Kventin Krisp

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kventin Krisp
Lični podaci
Puno imeDenis Čarls Prat
Datum rođenja(1908-12-25)25. decembar 1908.
Mesto rođenjaSaton, Sari, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti21. novembar 1999.(1999-11-21) (90 god.)
Mesto smrtiMančester, Ujedinjeno Kraljevstvo
Književni rad
Najvažnija delaRazgolićeni državni službenik
Zvanični veb-sajt
www.crisperanto.org

Kventin Krisp (Saton, 25. decembar 1908Mančester, 21. novembar 1999) bio je engleski književnik, model, dizajner, ilustrator i glumac. Postao je poznat sedamdesetih nakon objavljivanja svoje provokativne i duhovite autobiografije Razgolićeni državni službenik. Pažnju javnosti privukao je svojim ekscentričnim ponašanjem, provokativnim izjavama i imidžom dendija. Iako su ga tokom čitavog života pratile kontroverze, vremenom je postao fugura individualca sa posebnim pogledom na društvene manire i stil. Sting mu je posvetio pesmu Englishman in New York, u čijem se spotu i pojavio.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i rana mladost[uredi | uredi izvor]

Kventin je rođen pod imenom Denis Prat u Satonu, u Sariju, predgrađu Londona. Potiče iz bogate porodice u kojoj je živeo sa roditeljima, sestrom i dva brata. Odmalena se trudio da bude u središtu pažnje, igrao je i recitovao. Za ulogu vile u školskoj predstavi San letnje noći, obukli su ga u haljinicu od zelenog tila i stavili su mu venac od ruža na glavu, što se kasnije odrazilo na njegov modni stil.

Kada je krenuo u školu, družio se pretežno sa devojčicama, u čijem je društvu i igrama više uživao. Posle osnovne škole, poslat je u interanat, ali mu novo okruženje nije odgovaralo, pošto je bio razmažen i plačljiv. Tamo je zauzeo upadljivo nadmeni stav i više vremena je posvećivao učenju kako bi zadivio profesore prema kojima je gajio simpatije. Nakon srednje škole upisao je studije novinarstva na Univerzitetu u Londonu, ali ih nije završio.[1]

Život u Londonu[uredi | uredi izvor]

U Londonu je po prvi put video transvestite, muškarce koji su se oblačili kao žene. Interesovao se za njih, a ubrzo im se i pridružio, ali to nije javno govorio. Posećivao ih je u klubovima, gde je najradije odlazio u The Black Cat. Međutim, nakon oko pola godine u tom društvu, počeo je da i na ulicu izlazi našminkan, a kosu je obojio kosu u crveno. Iako je bio svestan da će izazvati negodovanje i da će biti obeležen kao nastran, nije bio samo na meti uvredljivih dobacivanja, već i ozbiljnijih kritika i napada.[2]

Na majčin predlog, upisao je dizajn u umetničkoj školi u Haj Vajkombu. Izdržavali su ga roditelji do 1931. kada je trajno prešao u London, zaposlio se i osamostalio. Radio je kao tehnički crtač, pisao je pesme, priče i pozorišne komade, a sam se edukovao na časovima crtanja na Politehničkoj akademiji. U tom periodu bio je gotovo svakodnevno ozbiljnije napadan i često je čak i policija morala da interveniše. Nakon što je izgubio posao, majka mu je pronašla zaposlenje u štampariji, ali je zbog svog upadljivog izgleda uskoro dobio otkaz. Odlučio je da postane slobodni umetnik - dizajner. Međutim, imao je problem sa ugovaranjem poslova. U to vreme zakon je predviđao 7 godina zatvora za nedolično ponašanje. Policija je upadala na određene zabave i hapsila je muškarce odevene u haljine. Pa ipak, Krispa nikad nisu uhvatili. Počeo je da posećuje klubove homoseksualaca, ali tamo nije bio dobro primljen jer su mu zamerali što nosi žensku odeću i na ulici.

Veliko olakšanje mu je donelo uvođenje telefona u stan jer je tada mogao da ugovara posao bez toga da se vidi sa poslodavcem. Tako je počeo da radi za Blandford Press kao dizajner knjiga i raklama, a napisao je i knjigu o uređivanju izloga. Počeo je da drži i časove iz stepovanja.[3]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

U trenutku izbijanja Drugog svetskog rata, Krisp je osetio najveću oskudicu u svom životu i imao je želju da se priključi vojsci. Čim se pojavio pred članovima komisije, izazvao je zaprepašćenje, a kada je otvoreno rekao da je homoseksualac, dobio je potvrdu da pati od seksualne perverzije i oslobođen je vojne obaveze. Osećao se baznadežno zbog siromaštva i nemogućnosti zaposlenja i poželeo je da izvrši samoubistvo. Međutim, baš u to vreme ga je pozvao londonski slikar Kliford Hol i pozvao ga je da pozira za tri portreta uz novčanu nadoknadu. Ubrzo je počeo da radi za filmsku industriju gde je pomagao u scenografiji, ali kada je čuo da se u umetničkim školama traže modeli za poziranje, ostavio je posao kao pomoćnik scenografa i bio je model punih 6 godina.[4]

Počeo je da posećuje kafe u ulici Šarlot gde je pronalazio društvo sve dok policija nije zatvorila to mesto.

Slava[uredi | uredi izvor]

Kventin Krisp 1982.

Nakon završetka rata i dalje se bavio dizajnerskim poslovima. Čuveni fotograf Engas Mekbin, fotograf omota prvog Bitlsovog albuma, pozvao je Krispa da mu bude model. Zbog svog izgleda i ponašanja je uhapšen, a na suđenje je umesto advokata pozvao svoje prijatelje koji su posvedočili da je homoseksualac, ali častan čovek. Počeo je da javno iznosi svoje ljubavne veze. Često je odlazio u bioskop. Od 40. godine je počeo da se boji u plavo sa željom da izgleda mlađe, ali i da liči na svoje omiljene glumice Gretu Garbo i Marlen Ditrih. Iako ga nasilnici nisu više napadali na ulici, mučili su ga i potkradali njegovi „prijatelji“.

O njemu je Denis Mičel snimio dokumentarni film. Nakon toga je njegova knjiga Razgolićeni državni službenik prenesena na bioskopsko platno.[5] Godine 1981. je gostovao u Njujorku. Kako mu se svideo grad, a Amerikanci su mu se svideli još kada ih je upoznao za vreme rata u Londonu, odlučio je da se tamo i preseli. U Njujorku ga je posetio i čuveni Sting koji je inspirisan njegovom životnom pričom napisao pesmu Englishman in New York, a ponudio mu je i gostovanje u spotu.[6][7]

Kventin Krisp se oprobao i kao glumac, igravši Polonija u filmu Hamlet i Elizabetu I, u filmu Orlando.

Umro je 21. novembra 1999. u Mančesteru, u Ujedinjenom Kraljevstvu.[4]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Nikada nije odustao od ideje da bude pisac iako se bavio raznim poslovima. Izdao je knjigu pesama sa ilustracijama Mervina Pika, ilustratora Alise u zemlji čuda. Godinu dana je pisao roman, ali nije uspeo da nađe izdavača. Uspeo je da objavi autobiografiju Razgolićeni državni službenik 1968. i zbog iskrenosti i duhovitosti dobio je priznanje i nazvan je Oskarom Vajldom 20. veka.[8]

Krispov potpis
  • Pravopis za Braša i Pena (Lettering for Brush and Pen), 1936, u saradnji sa A. F. Stjuart, Frederick Warne Ltd.
  • Boje u displeju (Colour in Display), 1938, The Blandford Press.
  • Sve to i Bevin takođe (All This And Bevin Too), 1943, Mervyn Peake Society. ISBN 978-0-9506125-0-8.
  • Razgolićeni državni službenik (The Naked Civil Servant), 1968, HarperCollins, ISBN 978-0-00-654044-1.
  • Ljubav to lini lakim, (Love Made Easy), 1977, Duckworth. ISBN 978-0-7156-1188-3.
  • Kako imati životni stil, (How to Have a Life Style), 1975, Cecil Woolf Publishing. ISBN 978-0-900821-83-7.
  • Čog: gotska fantazija, (Chog: A Gothic Fantasy), 1979, Methuen, ISBN 978-0-413-39490-3.
  • Kako postati devica, (How to Become a Virgin), 1981, HarperCollins. ISBN 978-0-00-638798-5.
  • Radi to sa stilom, (Doing It With Style), 1981, Methuen, ISBN 978-0-413-47490-2.
  • Smisao za humor i mudrost Kventina Krispa, (The Wit and Wisdom of Quentin Crisp), 1984, Harper & Row, ISBN 978-0-06-091178-2.
  • Maniri s neba: božanski vodič za dobro ponašanje, (Manners from Heaven: a divine guide to good behaviour), 1984, Hutchinson. ISBN 978-0-09-155810-9.
  • Kako otići na film (How to Go to the Movies), 1988, St. Martin's Press. ISBN 978-0-312-05444-1.
  • Knjiga citata geja i lezbijki: književni pratilac, (The Gay and Lesbian Quotation Book: a literary companion), 1989, Robert Hale Limited, ISBN 978-0-7090-5605-8. Antologija gej citata.
  • Stalni stranac: dnevnici Njujorka (Resident Alien: The New York Diaries), 1996, HarperCollins. ISBN 978-0-00-638717-6.

Poznati citati[uredi | uredi izvor]

Neki od poznatih citata Kventina Krispa su[5]:

Nikad ne držite nivo sa Džonsovima. Prevucite ih na svoj nivo. To je jevtinije.

Ako vam ne uspe od prvog puta, neuspeh može biti vaš stil.

Objašnjeno je da sve veze zahtevaju malo uzimanja i malo davanja. To nije istina. Bilo kakav partnerski odnos zahteva davanje, davanje, davanje, i, na kraju, kada se iscrpljeni skljokamo u vlastite grobove, rečeno nam je da nismo dali dovoljno.

Nije dobro loše voditi farmu svinja 30 godina i sve vreme govoriti "Zaista, ja treba da postanem baletski igrač." Do tada, svinje će biti vaš stil.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Život je bajka - Kventin Krisp, Sam protiv svih, Vesna Živković, Politikin zabavnik broj: 3177, Pristupljeno: 19.4.2014.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]