Pređi na sadržaj

Kocka (igra)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Četiri tradicionalne kockice koje pokazuju svih šest različitih strana.
Kocka

Kocka u kontekstu igara je rekvizit koji je obično kocka obeležena brojevima od 1 do 6.[1] Bacanjem se okrene na jednu stranu, a kao vrednost bacanja uzima se broj koji se nalazi na stranici pri vrhu. Zbir brojeva na suprotnim stranama kocke uvek je 7. To znači da ako je na gornjoj strani kocke broj 1, onda je na suprotnoj broj 6. Nasuprot broju 2 je broj 5, a nasuprot broju 3 je broj 4.

Ponekad se koriste ostala geometrijska tela sa drugačijim brojem stranica (na primer tetraedra, ikosaedar, dodekaedar), kao što je to slučaj u igri "Tamnice i zmajevi“. U engleskom jeziku kocka kao geometrijsko telo i igraća kocka nisu homonimi, kao što je to slučaj u srpskom, već se za geometrijsko telo koristi reč cube , a za igraću kocku reč dice.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kompozitna slika svih strana rimske kocke od 12 mm (12 in), pronađene u Lesterširu, Engleska

Kockice su korišćene od ranije zabeležene istorije, a neizvesno je odakle potiču. Smatra se da su se kockice razvile iz prakse proricanja sudbine pomoću talusa kopitara, kolokvijalno poznatih kao piljci.[2] Egipatska igra senet (koja se igrala pre 3000. godine pre nove ere i do 2. veka n.e.) igrala se ravnim dvostranim štapovima za bacanje koji su ukazivali na broj polja koje igrač može da pomeri, i tako su funkcionisali kao oblik kockice.[3] Možda najstarije poznate eskavirane kockice su deo igre nalik na bekgemonu sa lokacije Bernt Siti, arheološko nalazište u jugoistočnom Iranu, za koje se procenjuje da je nastalo između 2800. i 2500. godine pre nove ere.[4][5] Koštane kockice iz Skara Bre, Škotska, datirane su u period 3100–2400. p. n. e.[6] Eskavacije iz grobova u Mohendžo-darou, naselju civilizacije u dolini Inda, otkopane su kockice od terakote koje datiraju iz perioda 2500–1900 pre nove ere,[7] uključujući najmanje jednu kocku čije suprotne strane imaju zbir sedam, kao u modernim kockicama.[8]

Kocke od zglobnih kostiju, napravljene od steatita.

Igre koje uključuju kockice se pominju na spisku drevnih indijskih Rigveda, Atarvaveda, Mahabarata i budističkih igara.[9] Postoji nekoliko biblijskih referenci o „bacanju žreba“ (hebr. יפילו גורל yappîlū ḡōrāl)), kao u Psalmu 22, što ukazuje da je kockanje (ili srodna aktivnost) bilo uobičajeno kada je psalam sastavljen. Piljci su bili igra veštine koja se igrala u staroj Grčkoj; derivatni oblik je imao četvorostrane kosti kojima se pridavane različite vrednosti poput modernih kockica.[10]

Rimska zidna slika koja prikazuje dva igrača kockica, Pompeja, 1. vek
Dvadesetostrana serpentinitska kocka iz Ptolemejskog Egipta[11]

Iako je kockanje bilo nezakonito, mnogi Rimljani su bili strastveni kockari koji su uživali u kockicama, što je bilo poznato kao aleam ludere („igrati kockice“). Postojale su dve veličine rimskih kockica. Tali su bile velike kockice ispisane sa jedan, tri, četiri i šest na četiri strane. Tesere su bile manje kockice sa stranama numerisanim od jedan do šest.[12] Dvadesetostrane kockice datiraju iz 2. veka nove ere[13] i iz ptolemejskog Egipta već u 2. veku pre nove ere.[11]

Zbirka istorijskih kockica iz raznih regiona Azije

Domine i karte za igranje su nastale u Kini kao razvoj od kockica.[14] Prelazak sa kockica na karte za igranje dogodio se u Kini u vreme dinastije Tang (618–907) i poklapa se sa tehnološkim prelaskom sa rolni rukopisa na blok štampane knjige.[15] U Japanu su se kockice koristile za igranje popularne igre pod nazivom sugoroku. Postoje dve vrste sugoroka. Ban-sugoroku je sličan bakgamonu i datira iz hejanskog perioda (794–1185), dok je e-sugoroku trkačka igra.[16]

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Aranžman[uredi | uredi izvor]

Hiralnost kockica. Lica se mogu postaviti u smeru suprotnom od kazaljke na satu (gore) ili u smeru kazaljke na satu.

Uobičajene kockice su male kocke, najčešće 1,6 cm (0,63 in) popreko, čija su lica numerisana od jedan do šest, obično šarama okruglih tačaka koje se nazivaju pipovi. (Dok se povremeno viđa upotreba arapskih brojeva, takve kockice su manje uobičajene.)

Suprotne strane moderne kocke tradicionalno imaju zbir sedam, što zahteva da 1, 2 i 3 lica dele vrh.[17] Površine kocke mogu biti postavljene u smeru kazaljke na satu ili suprotno od kazaljke na satu oko ovog temena. Ako se lica 1, 2 i 3 kreću u smeru suprotnom od kazaljke na satu, kocka se naziva „desnoruka”. Ako se ta lica kreću u smeru kazaljke na satu, kocka se naziva „levoruka”. Zapadne kockice su obično desnoruke, a kineske su obično levoruke.[18]

Tipične fasete koje pokazuju kompaktniji raspored tipa matrice u azijskom stilu (gore) u odnosu na matrice u zapadnom stilu (dole)

Pipovi na standardnim šestostranim kockicama su raspoređeni po određenim obrascima kao što je prikazano. Kockice u azijskom stilu imaju slične šare kao i zapadnjačke, ali su oznake bliže centru lica; pored toga, oznake su različite veličine na kockicama u azijskom stilu, a oznake su obojene crvenom bojom na 1 i 4 stranama. Crvene četvorke su možda indijskog porekla.[18][19]

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Zapadne, azijske i kockice za kazino

Neprecizne kockice se proizvode postupkom brizganja plastike, često napravljene od polimetil metakrilata (PMMA). Oznake ili brojevi na kalupu su deo kalupa. Različiti pigmenti se mogu dodati kockicama da bi bile neprozirne ili transparentne, ili se može dodati više pigmenata da bi kockice bile šarene ili mramorne.[20]

Bojenje za numerisanje se postiže potapanjem kalupa u potpunosti u boju, koja se ostavlja da se osuši. Kocka se zatim polira postupkom završne obrade sličnom poliranju kamena. Abrazivni agens sastruže svu boju osim udubljenja numeracije. Zatim se za poliranje kocke koristi finiji abraziv. Ovaj proces takođe proizvodi glatke, zaobljene ivice na kocki.

Precizne kockice za kazino mogu imati poliranu ili peščanu završnu obradu, što ih čini providnim ili prozračnim. Kockice za kazino su izbušene, a zatim su otvori napunjeni bojom iste gustine kao i materijal koji se koristi za kockice, tako da težište kockice bude što bliže geometrijskom centru. Ovo ublažava zabrinutost da će udubljenja izazvati malu pristrasnost.[21] Sve takve kockice su utisnute serijskim brojem kako bi se sprečilo da potencijalni prevaranti zamene kockicu. Precizne kocke za bekgamon se prave na isti način; one imaju tendenciju da budu nešto manje i imaju zaobljene uglove i ivice, kako bi omogućile bolje kretanje unutar čaše za kockice i da bi se sprečilo da snažno bacanje ošteti površinu za igru.

Etimologija i termini[uredi | uredi izvor]

Engleska reč die dolazi od starofrancuskog ; od latinskog datum „nešto što se daje ili igra”.[22]

Iako su termini as, dus, trej, kater, sinkve i sis generalno zastareli, pri čemu se nazivi brojeva preferiraju, neki profesionalni kockari ih i dalje koriste za označavanje različitih strana kocke. As je od latinskog as, što znači „jedinica”;[23] ostali su 2 do 6 na starofrancuskom.[24]

Kada se bacaju dve kockice, određene kombinacije imaju žargonske nazive. Izraz zmijske oči je bacanje sa jedinicom na svakoj kocki. Online etimološki rečnik prati upotrebu termina još od 1919. godine.[25] Američki izraz bokskars, takođe poznat kao ponoć, je bacanje od šest poena na svakoj kocki. Par šestica podseća na par vagona u teretnom vozu. Mnoga bacanja imaju imena u igri kraps.

Junikodna reprezentacija[uredi | uredi izvor]

⚀ ⚁ ⚂ ⚃ ⚄ ⚅

Koristeći Junikodne znakove, lica mogu biti prikazana u tekstu koristeći opseg U+2680 do U+2685 ili koristeći decimalne kodove ⚀ do ⚅.[26]

Nameštene kocke[uredi | uredi izvor]

Opterećena, ponderisana, varljiva ili iskrivljena kocka je ona koja je manipulisana tako da će pasti sa određenom stranom okrenutom nagore češće nego što bi to bila poštena kocka. Postoji nekoliko metoda za pravljenje takvih kockica, uključujući zaobljena lica, vankvadratna lica, otežavanje. Kazina i kockarnice često koriste providne kockice od acetata celuloze jer je lakše otkriti neovlašćeno korišćenje nego sa neprozirnim kockicama.[27]

Tipovi kocki[uredi | uredi izvor]

Kocka za duplanje

Precizne kockice[uredi | uredi izvor]

Precizne kockice je naziv za kockice koje su vrlo precizno izrađene, s jednako teškim stranama. Najčešće se koriste u kazinu, a obeležene su serijskim brojevima kako bi se onemogućilo varanje i zamenjivanje kockica.

Za razliku od kockica za kazino koje su nešto veće i imaju oštro odrezane ivice, u bekemonu se koriste relativno malene precizne kockice koje imaju zaobljene ivice (takođe izrađene sa vrlo velikom preciznošću), kako bi se poboljšala njihova rotacija te smanjilo oštećenje igraće površine.

Kocka za duplanje[uredi | uredi izvor]

Kocka za duplanje je kocka koja na svojih 6 strana ima potencije broja 2 - 2, 4, 8, 16, 32, 64. Uvedena je u bekemon 20-ih godina 20. veka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „die, n.1”Neophodna novčana pretplata. OED Online. Oxford University Press. Pristupljeno 10. 4. 2020. 
  2. ^ Laird 2009, str. 171–173
  3. ^ Finkel, Irving (2008). „Board Games”. Beyond Babylon: Art, Trade, and Diplomacy in the Second Millennium B.C. Metropolitan Museum of Art. str. 151. ISBN 978-1-58839-295-4. 
  4. ^ „8 Oldest Board Games in the World”. Oldest.org (na jeziku: engleski). 2017-11-29. Pristupljeno 2022-03-12. 
  5. ^ NASER MOGHADASI, Abdorreza (septembar 2015). „The Burnt City and the Evolution of the Concept of "Probability" In the Human Brain”. Iranian Journal of Public Health. 44 (9): 1306—1307. ISSN 2251-6085. PMC 4645795Slobodan pristup. PMID 26587512. 
  6. ^ „National Museums of Scotland - Two bone dice”. nms.scran.ac.uk. Pristupljeno 9. 5. 2020. 
  7. ^ Possehl, Gregory. "Meluhha". In: J. Reade (ed.) The Indian Ocean in Antiquity. London: Kegan Paul Intl. 1996a, 133–208
  8. ^ Ashmolean Museum, University of Oxford. „Terracotta Dice”. jameelcentre.ashmolean.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-19. 
  9. ^ 2.3, 4.38, 6.118, 7.52, 7.109
  10. ^ Good, Alexandra. „Knucklebones”. Johns Hopkins Archaeological Museum. Pristupljeno 16. 4. 2015. 
  11. ^ a b „Twenty-sided die (icosahedron) with faces inscribed with Greek letters”. metmuseum.org. Pristupljeno 28. 3. 2015. 
  12. ^ Matz, David (2002). Daily Life of the Ancient RomansNeophodna slobodna registracija. Greenwood Publishing Group. str. 94–95. ISBN 978-0-313-30326-5. 
  13. ^ „christies.com”. christies.com. Pristupljeno 18. 6. 2012. 
  14. ^ „domino | game piece | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-11-20. 
  15. ^ Ronan & Needham 1986, str. 55
  16. ^ Salter, Rebecca (2006). „Board Games”. Japanese Popular Prints: From Votive Slips to Playing Cards. University of Hawaii Press. str. 164. ISBN 978-0-8248-3083-0. 
  17. ^ The Greek anthology. Prevod: Paton, W.R. New York: G.P. Putnam's and Sons. 1918. 
  18. ^ a b „Standard Dice”. Arhivirano iz originala 30. 7. 2013. g. 
  19. ^ „Chinese Dice”. Elliott Avedon Museum & Archive of Games. Arhivirano iz originala 1. 5. 2008. g. 
  20. ^ „7 Surprising Facts About How Dice Are Made (With Pictures)”. gmdice.com. Pristupljeno 20. 8. 2019. 
  21. ^ „Casino Dice”. www.dice-play.com. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  22. ^ „die”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 14. 2. 2015. g. Pristupljeno 14. 2. 2015. 
  23. ^ „ace”. AskOxford. Arhivirano iz originala 29. 9. 2007. g. Pristupljeno 18. 6. 2012. 
  24. ^ Conant 1896, str. 124
  25. ^ „s | Search Online Etymology Dictionary”. www.etymonline.com. 
  26. ^ „Dice faces in block Miscellaneous Symbols” (PDF). The Unicode standard. Arhivirano (PDF) iz originala 2001-06-03. g. 
  27. ^ Horridge, Kevin (27. 11. 2017). „6 Ways Casinos Stop Dice Cheats”. Casino.org. Pristupljeno 11. 10. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Weisstein, Eric W. „Dice”. MathWorld.  – analysis of dice probabilities, also featuring Uspenski's work on rolling multiple dice