Karla Galvan
Karla Galvan | |
---|---|
Lični podaci | |
Pseudonim | Dragana Galvanić |
Datum rođenja | 10. maj 1952. |
Mesto rođenja | Vićenca, Italija |
Državljanstvo | italijansko |
Obrazovanje | profesor nemačkog jezika |
Zanimanje | književnik, prevodilac, dobrotovor |
Porodica | |
Porodica | Eletra Sardei (kćerka) |
Književni rad | |
Najvažnija dela | „Most među dušama” (ital. Ponte tra anima) (2003) „Moja Srbija” (2006) „Ritmi di luce” (srp. Ритмови светлости) (2019) |
Karla Galvan (ital. Carla Galvan, Vićenca, 10. maj 1952) italijanska je književnica, prevodilac i dobrotovorka iz Vićence.[1][2][3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Karla Galvan je 1970-ih godina, inspirisana mentalitetom svoje kućne pomoćnice koja je bila poreklom iz Srbije, upisala studije tadašnjeg srpskohrvatskog jezika u Padovi, ali je završila samo tri godine. Diplomirala je germanistiku i postala profesorka nemačkog jezika u srednjoj školi. Ljubav prema jeziku Srba i slovenskoj kulturi je ipak ostala. Izučavala je rad Vase Pelagića, a Srbiju i Beograd, posebno Skadarliju, posetila je više puta.[2]
Ratovi u Jugoslaviji 1990-ih doneli su veliki broj izbeglica u Italiju. Karla Galvan ih je dočekivala, prevodila im dokumente, učila ih italijanski jezik i pronalazila posao, kako bi im olakšala život u novoj zemlji. Išla je i dalje, sakupljavši hranu, lekove i garderobu, koje je preko Trsta slala izbeglicama iz sukobima zahvaćenih područja.[2][3]
Književni rad[uredi | uredi izvor]
Piše poeziju na italijanskom, nemačkom i srpskom jeziku, ali na potonjem ima najveći broj publikovanih knjiga. U usavršavanju srpskog jezika pomogle su joj kolege, poput Rade Rajić Ristić, Vladana Rakića, Todore Škoro, Miomira Milinkovića... sa kojima neretko zajednički objavljuje knjige i učestvuje na raznim kulturnim manifestacijama u Italiji i Srbiji. Poznavala je i Grozdanu Olujić i takođe i s njom sarađivala.[2][3]
Srbiju doživljava kao drugu domovinu,[4] ne krijući da bi u njoj želela da dočeka starost. Između ostalog, posvetila joj je svoju zbirku pesama „Moja Srbija”. Već ima spremnu i „srpsku varijantu” svog imena – pseudonim Dragana Galvanić.[1][2][3]
Poezija Karle Galvan prevedena je i na hindi i pandžabi.[5] Laureatkinja je Nagrade „Lukijan Mušicki” Književnog društva „Sunčani breg” iz Beograda, koju je dobila jer je svojim pesmama na srpskom i italijanskom jeziku doprinela razvoju svetske književnosti.[6]
U slobodno vreme bavi se vedskom astrologijom.[7][2]
Član je Saveza srpskih kulturno-umetničkih društava „Vidovdan” iz Vićence.
Dela (izbor)[uredi | uredi izvor]
- Most među dušama (ital. Ponte tra anima) – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Gnosos, Beograd, 2003) – koautor: Rada Rajić Ristić
- Srbija u srcu (ital. Serbia nel cuore) – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Gnosos, Beograd, 2004) – koautori: Rada Rajić Ristić, Mario Pavan i Antonio Zulato
- Moja Srbija – poezija na srpskom (Gnosos, Beograd, 2006)
- Na granicama sećanja (ital. Ai confini della memoria) – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Beograd, 2009) – koautori: Rada Rajić Ristić i Amedea Regaco
- Pod nebom Srbije (ital. Sotto il cielo di Serbia) – poezija, trojezično: na srpskom, italijanskom i nemačkom (Beograd, 2010) – koautori: Rada Rajić Ristić i Todora Škoro[8]
- Osmeh sudbine (ital. Il sorriso del destino, nem. Das Lächeln des Schicksals) – poezija, trojezično: na srpskom, italijanskom i nemačkom (Etnostil, Beograd, 2015) – koautori: Rada Rajić Ristić i Željko Knežević
- Zov ognjišta (ital. Il richiamo del focolare) – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Etnostil, Beograd, 2017) – koautori: Rada Rajić Ristić, Željko Knežević i Snežana Šolkotović[9]
- Varnice nade (ital. Scintille di speranza) – poezija, dvojezično: na srpskom i italijanskom (Etnostil, Beograd, 2018) – koautori: Rada Rajić Ristić i Renata Filipi[10]
- Ritmi di luce (srp. Ритмови светлости) – poezija, dvojezično: na italijanskom i srpskom (Sunčani breg, Beograd, 2019)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Dragan Jakovljević iz Budimpešte i Karla Galvan iz Italije”, Radio Beograd, 15. januar 2020. Posećeno 26. aprila 2024.
- ^ a b v g d đ „Duša mi je u Srbiji”, Vesti, 19. jun 2020. Posećeno 26. aprila 2024.
- ^ a b v g „Molitva za Srbiju”, Vesti, 3. septembar 2021. Posećeno 26. aprila 2024.
- ^ „Svet se ogrešio o Srbe”, Vesti, 28. mart 2019. Posećeno 26. aprila 2024.
- ^ „A Vicenza la poesia diventa multilingue”, La Domenica di Vicenza, 12. jun 2010. Posećeno 26. aprila 2024.
- ^ „Scuola di lingua serba ’Sveti Sava’ a Vicenza”, Voci di Pace, 17. jun 2019. Posećeno 26. aprila 2024.
- ^ „Il gioco dell'amore con le carte – Le carte ci parlano e ci guidano come fanno le stelle’”, Comune di Vicenza, 2. mart 2015. Posećeno 26. aprila 2024.
- ^ „Scrittrice serba e vicentina doc: ecco l’ultimo libro di Rada Ristic”, La Domenica di Vicenza, 13. novembar 2010. Posećeno 15. aprila 2024.
- ^ „Poetska družina ne da tišini da pobedi”, RTS, 21. novembar 2017. Posećeno 15. aprila 2024.
- ^ „Presentazione del libro di poesie ’Scintille di speranza’”, Comune di Vicenza, 15. septembar 2018. Posećeno 26. aprila 2024.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Rajić Ristić, R. (2023). Prijateljstvo bez granica. Beograd: Sunčani breg. ISBN 978-86-81352-24-3.