Korisnik:Lukais2721/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Majkl Bisping
Bisping septembra 2013. godine
Lični podaci
Puno imeMajkl Gavin Džozef Bisping
NadimakGrof
Datum rođenja(1979-02-28)28. februar 1979.(45 god.)
Mesto rođenjaAkrotiri,Kipar,
Državljanstvo Velika Britanija
Visina188 cm
Sportske informacije
SportMMA
Dostignuća i titule
Lični rekord30 pobeda
9 poraza

Majkl Gavin Džozef Bisping (rođen 28. februara 1979. godine) je engleski glumac, sportski analitičar, komentator i penzionisani borac mešovitih borilačkih veština(MMA), koji se takmičio u srednjoj i poluteškoj kategoriji na Ultimativnom borilačkom šampionatu(UFC). Svoju profesionalnu karijeru je započeo 2004. godine, i za to vreme je stekao status UFC šampiona srednje kategorije, šampiona Kejdž Rejdž poluteške kategorije i pobednika turnira poluteške kategorije Ultimativni borac 3. Na UFC 78, on postaje prvi britanski borac koji se takmiči na glavnom događaju UFC-a. Na događaju UFC 199, on postaje prvi britanski borac koji je osvojio UFC šampionat.[1] Uveden je u UFC dvoranu slavnih 5. jula 2019.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bisping je rođen u Britanskoj prekomorskoj bazi u Nikoziji na Kipru i odrastao u grofovini Lankašir. On je pohađao rimokatoličku srednju školu u Bilingtonu. Njegov pradeda Endru je bio član plemićke porodice. Većina članova ove porodice je bila pogubljena od strane nemačkih nacista tokom Drugog svetskog rata. Tokom Nemačke invazije 1939. godine Endru je sa svojom porodicom izbegao u Englesku. Bispingov otac je bivši britanski vojnik, a majka mu je iz Irske. Džijudžicu počinje da trenira sa osam godina. Sa 15 godina počinje da se bori na takmičenjima po Britaniji koja su bila preteča današnjeg MMA.

MMA karijera[uredi | uredi izvor]

Početak karijere[uredi | uredi izvor]

Bisping je svoj prvi profesionalni MMA nastup napravio 4. aprila 2004. pobedom protiv Stiva Metjuza prekidom posle 38 sekundi. Bisping je ostvario svoj prvi nokaut u borbi protiv Džona Vira u Mančesteru. Bispingov treći meč je bio otkazan jer se Renato Sobral povukao pred duel. Bipsing je pobedio Marka Epštajna tehničkim nokautom i time postao Kejdž Rejdž šampion poluteške kategorije. Bisping je u revanšu protiv Epštajna odbranio titulu nokautom u trećoj rundi.

Na Ultimativnom borilačkom klubu Bisping je imao svoj prvi nastup u kikboksu protiv Dejvida Brauna u poluteškoj kategoriji. Braun je imao jaku posekotinu što je dovelo do zaustavljanja borbe u drugoj rundi.

Ultimativni borac 3[uredi | uredi izvor]

Početkom 2006. godine Bisping se pojavio u rijaliti emisiji Ultimativni borac 3 kao takmičar koga je trenirao Tito Ortiz. Dobio je preliminarni meč protiv Kristijana Rothaermela tehničkim nokautom, a zatim i polufinalni meč protiv Rosa Pointona prekidom koji je usledio nakon udarca kolenom. Bisping je pobedio Džoša Hajnesa tehničkim nokautom u drugoj rundi u finalu i postao drugi pobednik u poluteškoj kategoriji Ultimativnog borca.[3][4]

Ultimativni borilački šampionat[uredi | uredi izvor]

Samo 5 meseci nakon njegove pobede u 3. izdanju Ultimativnog borca, Bisping je trebao da se bori protiv Erik Šafer-a u Ultimativnom borcu 4 ali se povukao usled problema sa vizom. Borba je bila ponovo organizovana 30. decembra na UFC 66. Bisping je pobedio tehničkim nokautom u prvoj rundi.[5]

Bisping je 21. aprila 2007. pobedio Elvis Sinosić-a tehničkim nokautom na UFC 70 u Mančesteru.

U septembru iste godine se Bisping suočio sa svojim rivalom Met Hamil-om u Londonu. Bisping je dobio borbu podeljenom odlukom. Odluka se smatra kontroverznom i mnogi veruju da je Hamil dobio borbu.[6]

Rašad Evans je Bispingu naneo prvi poraz na događaju UFC 78 podeljenom odlukom.[7]

Prelazak u srednju kategoriju[uredi | uredi izvor]

Još od početka njegove karijere Bispinga su savetovali da se prebaci iz poluteške u srednju kategoriju. Nakon poraza od Evansa, Bisping je uz podršku UFC predsednika odlučio da promeni diviziju. Svoj UFC debi u srednjoj kategoriji Bisping je imao protiv Čarls Makarti-ja na UFC 83. Bisping je pobedio tehničkim nokautom, jer Makarti nije mogao da nastavi meč usled povrede podlaktice koju je zadobio od Bispingove serije udaraca kolenom i aperkata.[8]

Bispingov sledeći duel je bio zakazan za UFC 85 protiv Kris Leben-a u Londonu. Njegov protivnik je bio osuđen na 35 dana zatvora i nije mogao da se takmiči, pa je umesto njega nastupio Džejson Dej.[9] Bisping je meč završio na dominantan način tehničkim nokautom u prvoj rundi.

Bisping (levo) i Denis Kang prilikom odmeravanja za UFC 105

Bisping se suočio sa Leben-om na UFC 89, kada je slavio jednoglasnom odlukom. Nakon meča Leben je bio pozitivan na stanozolol, i dobio suspenziju od 9 meseci.[10]

Bisping je bio potvrđen kao jedan od trenera u 9. sezoni Ultimativnog borca. Nakon što se serija završila Bisping je imao duel protiv Henderson-a na UFC 100. Dogovor je bio da pobednik tog meča dobije priliku da se kao izazivač bori za titulu u srednjoj kategoriji. Henderson je nokautirao Bispinga, a potom zadao snažan udarac dok je Bisping bio na zemlji bez svesti. To je bio Bispingov prvi poraz nokautom. Nakon nokauta Bisping nije mogao da se seti borbe i mislio je da je duel zakazan za 2 meseca.[11]

Na događaju UFC 105 Bispingov protivnik je bio veterana Denis Kang. Bisping je dobio tehničkim nokautom u drugoj rundi i borba je bila proglašena borbom večeri.[12]

Bispingov sledeći protivnik je bio Vanderlej Silva na UFC 110. Silva je dobio jednoglasnom odlukom.[13]

Bisping je pobedio Den Miler-a jednoglasnom odlukom na UFC 114. [14]

Bisping je na UFC 120 pobedio Jošihiro Akijama-u odlukom sudija i time slavio u borbi koja je proglašena borbom večeri. [15][16]

Bisping je imao zakazan duel protiv Džordž Rivere na UFC 127. Njih dvojica su pre borbe ušli u verbalnu svađu i morali su biti odvojeni. Bipsing je dominirao u prvoj rundi sa par obaranja sve dok nije naneo protivniku ilegalni udarac kolenom u glavu. Bispingu je bio oduzet poen i nakon dužeg prekida borba je bila nastavljena. U nastavku Bisping je nokautirao protivnika u drugoj rundi tehničkim nokautom.

Bispingov sledeći meč je bio zakazan protiv Čejl Sonen-a. U meču za izazivača Anderson Silvi za titulu u srednjoj kategoriji Bisping je izgubio jednoglasnom odlukom. [17]

Na UFC 152 Bisping se susreo sa Brajan Sten-om . Bisping je dobio duel jednoglasnom odlukom. [18]

Bispingov sledeći meč je bio protiv bivšeg šampiona poluteške kategorije Vitor Belfort-a. Bisping je izgubio tehničkim nokautom u drugoj rundi nakon čega je zadobio povredu desnog oka. [19]

Na UFC 159 Bisping se suočio sa Alan Belčer-om. Borba je bila prekinuta u trećoj rundi nakon što je Bisping nesvesno zakačio oko protivnika koji nije mogao da nastavi meč. Bisping je bio proglašen za pobednika tehničkom odlukom. [20]

Nakon godinu dana pauze usled povrede oka, Bisping se vratio u okršaju protiv Tim Kenedi-ja. Bisping je borbu izgubio jednoglasnom odlukom. [21]

U aprilu 2014. Bred Tavares je bio Bispingov potencijalni protivnik. Međutim, Bisping se u avgustu sastao sa Čang Li-jem kog je pobedio tehničkim nokautom u četvrtoj rundi.[22] Nakon ove borbe Bisping je zaradio svoju prvu nagradu nastupa večeri.

Bisping se suočio sa C.B.Holavej-om na događaju UFC 186. Bisping je pobedio jednoglasnom odlukom. [23]

Bispingov meč protiv Anderson Silve je bio njegov najveći izazov do tad. Brazilac drži rekord za najdužu vladavinu u srednjoj kategoriji. U duelu koji je bio proglašen borbom noći Bisping je slavio nakon jednoglasne odluke. [24]

UFC šampion srednje kategorije[uredi | uredi izvor]

Nakon povrede Kris Vajdman-a koja ga je primorala da se povuče iz borbe, Bisping je imao zakazan duel sa tadašnjim šampionom i braniocem titule Luk Rokhold-om. Borba je bila zakazana za 4. jun 2016. i to je bio njihov drugi duel. Bisping je pobedio nokautom u prvoj rundi i postao šampion srednje kategorije, ujedno i prvi britanski UFC šampion. Dodeljena mu je nagrada nastupa večeri. Ishod borbe se po MMA stručnjacima smatrao jednim od najvećih iznenađenja u borbi za odbranu titule, uzeći u obzir da je Bisping izgubio od Rokhold-a 18 meseci ranije. [25][26]

Na događaju UFC 204 održanom 8. oktobra 2016 Bisping je u revanšu meča slavio protiv Den Henderson-a i time odbranio titulu šampiona srednje kategorije.[27] Dana Vajt je 1. marta 2017. godine najavio da će Bispingov sledeći izazivač biti Žorž Sent-Pjer. Bisping je hteo da se borba odigra na UFC 213 ali Sent-Pjer nije bio spreman. Duel je bio zakazan za 4. novembar 2017. Bisping je borbu izgubio u trećoj rundi nakon prekida.[28]

Povlačenje sa UFC-a i odlazak u penziju[uredi | uredi izvor]

Tri nedelje nakon gubitka titule Bisping je imao zakazan meč protiv Kevin Gastelum-a, koji je bio zamena za Anderson Silvu koji nije prošao doping test. Bisping je izgubio nokautom u prvoj rundi.[29]

U maju 2008. Bisping je zvanično najavio da odlazi u penziju u MMA takmičenju.[30] U decembru Bisping je rekao da se penzionisao zbog povrede koju je pretrpeo protiv Gasteluma. Na 16. mart 2019. godine je bilo objavljeno da je Bisping uvršten u UFC dvoranu slavnih moderne ere.

Bisping je objavio knjigu Oni koji odustaju nikad ne pobeđuju: Moj život u UFC-u[31]

Glumačka karijera[uredi | uredi izvor]

Bisping je 6. aprila 2016. godine najavio da je dobio ulogu u filmu HHH:Povratak Zendera Kejdža.[32] Kasnije tog meseca Bisping je otkrio da je fan televizijske serije Tvin Piks emitovane devedesetih godina i da je dobio malu ulogu u nastavku serijala 2017. godine.[33] Glumio je Roja Šoa u sportsko dramskom filmu Moje ime je Leni.[34] Bisping je takođe imao kratku ulogu na kraju filma Bratstvo lopova.

Na leto 2018. godine Bisping je bio najavljen kao jedan od četvorice voditelja rijaliti takmičenja serije Hiperdrajv, koja bi bila puštena na Netflix 21. avgusta 2019. godine.

U novembru 2020. godine je bilo najavljeno da će Bisping da igra glavnu ulogu u bokserskom filmu Šegrt, bazirano na knjizi Mark Tarli-ja.[35] Istog meseca Bisping se pojavio glumeći Dolfa, turnirskog borca na HBO Max seriji pod imenom Ratnik.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Bisping je svoju ženu upoznao u Mančesteru. Par ima dvoje dece i boravi u Okrug Orindž, Kaliforniji.[36] Najstariji sin Kalum je ostvareni rvač, CIF šampion u srednjoj školi, koji se trenutno takmiči u NCAA diviziji II na San Francisko univerzitetu.[37] Njihovo treće dete je rođeno u trenutku kada je Bisping u SAD imao poslednje pripreme pred borbu protiv Den Miler-a.

Bisping pati od strabizma, što je poremećaj poravnanja očiju prilikom gledanja u objekat. Ovo je izazvano povredom mrežnjače prilikom borbe protiv Vitor Belfort-a u UFC na Fohu: Belfort - Bisping 2013. godine, koju je Bisping izgubio tehničkim nokautom u 2. rundi. Poraz se smatra kontroverznim, obzirom da je u vreme borbe Belfort bio na terapiji zamene testosterona. Bisping je izneo svoje zadovoljstvo nakon što je Belfort izgubio nokautom od Lioto Mačide 12. maja 2018. godine na UFC 224, u svojoj poslednjoj borbi.


„Veoma je zadovoljavajuće videti ga (Vitor Belfort-a) kako gubi da budem iskren. Nije me briga za njega. Mislim da mu je karijera zasnovana na varanju. Količina steroida tokom njegovog života, tokom njegove karijere se jasno vidi. Vratite se i pogledajte početak njegove karijere, bio je izuzetno napucan. Kada smo se borili bio je izuzetno napucan, a sada ga pogledajte, izgleda kao prebijen stari čovek. Na taj način ga nokautiraju i tako se i bori.”[38]

Bisping je nadimak "Grof" (Kaunt) dobio od spikera u ringu tokom borbe.

„Moj stari menadžer je rekao spikeru da me predstavi kao Grof -a pred borbu. Isprva sam se nisam složio, iako sam ja zapravo grof u Poljskoj (deda je bio poljski grof). Malo me je sramota. Pogrešio sam što sam u školi rekao nekome to i naknadno sam bio ismejavan.”[39]

Nagrade i dostignuća[uredi | uredi izvor]

  • Ultimativni borilački šampionat
    • UFC dvorana slavnih
    • UFC šampion srednje kategorije(jednom)
      • Jenda uspešna odbrana titule protiv Dena Hendersona
    • Prvi britanski šampion u istoriji UFC-a
    • Najviše pobeda u srednjoj kategoriji u istoriji UFC-a (16)
    • Najviše borbi u srednjoj kategoriji u istoriji UFC-a (24)
    • Najviše provedenog vremena boreći se u srednjoj kategoriji UFC-a (5:15:15)
    • Pobednik lake kategorije ultimativnog borca 3
    • Borba večeri (5 puta)
    • Nastup večeri (2 puta)
  • MMA priznanja
    • 2008 Internacionalni borac godine
    • 2012 Internacionalni borac godine
    • 2016 Iznenađenje godine protiv Luk Rokholda
    • 2021 Analitičar godine
    • 2022 Analitičar godine

Profesionalna MMA karijera[uredi | uredi izvor]

Profesionalni rekordi
39 borbi 30 pobeda 9 poraza
Nokautom 18 3
Prekidom 2 2
Odlukom 10 4
Rezultat Rekord Protivnik Tip Događaj Datum Runda Vreme Grad
Poraz 30-9 Sjedinjene Američke Države Kelvin Gastelum Nokaut UFC borbeno veče 25. novembar 2017. 1 2:30 Šangaj , Kina
Poraz 30-8 Kanada Žorž Sent-Pjer Prekid UFC 217 4. novembar 2017. 3 4:23 Njujork , SAD
Pobeda 30-7 Sjedinjene Američke Države Den Henderson Odluka(jednoglasna) UFC 204 8. oktobar 2016. 5 5:00 Mančester, Velika britanija
Pobeda 29-7 Sjedinjene Američke DržaveLuk Rokhold Nokaut UFC 199 4. jun 2016. 1 3:36 Inglvud, SAD
Pobeda 28-7 Brazil Anderson Silva Odluka(jednoglasna) UFC borbeno veče 27. februar 2016. 5 5:00 London, Velika Britanija
Pobeda 27-7 Brazil Tales Lejtes Odluka(podeljena) UFC borbeno veče 18. jul 2015. 5 5:00 Glazgov , Škotska
Pobeda 26-7 Sjedinjene Američke Države Klorens Bajron Dolavej Odluka(jednoglasna) UFC 186 25. april 2015. 3 5:00 Montreal, Kanada
Poraz 25-7 Sjedinjene Američke Države Luk Rokhold Prekid UFC borbeno veče 8. novembar 2014. 2 0:57 Sidnej, Australija
Pobeda 25-6 Sjedinjene Američke Države Čang Li Tehnički nokaut UFC borbeno veče 23. avgust 2014. 4 0:57 Makao, Kina
Poraz 24-6 Sjedinjene Američke Države Tim Kenedi Odluka(jednoglasna) Ultimativni borac finale 16. april 2014. 5 5:00 Kvebek, Kanada
Pobeda 24-5 Sjedinjene Američke Države Alan Belčer Tehnička odluka UFC 159 27. arpil 2013. 3 4:31 Njuark , SAD
Poraz 23-5 Brazil Vitor Belfort Tehnički nokaut UFC na Foh-u 19. januar 2013. 2 1:27 Sao Paolo, Brazil
Pobeda 23-4 Sjedinjene Američke Države Brajan Sten Odluka(jednoglasna) UFC 152 22. semptembar 2012. 3 5:00 Toronto, Kanada
Poraz 22-4 Sjedinjene Američke Države Čejl Sonen Odluka(jednoglasna) UFC na Foh-u 28. januar 2012. 3 5:00 Čikago, SAD
Pobeda 22-3 Sjedinjene Američke Države Džejson Miler Tehnički nokaut Ultimativni borac 3. decembar 2011. 3 3:34 Las Vegas, SAD
Pobeda 21-3 Sjedinjene Američke Države Džordž Rivera Tehnički nokaut UFC 127 27. februar 2011. 2 1:54 Sidnej, Australija
Pobeda 20-3 Japan Jošihiro Akijama Odluka(jednoglasna) UFC 120 16. oktobar 2010. 3 5:00 London, Velika Britanija
Pobeda 19-3 Sjedinjene Američke Države Den Miler Odluka(jednoglasna) UFC 114 29. maj 2010. 3 5:00 Las Vegas, SAD
Poraz 18-3 Brazil Vanderlej Silva Odluka(jednoglasna) UFC 110 20. februar 2010. 3 5:00 Sidnej, Australija
Pobeda 18-2 Kanada Denis Kang Tehnički nokaut UFC 105 14. novembar 2009. 2 4:24 Mančester, Engleska
Poraz 17-2 Sjedinjene Američke Države Den Henderson Nokaut UFC 100 11. jul 2009. 2 3:20 Las Vegas, SAD
Pobeda 17-1 Sjedinjene Američke Države Kris Leben Odluka(jednoglasna) UFC 89 18. oktobar 2008. 3 5:00 Birmingem, Velika Britanija
Pobeda 16-1 Australija Džejson Dej Tehnički nokaut UFC 85 7. jun 2008. 1 3:42 London, Velika Britanija
Pobeda 15-1 Sjedinjene Američke Države Čarls Makarti Tehnički nokaut UFC 83 19. april 2008. 1 5:00 Montreal, Kanada
Poraz 14-1 Sjedinjene Američke Države Rašad Evans Odluka(podeljena) UFC 78 17. novembar 2007. 3 5:00 Njuark, SAD
Pobeda 14-0 Sjedinjene Američke Države Mat Hamil Odluka(podeljena) UFC 75 8. semptembar 2007. 3 5:00 London, Velika Britanija
Pobeda 13-0 Australija Elvis Sinosić Tehnički nokaut UFC 70 21. april 2007. 2 1:40 Mančester, Velika Britanija
Pobeda 12-0 Sjedinjene Američke Države Erik Šafer Tehnički nokaut UFC 66 30. decembar 2006. 1 4.24 Las Vegas, SAD
Pobeda 11-0 Sjedinjene Američke Države Džoš Hajnes Tehnički nokaut Ultimativni borac 24. jun 2006. 2 4:14 Las Vegas, SAD
Pobeda 10-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Ros Pointon Prekid Strajk Fors 4 26. novembar 2005. 1 2:00 Koventri, Velika Britanija
Pobeda 9-0 Norveška Džejkob Lovstad Tehnički nokaut Strajk Fors 3 1. oktobar 2005. 1 1:10 Koventri, Velika
Pobeda 8-0 Finska Mika Mehmet Tehnički nokaut Strajk Fors 2 16. jul 2005. 1 3:01 Koventri, Velika
Pobeda 7-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Aleks Kuk Prekid FH3 18. jun 2005. 1 3:21 Reding, Velika Britanija
Pobeda 6-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Dejv Redford Tehnički nokaut Ultimat Fors 30. april 2005. 1 2:46 Šefild, Velika Britanija
Pobeda 5-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Mark Epštajn Nokaut Kejdž Rejdž 9 27. novembar 2004. 3 4:43 London, Velika Britanija
Pobeda 4-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Endi Bridžs Nokaut Ponos i slava 3 7. avgust 2004. 1 0:45 Njukasl, Velika Britanija
Pobeda 3-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Mark Epštajn Tehnički nokaut Kejdž Rejdž 7 10. jul 2004. 2 1:27 London, Velika Britanija
Pobeda 2-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Džon Vir Tehnički nokaut UK MMA šampionat 30. maj 2004. 1 0:50 Mančester, Velika Britanija
Pobeda 1-0 Ujedinjeno Kraljevstvo Stiv Metjuz Tehnički nokaut Ponos i slava 2 10. april 2004. 1 0:38 Njukasl, Velika Britanija

Egzibicioni rekord mešovitih borilačkih veština[uredi | uredi izvor]

Rezultat Rekord Protivnik Tip Događaj Datum Runda Vreme Grad
Pobeda 2-0 Ujedinjeno KraljevstvoRos Pointon Tehnički nokaut Ultimativni borac 3 15. jun 2006. 1 2:13 Las Vegas, Nevada
Pobeda 1-0 Sjedinjene Američke Države Kristijan Rothaermel Tehnički nokaut 27. april 2006. 1 3:51

Plaćanje po pregledu[uredi | uredi izvor]

Broj Događaj Borba Datum Grad PPV cena
1. UFC 78 Evans-Bisping 17. novembar 2007. Njuark, SAD 400,000
2. UFC 199 Rokhold-Bisping 2 4. jun 2016. Inglvud, SAD 320,000
3. UFC 204 Bisping-Henderson 2 8. oktobar 2016. Mančester, Velika Britanija 290,000
4. UFC 217 Bisping-Sent-Pjer 4. novembar 2017. Njujork, SAD 875,000
Ukupna cena 1,885,000

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Godina Naslov Uloga
2010 Bitdaun Drejk Kolbi
2014 Plastik Kasper
2014 Anomalija Serhio
2017 HHH:Povratak Zendera Kejdža Soko
2017 Moje ime je Leni Roj Šo
2018 Bratstvo lopova Konor
2019 Trostruka pretnja Džoi
2021 Bisping Majkl Bisping
2021 Nema predaje: Revolt Janek

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Michael Bisping stuns Luke Rockhold to become Britain's first UFC champion”. theguardian.com. 5. 6. 2016. 
  2. ^ Phil Murphy (17. 3. 2019). „Bisping enters UFC Hall of Fame]”. ESPN. 
  3. ^ Jesse Holland. „HITM: Michael Bisping wins TUF 3”. MMAmania.com. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  4. ^ „The Ultimate Fighter 3 Finale | MMAjunkie”. mmajunkie.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  5. ^ „Michael Bisping vs. Eric Schafer”. tapology.com. Pristupljeno 3. 12. 2020. 
  6. ^ Dann Stupp (10. 9. 2007). „UFC 75 Judge Jeff Mullen Explains Bisping-Hamill Score”. MMAJunkie.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2012. g. Pristupljeno 23. 4. 2011. 
  7. ^ UFC: Evans wins split decision over Bisping. The Canadian Press (18 November 2007)
  8. ^ Bisping fells "Chainsaw" Charles in first round knockout. Clitheroe Today (20 April 2008)
  9. ^ „BISPING VS LEBEN AT UFC 89 IN BIRMINGHAM, ENGLAND”. MMAWeekly.com. 1. 7. 2008. Pristupljeno 25. 7. 2011. 
  10. ^ „Leben tests positive for steroids, suspended – Mixed Martial Arts”. nbcsports.msnbc.com. 3. 11. 2008. Arhivirano iz originala 7. 2. 2012. g. Pristupljeno 26. 7. 2010. 
  11. ^ Adam Guillen Jr. „What's Going On? Bisping Doesn't Remember Hendo KO”. MMAmania.com. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  12. ^ Jeff Cain (14. 11. 2009). „BISPING FINISHES KANG AT UFC 105- MMA WEEKLY – Mixed Martial Arts & UFC News, Photos, Rankings & more”. MMAWeekly.com. Pristupljeno 26. 7. 2010. 
  13. ^ John Morgan (21. 2. 2010). „UFC 110 main card recap: Velasquez stuns Nogueira in first, Silva returns to win column”. MMAjunkie.com. Arhivirano iz originala 17. 7. 2010. g. Pristupljeno 26. 7. 2010. 
  14. ^ Damon Martin (1. 3. 2010). „Bisping vs. Miller likely for UFC 114 in Las Vegas”. MMAWeekly.com. 
  15. ^ Damon Martin (16 October 2010) UFC 120: BISPING DECISIONS AKIYAMA. mmaweekly.com
  16. ^ John Morgan (16. 10. 2010). „UFC 120 bonuses: Bisping, Akiyama, Condit and Sass earn $60K awards (Updated)”. MMAjunkie (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  17. ^ „UFC on FOX 2 results: Chael Sonnen vs Michael Bisping fight metric report shows judges made the right call”. MMAmania.com. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  18. ^ John Morgan (22 September 2012) UFC 152 results: Michael Bisping outboxes, outwrestles Brian Stann for decision win. mmajunkie.com
  19. ^ Cole, Ross (1. 10. 2013). „Michael Bisping Details His Career Threatening Detached Retina Injury”. MMA Insight. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  20. ^ „UFC 159 results: Bisping defeats Belcher”. MMA Fighting. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  21. ^ „Kennedy betters Bisping at TUF Nations Finale”. MMA Fighting. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  22. ^ Buster Evans (23. 8. 2014). „UFC Fight Night 48 Recap: Michael Bisping Destroys Cung Le”. lowkickmma.com. Pristupljeno 23. 8. 2014. 
  23. ^ Steven Marrocco (25. 4. 2015). „UFC 186 results: Michael Bisping tops C.B. Dollaway in back-and-forth slugfest”. mmajunkie.com. Pristupljeno 25. 4. 2015. 
  24. ^ Steven Marrocco (27. 2. 2016). „UFC Fight Night 84 results: Michael Bisping tops Anderson Silva in crazy, bloody war”. mmajunkie.com. Pristupljeno 27. 2. 2016. 
  25. ^ Snowden, Jonathan. „How Michael Bisping Shocked Luke Rockhold, MMA World”. Bleacher Report. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  26. ^ Schlinsky, Alex (5. 6. 2016). „UFC 199 results: Biggest winners, losers from 'Rockhold vs Bisping 2' last night in California”. MMAmania.com. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  27. ^ Steven Marrocco (9. 10. 2016). „UFC 204 results: Michael Bisping keeps belt with decision over Dan Henderson in classic brawl”. mmajunkie.com. Pristupljeno 9. 10. 2016. 
  28. ^ „UFC 217 live updates: St-Pierre wins middleweight title by submitting Bisping”. Los Angeles Times (na jeziku: engleski). ISSN 0458-3035. Pristupljeno 5. 11. 2017. 
  29. ^ „UFC Shanghai results: Kelvin Gastelum knocks out Michael Bisping in first round”. MMA Fighting. Pristupljeno 26. 11. 2017. 
  30. ^ „Former UFC champion, 'TUF' winner Michael Bisping announces retirement”. MMAjunkie. 29. 5. 2018. Pristupljeno 29. 5. 2018. 
  31. ^ Sherdog.com. „Book Review: Michael Bisping's 'Quitters Never Win'. Sherdog. Pristupljeno 9. 12. 2019. 
  32. ^ Michael Bisping lands role in XXX movie. Bloody Elbow (7 April 2016). Retrieved on 23 June 2016.
  33. ^ Epstein, Adam. „The 217-member cast of the new Twin Peaks includes rock stars, a UFC fighter, and Michael Cera”. Quartz (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 6. 2017. 
  34. ^ „Michael Bisping Cast As Co-Lead In 'My Name Is Lenny'. Hidden Remote (na jeziku: engleski). 11. 8. 2016. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  35. ^ Damon Martin (9. 11. 2020). „Ex-UFC champ Michael Bisping set for lead role in boxing movie 'The Journeyman'. mmafighting.com. 
  36. ^ „Michael Bisping's Girlfriend Rebecca Sidwick”. Fabwags.com. Pristupljeno 18. 12. 2012. 
  37. ^ „Callum Bisping - 2019-20 - San Francisco State”. sfstategators.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-05. 
  38. ^ „Michael Bisping: It's Very Satisfying to See Vitor Belfort Lose • MMA News”. MMA News (na jeziku: engleski). 16. 5. 2018. Pristupljeno 17. 5. 2018. 
  39. ^ „100 fighter nickname origins”. The Underground. Pristupljeno 17. 5. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]