Konstantinov stub
 Konstantinov stub | |
| Mesto | Istanbul,  Turska |
|---|---|
| Istorija | |
| Osnovan | 328.n.e. |
Konstantinov stub (tur. Çemberlitaş Sütunu; grč. Στήλη του Κωνσταντίνου Α΄; lat. Columna Constantini) je rimski monumentalni stub izgrađen za rimskog cara Konstantina Velikog u znak sećanja na posvećenje Konstantinopolja 11. maja 330. godine. Izgrađen oko 328. naše ere, to je najstariji konstantinovski spomenik u Istanbulu i nalazi se u centru Konstantinovog foruma. Zauzima drugo po visini brdo od sedam brda Konstantinovog Novog Rima, nekadašnjeg Vizantiona, i bio je na pola puta duž Mese odos, glavne saobraćajnice drevnog grada.
Sama osovina stuba sastavljena je od veoma velikih porfirnih cilindričnih delova stuba postavljenih na postolju od belog mermera koje se više ne vidi. Stub je nekada podržavao bronzanu statuu cara koji je držao koplje i nosio krunu u obliku zraka sunca od sedam tačaka, verovatno nag, a možda je držao i kuglu. Njegov izgled se verovatno odnosio na Kolos sa Rodosa i na Kolos Nerona u Rimu; svi su ličili na solarna božanstva Heliosa ili Apolona. Statua i kapitel stuba pali su nakon nekih osam vekova, i bili su zamenjeni krstom, uklonjenim, a natpisi na belom mermeru kapitela su vidljivi i danas.
Vrh kolone je 34,8 m iznad današnjeg nivoa tla. Procene prvobitne visine stuba, bez statue, variraju između 37 i 40 m; spomenik u celini bio je visok skoro 50 m. To je možda bio najveći rimski počasni stub od svih, kome je konkurisao samo kasniji Teodosijev stub, koja je sada srušen. Konstantinov stub bio je viši od Trajanovog stuba i stuba Marka Aurelija; njegova veličina se približavala ili premašivala visinu Koloseuma (48 m) i unutrašnju visinu Panteona (43 m) u Rimu.
Tursko ime Čemberlitaš, od çemberli "prsten" i taş „kamen“, primenjen je nakon obnove od strane Osmanlija oko 1515, koja je osovini dodala obruče za ojačavanje gvožđem, a ime je postalo sinegdoha za lokalno područje: Čemberlitaš. Bronzana pojačanja prvi put su dodata već 416. godine. Požar 1779. godine zacrnio je stub, nakon čega je postao poznat kao Spaljeni stub, a požari su i ranije oštetili spomenik u 5. i 6. veku.
Stub je mesto gde se Jeničeriler Kadesi („Ulica janičara“) pridružuje Divan Jolu („Put ka Divanu“); ove ulice povezuju trg Sultan Ahmed sa trgom Bajazit i otprilike prate tok starih odosa Mese. Rimska ulica vodila je prema istoku do Augustajona, Hipodroma, Aja Sofije, Zevsipskih termi i Kalkejskih vrata Velike palate. Na zapad je put vodio kroz Teodosijev forum do Filadelfiona i zidina Carigrada. Na samom Konstantinovom forumu car je sagradio prvobitni dom Vizantijskog senata.[1] [2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Stub je posvećen 11. maja 330. godine nove ere, mešavinom hrišćanskih i paganskih ceremonija.
U Konstantinovo doba stub je bio u centru Konstantinovog foruma (danas poznatog kao trg Čemberlitaš), ovalnog foruma smeštenog izvan gradskih zidina u blizini zapadnih vrata Antoninije. Po podizanju je stub bio visok 50 metara, izgrađen od nekoliko cilindričnih porfirnih blokova. Tačan broj porfirnih blokova je sporan, ali uobičajene brojke se kreću od sedam, pa sve do jedanaest.[3] Te blokove nadvisivala je statua Konstantina u liku Apolona. Priča se da je kugla koju je nosio sadržala fragment Istinitog krsta. U podnožju stuba nalazilo se svetilište u kome su se nalazile relikvije navodno sa krstova dvojice lopova raspetih sa Isusom Hristom na Golgoti, korpe iz (Isusovog) čuda sa hlebovima i ribama, tegla sa masti koja je pripadala Mariji Magdaleni i koju je koristila za miropomazanje glave i stopala Isusa,[4] i paladijuma starog Rima (drveni kip Palate Atine iz Troje).
Snažna oluja 1106. godine srušila je statuu i tri gornja cilindra stuba. Nekoliko godina kasnije, vizantijski car Manojlo I Komnin (vladao 1143-1180) postavio je krst na mesto prvobitne statue i dodao prigodni natpis u kome je pisalo „Verni Manojlo je okrepio ovo sveto umetničko delo, koje je vreme oštetilo“. Bronzani venci su nekada prekrivali zglobove između bubnjeva, ali njih su uzeli latinski krstaši koji su pljačkali grad tokom četvrtog krstaškog rata 1204. godine. Krst su uklonili Turci Osmanlije nakon pada Carigrada 1453.[5]
Zemljotresi i požar 1779. godine uništili su susedstvo koje okružuje stub, ostavljajući ga crnim te je stekao naziv „Izgoreli (spaljeni) stub“ (kako Gibon navodi). Stub je obnovio Abdul Hamid I, koji je dodao današnju zidanu bazu.[5] Baza je ojačana 1779. Originalna platforma stuba je 2,5 metra pod zemljom.
Danas[uredi | uredi izvor]
Konstantinov stub jedan je od najvažnijih primera rimske umetnosti u Istanbulu.
Stub je visok 35 metara. Radovi na restauraciji traju od 1955. Pukotine na porfiru su ispunjene i metalni nosači obnovljeni 1972. godine.
Od 1985. godine spomenici istorijskih područja Istanbula, uključujući stub, navedeni su kao UNESKO-ova svetska baština.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Yoncaci Arslan, Pelin (2016). „Towards a New Honorific Column: The Column of Constantine In Early Byzantine Urban Landscape.” (PDF). Journal of the Faculty of Architecture. Middle East Technical University. 33 (1): 121—145. doi:10.4305/METU.JFA.2016.1.5
. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 09. 2021. g. Pristupljeno 20. 05. 2021.
- ^ Gehn, Ulrich (2012). „LSA-2457 Porphyry Column, once crowned by colossal statue of Constantine I. Constantinople, Forum of Constantine. 328”. Last Statues of Antiquity. Oxford University. Pristupljeno 2020-05-08.
- ^ Mango, C. (1981) Constantine's Porphyry Column and the Chapel of St. Constantine, p. 104.
- ^ Clarke, Howard: The Gospel of Matthew and its Readers. Indiana University Press, 2003. p.204.
- ^ a b „Çemberlitas (Burnt Column), Istanbul”. TurkeyTravelPlanner.com. Pristupljeno 2008-01-15.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Bassett, Sarah (2004). „109. Column of Constantine and Its Statue”. The Urban Image of Late Antique Constantinople. Cambridge: Cambridge University Press. str. 192—204. ISBN 0-521-82723-X. OCLC 54024141.
- Gehn, Ulrich (2012). „LSA-2457 Porphyry Column, once crowned by colossal statue of Constantine I. Constantinople, Forum of Constantine. 328”. Last Statues of Antiquity. Oxford University. Pristupljeno 2020-05-08.
- Mango, Cyril (1981). „Constantine's Porphyry Column and the Chapel of St. Constantine”. Δελτίον XAE. 10:4: 103—110.
- Yoncaci Arslan, Pelin (2016). „Towards a New Honorific Column: The Column of Constantine In Early Byzantine Urban Landscape.” (PDF). Journal of the Faculty of Architecture. Middle East Technical University. 33 (1): 121—145. doi:10.4305/METU.JFA.2016.1.5 . Arhivirano iz originala (PDF) 09. 09. 2021. g. Pristupljeno 20. 05. 2021.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Konstantinov stub na Vikimedijinoj ostavi