazduhoplovstvo |
Inka je jednoseda vazduhoplovna jedrilica visokih sposobnosti, mešovite konstrukcije (drvo i platno). Pravljena je u Kraljevini Jugoslavija od 1938. godine kao samogradnja a namenjena je obuci i trenaži sportskih pilota i jedriličara.
Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]
Profesor dr ing. Anton Kuhelj. je 1935. godine projektovao jednu veoma jednostavnu jedrilicu imajući u vidu da će se ona praviti u jedriličarskim grupama (Aeroklubovima) koji raspolažu veoma ograničenim proizvodnim mogućnostima kako u pogledu kvalifikovane radne snage tako i alata. Proizvodnja prve jedrilice je počela 1937. a završena 1938. godine. Ime Inka je dobila prema prema svom projektantu In(ž.) K(uhelj) A(ntonu). Za razliku od klizača ova jedrilica je mogla da koristi i termalna strujanja koja su tada bila veoma u "modi".
Tehnički opis[uredi | uredi izvor]
Jedrilica Inka je mešovite konstrukcije (drvo i platno) a izvedena je kao visokokrilni monoplan. Trup joj je drvena konstrukcija šestougaonog poprečnog preseka. Prednji deo trupa u kome se nalazi kabina bio je obložen drvenom lepenkom a deo od kabine do repa je bio obložen impregniranim platnom. Kabina je bila otvorena bez vetrobrana ili poklopca. Bila je opremljena najosnovnijim instrumentima za dnevno letenje. Kao stajni trap ovoj jedrilici je služio klizač pričvršćen amortizerima od tvrde gume. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.
Krilo je bilo ravno, sa dve ramenjače, imalo je pravougaoni oblik sa polukružnim krajem, aeroprofil je bio u koren Gö 549 vrh krila NACA M9 . Napadna ivica krila je bila napravljena u obliku kutije obložene šper pločom a ostatak krila je bio obložen impregniranim platnom. Krila su kosim podupiračima u obliku latiničnog slova V, bila oslonjena na trup jedrilice.
Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo. Horizontalni stabilizatori su takođe podupiračima bili vezani za trup jedrilice.
Varijante jedrilica[uredi | uredi izvor]
- Inka 1 - Originalni projekt iz 1935. godine.
- Inka 1a - Poboljšani projekt Inka 1 iz 1938. godine.
- Inka 2 - Proizvodni model iz 1936. godine.
- Kuhelj Soko - Poboljšani projekt Inka 2 iz 1936. godine.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Inka a prema izvorima[1][2]
Karakteristike | Inka 1 | Inka 2 |
---|---|---|
Finesa | 1 : pri brzini km/h | 1 : 17 pri brzini km/h |
Performanse |
|
|
Dimenzije |
|
|
Masa |
|
|
Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]
Jedrilica Inka 1 je imala registraciju YU-L8 i pripadala je jedriličarskoj grupi "Stična".
Prva jedrilica tipa Inka 2 je bila u upotrebi do izbijanja Drugog svetskog rata, u jedriličarskoj školi na padinama Bloke u Sloveniji. Bila je registrovana brojem YU-J2 a uništio je nemački pilot 1941. godine. Druga jedrilica ovog tipa registrovana brojem YU-RELJA KRILATICA napravljena je za račun Oblasnog odbora Aerokluba u Skoplju i o njenoj sudbini se ništa ne zna[3]. Treća jedrilica Inka 2 je građena u Aeroklubu Celje koji pripada OO Maribor Aerokluba "Naša krila"[4]. Gradnja je počela 1938. godine, inž. A.Kuhelj je tehničku dokumentaciju i licencu poklonio klubu i besplatno nadgledao njenu izgradnju a direktor Gimnazije u Celju je ustupio školsku radionicu u kojoj se pravila jedrilica. Jedrilica je pravljena od domaćeg smrekovog drveta a drvena lepenka i metalni pribor je uvoznog porekla koju su graditelji nabavljali od firme Avia Rihter iz Berlina. Jedrilica je bila završena krajem 1940. godine a prvi probni let je obavljen 1. januara 1941. pomoću auto zaprege. Korišćena je u Aeroklubu Celje startovanjem pomoću gumenog užeta (praćke) ali nije bila zvanično registrovana. Jedrilica je uništena aprila meseca 1941. godine prilikom nesretnog starta sa Miklavškega hriba[5].
Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]
Nije sačuvan nijedan primerak ove jedrilice. Ostale su samo fotografije.
Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Grunao Bebi
- Orlik (vazduhoplovna jedrilica)
- VTC Delfin
- Vaja (vazduhoplovna jedrilica)
- Olimpija (vazduhoplovna jedrilica)
- Spisak vazduhoplovnih jedrilica jugoslovenske proizvodnje
- Muzej vazduhoplovstva — Beograd
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Типови једрилица и моторних једрилица
- ^ Подаци:Кухељ Инка
- ^ Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (на језику: (језик: српски)). Београд: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5.
- ^ Začetki jadralnega letalstva v Celju
- ^ „Samogradnja Inka II” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 17. 01. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5.
- Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97.
- Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524.
- Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9.
- Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije.