KB-2 Udarnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
KB-2 Udarnik

Jedrilica KB-2 Udarnik
Jedrilica KB-2 Udarnik

Opšti podaci
Namena takmičenje
Posada 1
Poreklo  FNR Jugoslavija
Proizvođač Letov Ljubljana
Probni let 1949.
Uveden u upotrebu 1950.
Status neaktivan
Prvi operater Letov Ljubljana
Broj primeraka 1
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

KB-2 Udarnik je jednoseda vazduhoplovna jedrilica, mešovite konstrukcije (drvo i platno). Napravljena je u Jugoslavija 1949. godine a namenjena je dostizanju rekorda u preletima sportskih jedrilica.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež jedrilice KB-2 Udarnik

Projekt jederilice KB-2 Udarnik je osvojio drugo mesto na konkursu za idejni projekt jedrilice visoke sposobnosti koji je raspisao Republički odbor za sportsko vazduhoplovstvo Slovenije 1947. godine. Projektanti ove jedrilice su bili inženjeri Dušan Cener i Marjan Slanovec. Projekt letelice je bio vrlo moderan i jedrilica je trebalo da se koristi za duge letove na međunarodnim takmičenjima[1].

Da bi se postigao ovaj cilj, let jedrilice mora biti što ravniji, odnos klizanja bi trebalo da se neznatno smanjuje brzinom, a brzina propadanja pri minimalnoj brzini leta trebala bi biti minimalna. Da bi se postiglo sve ovo ugrađene su zakrilci NACA 2b. Nakon dužeg razmatranja, za aeroprofil korena krila usvojen je NACA 23014 a za suženi vrh krila NACA 23008. Za dobru stabilnost u zavojima izabrano je galebovo krilo sa 15 m razmaha krila kako bi se osigurala pokretljivost. Dužina trupa od 7,6 m bila je dovoljna da pruži dovoljnu uzdužnu stabilnost.

Izrada tehničke dokumentacije i prototipa u fabrici aviona 'Letov' trajala je skoro dve godine. Prvi let obavljen je na aerodromu u Ljubljani 29. oktobra 1949. godine a probni pilot je bio Milan Borišek[2]. Prvi letovi su bili uspešni, ali kasnije se pokazalo da letelica nije ispunila sva očekivanja. Iako je krilo dobro izabrano, zbog nesavršenosti tehnologije izrade toga vremena u praksi se nisu mogli iskoristiti svi potencijali izabranog krila. Da bi ostvarila svoju maksimalnu funkciju krilo je moralo da bude potpuno glatko bez neravnina, pukotina i loših sastava, što sa tadašnjom tehnologijom i materijalima nije bilo moguće napraviti. Jednostavno ova jedrilica je išla ispred svoga vremena i zbog toga je izgrađen samo prototip ove jedrilice.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Jedrilica KB-2 Udarnik je drvene konstrukcije. Trup joj je bio elipsastog oblika obložen oplatom od špera (polu monokok). Na prednjem delu trupa je bila smeštena pilotska kabina sa jednim udobnim zavaljenim sedištem i pokrivana poklopcem od pleksiglasa iz tri dela. Poklopac se otvarao na stranu a imao je okove koji su omogućavali njegovo lako odbacivanje u slučaju vanredne opasnosti. Jedrilica je bila opremljena najosnovnijim instrumentima za dnevno letenje, a to su: varijometar, kompas, visinometar, brzinomer i pokazivač nagiba. Kao stajni trap ovoj jedrilici je služila skija pričvršćena sa dva amortizera od tvrde gume a na kraju skije je bio fiksni gumeni točak 290 X 110mm. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.

Forma krila je bila blago izlomljena (galebova krila), dok je oblik bio trapezast sa zaobljenim krajevima. Samonoseća krila su postavljena na gornjoj ivici trupa tako da je letelica bila klasifikovana kao gornjokrilni monoplan. Izabrani tanak profil krila je zahtevao ramenjaču kutijastog oblika nesimetričnog poprečnog preseka koja je izrađena od smrekovog drveta. Na ramenjaču su postavljena klasična rebra koja nose oblogu krila. Kod KB-2 Udarnika celo krilo je oblepljeno drvenom lepenkom koja prima i deo opterećenja. Zbog toga je ona kod korena krila debljine 1,75mm, a na kraju krila 1mm. Svi glavni okovi su napravljeni od duraluminijuma i spojeni sa drvenim delovima vijcima i zakivcima i plus zalepljeni. Krila su bila opremljena zakrilcima i veoma efikasnim Hiter (Hütter) aerodinamičkim kočnicama. Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo od drveta a obloga od lepenke i delimoično od platna.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu KB-2 Udarnik a prema izvorima[3]

Finesa 1 : 26 pri brzini 76 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 300 km/h
  • minimalna brzina 45 km/h
  • minimalno propadanje 0,72  m/s pri brzini 58 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 15,00m
  • dužina 7,60m
  • visina 1,73m
  • površina krila 15,00m2
  • aeroprofil krila: NACA 23014/23008
  • vitkost 15
  • maks. opterečenje krila; 20,00kg/m2
Masa
  • sopstvena 200 kg
  • nosivost 100 kg
  • poletna 300 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Jedrilica KB-2 Udarnik je kao prototip prijavljen na neka jedriličarska takmičenja, u cilju poređenja sa ostalim rivalima. Na državnom prvenstvu 1950. u Rumi postigao je dobre rezultate, a to je prelet od 290 km. Jedrilica je imala registraciju YU-4014.

Posle svih ispitivanja i učešća na takmičenjima zaključeno je da jedrilica KB-2 Udarnik nije ostvarila osnovne zahteve iz idejnog projekta, ali je bila veoma korisna kako u sferi projektovanja tako i proizvodnje. Na mnoga pitanja su dobijeni odgovori kako se greške ne bi ponavljale. Pored toga, ova jedrilica je bila prva kod koje se u nas primenilo sistematsko ipitivanje. Napravljen je plan i program rada kojeg se pilot pri ispitivanju morao pridržavati a po završenom letu morao je podneti pismeni izveštaj[4].

Pošto se u to vreme u stručnim krugovima mnogo diskutovalo o laminarnom krilu, trup jedrilice KB-2 Udarnik je iskorišćen da se na njega postavi laminarno krilo i napravi nova jedrilica koja je dobila naziv KB-9 Eksperimental.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Nije sačuvan primerak ove jedrilice.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]