Pređi na sadržaj

Кенијски ћук

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kenijski ćuk
Otus ireneae
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Hordati (Chordata)
Klasa:
Ptice (Aves)
Red:
Sove (Strigiformes)
Porodica:
Tipične sove (Strigidae)
Rod:
Vrsta:
O. ireneae
Binomno ime
Otus ireneae
Ripley, 1966

Kenijski ćuk (lat. Otus ireneae)[2][3][4][5] vrsta je sove iz porodice pravih sova[6][7] koja živi u Keniji i Tanzaniji. Pretežno nastanjuje tropske šume centralne Afrike. Hrani se uglavnom insektima. Otkrio ju je 1965. godine Sidni Dilon Ripli[8] i na IUCN listi se nalazi na spisku ugroženih vrsta.[1]

Veličina i izgled[uredi | uredi izvor]

Kenijski ćuk je veoma mala ptica. Može da naraste do visine od 16 do 17 centimetara, a teži svega 40-50 grama, pa je tako najmanja sova iz porodice Otus. Boja perja se javlja u tri različite varijante: tamnobraon, sivobraon i crvenkastobraon. Perje je takođe ispunjeno i velikim brojem gustih pruga i mrlja. Ova ptica ima smeđe-žute ili blede obrve,[9] a ušno perje je slabo definisano.[10] Ima velike, žute oči koje joj omogućavaju da bolje vidi u mraku.[9] Iako kenijski ćuk podseća na vrstu Glaucidium capense, ipak se jasno razlikuju jer je vrsta Glaucidium capense veća od ćuka i ima veći trbuh.[10]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Ova ptica je prvi put viđena u šumama Kenije 1965. godine.[9] Sve do 1992. se smatralo da je to jedino njeno stanište, dok nije otkrivena i na severoistoku Tanzanije.[10][9] Populacija kenijskog ćuka je veoma mala - veruje se da broji svega oko 2000 jedinki, a u Keniji živi pored granice sa Somalijom. Veruje se da će u budućnosti biti otkrivena i na drugim lokacijama, i to u drugim delovima centralnoafričke tropske šume. U Keniji na površini od oko 220 km² žive približno 1000 para, dok u Tanzaniji na površini od 97 km² živi svega par stotina jedinki.[10]

Ćuk je šumska ptica. Pretežno živi u šumama u kojima dominira staro drveće cinometre. Može živeti i u drugim starim šumama, ali uglavnom bira one u kojima nije primetna ljudska aktivnost. Ona provodi većinu vremena na cinometrinom drvetu, tu se odmara, traži hranu i pravi svoje gdezdo u šupljinama istog.[10] Kenijski ćuk se može naći na nadmorskoj visini 200-400 metara u mešovitim šumama, mada najčešće živi u tropskim šumama do 70 metara nadmorske visine.[9]

Način života[uredi | uredi izvor]

Kao i sve ostale sove, i kenijski ćuk je noćna ptica koja je najaktivnija u periodu sumraka i zalaska sunca. Ishrana se pretežno sastoji od insekata kao što su tvrdokrilci i zrikavci.[10] Studija sprovedena 1993. godine utvrdila je da se ishrana ove sove sastoji 91% od tvrdokrilaca i 7% od zrikavaca. Mnogo se manje hrani malim glodarima verovatno što je veoma male veličine, pa joj je teško da se izbori sa njima.[11] Kada lovi, oni stoji na grani, na visini od 4, 5 metara, tako da, kada ugleda plen, ona se obruši na njega.[9]

Tokom dana, kenijski ćuk se odmara u gustišu na drvetu, držeći telo nepomično, a slabo definisane ušne pramenove uspravno. Jedna jedinka kreće se na prostoru od oko 12-14 hektara.[10] Verovatno se gnezdi u šupljinama drveća, ali ostale reproduktivne navike ove ptice su slabo poznate.[9]

Ugroženost i zaštita[uredi | uredi izvor]

Kenijski ćuk se klasifikuje kao veoma ugrožena vrsta. Najveća opasnost jeste degradacija njenog staništa, to jest ilegalno krčenje šuma, koje je poslednjih godina postalo veoma učestalo. Seča starih i debelih stabala tropskih šuma negativno utiče na ove ptice, zbog toga što im ponestaje mesta za gnežđenje. U Tanzaniji se uveliko i ilegalno seku šume kako bi se povećala površina poljoprivrednog obradivog zemljišta. Šume se seku i radi ilegalne trgovine drvom, kao i za ogrev. Pored toga, kiše su postale neredovne, a suše su postale jače, što takođe dodatno ugrožava ovu vrstu.[9][10]

Ova vrsta uključena je u Vašingtonski sporazum o zaštiti vrsta. I Kenija i Tanzanija imaju programe zaštite šuma u oblastima u kojima živi kenijski ćuk. Pojedine organizacije finansirale su i projekte kojima su se nadgledale ove ptice, uglavnom radi dobijanja boljih informacija i radi bolje zaštite.[9][10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b BirdLife International (2012). Otus ireneae. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ (1996) , database, NODC Taxonomic Code
  3. ^ Gill, Frank, and Minturn Wright (2006) , Birds of the World: Recommended English Names
  4. ^ (2005) , website, Zoonomen - Zoological Nomenclature Resource, 2005.08.07
  5. ^ (1996) , series, Federal Register, U.S. Fish & Wildlife Service (various authors)
  6. ^ Bisby F.A., Roskov Y.R., Orrell T.M., Nicolson D., Paglinawan L.E., Bailly N., Kirk P.M., Bourgoin T., Baillargeon G., Ouvrard D. (red.) (2011). „Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2011 Annual Checklist.”. Species 2000: Reading, UK. Pristupljeno 24. 9. 2012. 
  7. ^ ITIS: The Integrated Taxonomic Information System. Orrell T. (custodian), 2011-04-26
  8. ^ „Sokoke Scops Owl”. EcoTour Directory. 2007. Arhivirano iz originala 27. 12. 2010. g. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  9. ^ a b v g d đ e ž z ARKive (2007). „Sokoke scops-owl - Otus ireneae - Information - ARKive”. Wildscreen. Arhivirano iz originala 30. 04. 2011. g. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  10. ^ a b v g d đ e ž z „Sokoke Scops-owl (Otus ireneae) - BirdLife species factsheet”. BirdLife International. 2010. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  11. ^ Munir Z. Virani (2008). „Diet composition of Sokoke Scops Owl Otus ireneae in Arabuko-Sokoke Forest” (PDF). PDF. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 12. 2010. g. Pristupljeno 5. 6. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]