Kompleksan broj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kompleksni broj može biti vizuelno predstavljeni kao par brojeva (a, b) koji formiraju vektor na dijagramu koji se naziva Argandov dijagram, čime se predstavlja kompleksna ravan. „Re“ je realna osa, „Im“ je imaginarna osa, i i je imaginarna jedinica koja zadovoljava i2 = −1.

Uređeni par realnih brojeva, označen sa , pri čemu su i realni brojevi (), naziva se kompleksan broj.[1][2] (Realan broj je „prost“, dok je uređeni par „složen“, ili kompleksan, jer ga sačinjavaju dva broja). Skup svih ovakvih parova, odnosno svih kompleksnih brojeva, označavamo sa i on je suštinski Dekartov proizvod . Uređeni par , kao kompleksan broj, zapisuje se još kao . Pritom se element naziva imaginarna jedinica, i ima svojstvo da je . [3] Imaginarni broj se u fizici često obeležava i latiničnim slovom .

U skupu kompleksnih brojeva moguće je vršiti operacije sabiranja, množenja i deljenja i one se definišu na sledeći način:

(sabiramo prvi sa prvim, drugi sa drugim)
(do ovog rezultata je lako doći ako ih pomnožimo u obliku i zapamtimo da je )
(primenimo metodu kao kod množenja, s tim što izraz u imeniocu pomnožimo sa )

U kompleksnom broju broj se naziva realni deo i piše se , a broj je imaginarni deo i piše se .

Kompleksan broj čiji je realni deo jednak nuli naziva se čisto imaginarni broj.

Skup realnih brojeva može se posmatrati kao podskup skupa kompleksnih brojeva (kad je drugi član uređenog para, odnosno koeficijent uz , jednak nuli). Iako se kompleksnim brojevima ne izražavaju količine, kao što je to slučaj s realnim brojevima, njihovo uvođenje se koristi u rešavanju problema sastavljenih u terminima realnih brojeva, na primer, problema o prolazu struje kroz provodnik, o profilu krila aviona (koristeći funkcije Žukovskog), itd.

Nije manje važna ni primena kompleksnih brojeva na čisto matematičke probleme. Tako na primer, za nalaženje korena kubne jednačine potrebne su operacije s kompleksnim brojevima.[4] Istorijski, kompleksni brojevi su uvedeni zbog rešavanja kvadratnih jednačina. Svaka kvadratna jednačina oblika ima dva rešenja u skupu kompleksnih brojeva, dok smo u skupu realnih brojeva nailazili na problem kad je u rešenju oblika izraz ispod korena bio negativan. Uvođenjem imaginarnog broja sa svojstvom da je , koren poprima oblik i rešenje dobijamo u skupu kompleksnih brojeva. Činjenica da kompleksni brojevi ne izražavaju veličine dala je povod za idealističko tumačenje kompleksnih brojeva (G. Lajbnic). velika zasluga u smislu materijalističkog tumačenja kompleksnih brojeva pripada L. Ojleru. Kompleksni broj se aksiomatski definiše kao uređen par realnih brojeva . Formule sabiranja, množenja, deljenja se postuliraju ovako:

, , .

Par se naziva imaginarna jedinica i označava simbolom . Iz poslednjih formula proizilazi da je . Operacije sa kompleksnim brojevima zadovoljavaju obične zakone komutativnosti, distributivnosti i asocijativnosti (kao i u slučaju realnih brojeva). Međutim, operacije s kompleksnim brojevima pod radikalima (korenima) donekle se razlikuju od analognih operacija s realnim brojevima. Tako je

.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Definiciju kompleksnih brojeva kao uređenih parova dao je Vilijam R. Hamilton, irski matematičar (1805– 1865) Ta se definicija temelji samo na osobini realnih brojeva, čime se izbjegava donekle nerazjašnjeni pojam broja .

S druge strane, zapis oblika pogodniji je za računanje.

Oba oblika kompleksnog broja

i

potpuno su ekvivalentna.

Skup kompleksnih brojeva je skup svih brojeva oblika , gde su .

Posebno je .

je realni deo kompleksnog broja ,

je imaginarni deo kompleksnog broja .

Algebarski oblik kompleksnog broja je

za

Trigonometrijski oblik kompleksnog broja je

pri čemu je

modul

argument

Eksponencijalni oblik kompleksnog broja je

za

pri čemu je

modul

argument

Dva kompleksna broja su jednaka ako su im jednaki realni i imaginarni delovi.

Konjugovano kompleksni broj broja je broj .

Modul ili apsolutna vrednost kompleksnog broja je nenegativni realni broj .

Osobine sabiranja kompleksnih brojeva[uredi | uredi izvor]

za komutativnost sabiranja[5]

za asocijativnost sabiranja

za neutralni element 0(nula) za sabiranje

Kompleksni broj

postojanje inverznog elementa.

Kompleksni broj [6]

Osobine množenja kompleksnih brojeva[uredi | uredi izvor]

za komutativnost množenja

za asocijativnost množenja

za neutralni element za množenje

postojanje recipročnog elementa

za distributivnost množenja u odnosu na sabiranje[6]

Realan proizvod dva kompleksna broja[uredi | uredi izvor]

U skupu kompleksnih brojeva skalarnom proizvodu vektora odgovara pojam realnog proizvoda kompleksnih brojeva koji je skalarni proizvod vektora koji su određeni kompleksnim brojevima koji se množe.

Definicija

Realan proizvod kompleksnih brojeva i , u oznaci , je realan broj određen kao

Neka su A i B tačke određene kompleksnim brojevima i Lako je proveriti da je

Osobine realnog proizvoda dva kompleksna broja

  1. (za tačke A i B kompleksne ravni određene kompleksnim brojevima i )

Realan proizvod kompleksnih brojeva i jednak je potenciji koordinatnog početka kompleksne ravni u odnosu na krug čiji je prečnik , gde su i tačke kompleksne ravni određene kompleksnim brojevima Q .

Tačka je sredina duži AB određena kompleksnim brojem , potencija tačke u odnosu na krug sa središtem u tački i poluprečnikom

jednaka je

Neka su tačke ,,, tačke kompleksne ravni određene kompleksnim brojevima , , , . Tada su sledeća tvrđenja ekvivalentna:

Središte kružnice opisane oko trougla nalazi se u koordinatnom početku kompleksne ravni. Ako su temena , , trougla određena kompleksnim brojevima , , respektivno, tada je ortocentar tog trougla određen kompleksnim brojem .

Kompleksan proizvod dva kompleksna broja[uredi | uredi izvor]

Kompleksan proizvod dva kompleksna broja je analogan vektorskom proizvodu vektora.

Definicija

Kompleksan broj

nazivamo kompleksnim proizvodom kompleksnih brojeva i .

Neka su i tačke određene kompleksnim brojevima i Lako je provjeriti da je

Neka su , , kompleksni brojevi. Tada kompleksan proizvod dva kompleksna broja ima sledeće osobine

  1. gdje je
  2. ( )

Ako su i dve različite tačke različite od , tada je onda i samo onda ako su , , kolinearne tačke.

Neka su ) i ) dve različite tačke u kompleksnoj ravni različite od koordinatnog početka. Kompleksan proizvod brojeva i ima sledeći geometrijski smisao

Neka su , i tri različite tačke u kompleksnoj ravni.

Tada je

Neka su , i tri različite tačke u kompleksnoj ravni.

Tada su sledeća tvrđenja ekvivalentna

  1. Tačke ,, su kolinearne

Neka su , , i četiri tačke od kojih ni jedna grupa od tri nisu kolinearne. Tada je onda i samo onda ako je

Deljenje kompleksnih brojeva[uredi | uredi izvor]

U svakom skupu brojeva deljenje se definiše kao množenje inverznim elementom. Uverimo se da za

Neka je bilo koji. Onda je pa je dobro definisan broj

imamo

Konjugovano kompleksni brojevi[uredi | uredi izvor]

Konjugovano kompleksni brojevi

Kompleksan broj nazivamo konjugovanim brojem .[7]

Brojevi i čine par konjugovanih brojeva. Njihovim sabiranjem i oduzimanjem dobijamo

Lako se proverava da vredi

  1. [6]

Neka je trigonometrijski oblik kompleksnog broja. Tada je

[8]

Na ovaj način dobijamo opšti oblik De Moavrovog teorema koji ima važnu ulogu u elektrotehnici

Q

[9]

Stepenovanje kompleksnog broja[uredi | uredi izvor]

za .

Korenovanje kompleksnog broja[uredi | uredi izvor]

za

gde je

za

za

Kvadratni koren imaginarnog broja[uredi | uredi izvor]

Ovaj rezultat možemo dobiti na sledeći način

Dobijamo dve jednačine

čija su rešenja

Izbor glavnog korena daje

Rezultat možemo dobiti pomoću Moavrove formule

Apsolutna vrednost argumenta[uredi | uredi izvor]

Apsolutna vrednost (ili modul ili veličine) kompleksnog broja je

[6]

Kvadrat apsolutne vrednosti je

Množenje i deljenje u polarnom obliku[uredi | uredi izvor]

Iz trigonometrijskih identiteta

imamo

Primer

Deljenje

Trigonometrijski oblik[uredi | uredi izvor]

Ponekad je kompleksne brojeve pogodno pisati u trigonometrijskom obliku:

,

, za i za ; kada je onda je , ako je i , ako je . Broj se naziva moduo kompleksnog broja, a je argument kompleksnog broja.

Množiti kompleksne brojeve je veoma pogodno baš u ovom obliku.

U množenju kompleksnih brojeva množe se njihovi moduli, a argumenti se sabiraju. .

slično je i za deljenje. .

Iz ovog pravila proizlazi Moavrova formula:

.

Kompleksni brojevi se često predstavljaju vektorima u kompleksnoj ravni (slika dole). Geometrijski smisao brojeva vidi se na crtežu. U sabiranju kompleksnih brojeva njihovi vektori se sabiraju po pravilu paralelograma.

Kompleksna ravan

Dužina vektora je moduo, ili modul kompleksnog broja, a kao što se vidi na gornjoj slici, može se dobiti pomoću Pitagorine teoreme. Modul, intenzitet kompleksnog broja često označavamo kao apsolutnu vrednost, tj. udaljenost broja od ishodišta koordinatnog sistema: .

Kompleksni brojevi u trigonometrijskom obliku su usko povezani s eksponencijalnom funkcijom imaginarnog argumenta. Važi sledeća Ojlerova formula:

;

pomoću nje se definiše stepenovanje kompleksnih brojeva, logaritam kompleksnog broja i dr.

Kompleksni brojevi obrazuju algebarsko zatvoreno polje. Polje kompleksnih brojeva je proširenje polja realnih brojeva pridruživanjem ovom polju elementa , takvog da je .

Množenje

Množenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku je slično množenju kompleksnih brojeva u standardnom obliku.

Neka su zadani kompleksni brojevi

i

onda je[10]

Deljenje

Neka su zadati kompleksni brojevi

i

[10]

De Moavrova formula[uredi | uredi izvor]

Neka je

trigonometrijski oblik kompleksnog broja. Tada je

Na ovaj način dobijamo opšti oblik De Moavrove teoreme koji ima važnu ulogu u elektrotehnici

[11]

Polarni oblik[uredi | uredi izvor]

Argument φ i moduo r lociraju tačku na Argandovom dijagramu; ili su polarni izrazi za tačku.

Apsolutna vrednost i argument[uredi | uredi izvor]

Jedan alternativni način definisanja tačke P u kompleksnoj ravni, osim korišćenja x- i y- koordinata, je upotreba rastojanja tačaka od O, tačke čije su koordinate (0, 0) (koordinatni početak), zajedno sa uglom između pozitivne realne ose i linijskog segmenta OP u smeru nauprot kretanja kazaljki na satu. Ova ideja proizvodi polarni oblik kompleksnih brojeva.

Apsolutna vrednost (ili moduo ili magnituda) kompleksnog broja z = x + yi je

Ako je z realni broj (npr., y = 0), onda je r = | x |. Generalno, po Pitagorinoj teoremi, r je rastojanje od tačke P koja predstavlja kompleksni broj z do koordinatnog početka. Kvadrat apsolutne vrednosti je

gde je kompleksno konjugovani broj od .

Argument z (koji se u mnogim primenama naziva „fazom“) je ugao poluprečnika OP sa pozitivnom realnom osom, i piše se kao . Kao i kod modula, argument se može odrediti iz pravougaonog oblika :[12]

 – ako je z realno, φ = 0 ili π. Glavni koreni su prikazani crnom bojom.

Normalno, kao što je dato gore, glavna vrednost se razmatra na intervalu (−π,π]. Vrednosti u opsegu [0,2π) se dobijaju dodavanjem ako je vrednost negativna. Vrednost φ se izražava u radijanima ugla. Ona može da bude povećana za celobrojni umnožak od i da se još uvek odnosi na isti ugao. Stoga se arg funkcija ponekad smatra multivrednosnom. Polarni ugao kompleksnog broja 0 je neodređen, mada se arbitrarni izbor ugla 0 često pravi.

Vrednost φ je jednaka rezultatu atan2:

Zajedno, r i φ daju jedan dodatni način prikazivanja kompleksnih brojeva, polarni oblik, pošto kombinacija modula i argumenta u potpunosti specificiraju poziciju tačke u ravni. Originalne pravougaone koordinate se mogu izvesti iz polarnih primenom formula zvanih trigonometrijska forma

Koristeći Ojlerovu formulu ovo se može zapisati kao

Koristeći cis funkciju, taj izraz se ponekad skraćuje na

U ugaonoj notaciji, koji ase često koristi u elektronici za prikazivanje vektora sa amplitudom r i fazom φ, to se može zapisati kao[13]

Množenje i deljenje u polarnom obliku[uredi | uredi izvor]

Množenje 2 + i (plavi trougao) i 3 + i (crveni trougao). Crveni trougao se rotira da se poklopi sa najvišom tačkom plavog i proširi se za 5, dužinu hipotenuze plavog trougla.

Formule za množenje, deljenje i stepenovanje su jednostavnije u polarnom obliku nego korespondirajuće formule u Kartezijanskim koordinatama. Za dva data kompleksna broja z1 = r1(cos φ1 + i sin φ1) i z2 = r2(cos φ2 + i sin φ2), zbog dobro poznatih trigonometrijskih relacija

se može izvesti

Drugim rečima, apsolutne vrednosti se množe a argumenti se dodaju čime se dobija polarni oblik proizvoda. Na primer, množenje sa i je istovetno sa zaokretom za četvrtinu kruga u smeru suprotnom kretanju kazaljki na satu, čime se proizvodi i2 = −1. Slika na desnoj strani ilustruje množenje

Pošto su realni i imaginarni deo broja 5 + 5i jednaki, argument tog broja je 45 stepeni, ili π/4 (u radijanima). S druge strane, to je isto tako suma uglova u koordinatnom početku crvenog i plavog trougla, koji su arctan(1/3) i arctan(1/2). Stoga formula

važi. Pošto se arctan funkcija može veoma efikasno aproksimirati, formule poput ove —poznate kao formule slične Mašinovim — se koriste za aproksimacije visoke preciznosti vrednosti π.

Slično tome, deljenje je dato izrazima

Matrični oblik[uredi | uredi izvor]

U matričnom obliku sabiranje, oduzimanje i množenje radimo tako što sabiramo, oduzimamo i množimo odgovarajuće matrice koje predstavljaju kompleksan broj.

Recipročnu vrednost u ovom zapisu računamo traženjem inverzne matrice. Deljenje definišemo kao množenje recipročnom vrednošću.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Complex Variables (2nd Edition), M.R. Spiegel, S. Lipschutz, J.J. Schiller, D. Spellman, Schaum's Outline Series, Mc Graw Hill (USA). ISBN 978-0-07-161569-3.
  2. ^ Aufmann, Barker & Nation 2007, str. 66
  3. ^ McKeague 2011, str. 524.
  4. ^ Burton 1995, str. 294
  5. ^ „Računske operacije su definisane”. Arhivirano iz originala 07. 04. 2017. g. Pristupljeno 06. 04. 2017. 
  6. ^ a b v g „Aksiomi polja kompleksnih brojeva”. Arhivirano iz originala 07. 04. 2017. g. Pristupljeno 06. 04. 2017. 
  7. ^ Konjugovano kompleksni broj kompleksnog broja
  8. ^ Stepenovanje, 19. februar 2014.
  9. ^ Moavrova formula
  10. ^ a b Množenje i deljenje kompleksnih brojeva u trigonometriji, 19. februar 2014
  11. ^ De Moavrova formula, 21. februar 2014.
  12. ^ Kasana, H.S. (2005), „Chapter 1”, Complex Variables: Theory And Applications (2nd izd.), PHI Learning Pvt. Ltd, str. 14, ISBN 978-81-203-2641-5 
  13. ^ Nilsson, James William; Riedel, Susan A. (2008), „Chapter 9”, Electric circuits (8th izd.), Prentice Hall, str. 338, ISBN 978-0-13-198925-2 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]