Luizijana
Luizijana | |
---|---|
Država | SAD |
Glavni grad | Baton Ruž |
Najveći grad | Nju Orleans |
Proglašenje za državu | — datum: 30. april 1812. — poredak: 18. |
Guverner | Bobi Džindal |
Površina | 135.382 km2 |
Stanovništvo | 2010. |
— broj st. | 4.533.372 |
— gustina st. | 33,49 st./km2 |
— ISO 3166-2 | US-LA |
Zvanični veb-sajt |
Luizijana (engl. Louisiana; franc. Louisiane; fran. kreol. Lwizyàn) država je na jugu SAD. Po površini je na 31. a po broju stanovnika na 25. mestu među državama SAD. Glavni grad je Baton Ruž a najveći je Nju Orleans. Luizijana je jedina država SAD podeljena na parohije, koje su ekvivalenti okruzima u ostalim delovima SAD.
Značajan deo Luizijane pokriven je sedimentima koje je doneo Misisipi, stvarajući ogromne delte i široke oblasti močvara uz obalu.[1] One su bogate raznovrsnim biljnim i životinjskim vrstama; karakteristične primeri su ptice kao što je ibis i bela čaplja. Takođe, prisutne su mnogobrojne vrste žaba, i ribe kao što je jesetra i veslokljunka. Na većoj nadmorskoj visini nalaze se velike površine pod šumama bora i savane. Tamo se nalazi izuzetno veliki broj raznovrsnih biljaka, među kojima su i brojne vrste orhideja i biljaka mesožderki.[1]
Dobar deo urbanog područja Luizijane karakteriše multikulturno i višejezičko nasleđe. Razlog tome je jak uticaj francuske, španske, indijanske, i afričke kulture u 18. veku. Pre nego što su SAD kupile ovu oblast, sadašnja država Luizijana bila je i španska i francuska kolonija. Tu treba dodati i dovođenje velikog broja robova iz zapadne Afrike u 18. veku. Nakon Američkog građanskog rata, Amerikanci anglosaksonskog porekla su podsticali anglizaciju, te je 1915. engleski jezik postao jedini službeni jezik u Luizijani.[2]
Poreklo imena[uredi | uredi izvor]
Luizijana je dobila ime po Luju XIV, francuskom kralju koje je vladao od 1643. do 1715. godine. Kada je Rene Rober Kavelije proglasio teritoriju u slivu reke Misisipi francuskom, nazvao ju je La Louisiane, što znači Lujeva zemlja.[3] Kao deo Francuskog carstva, Teritorija Luizijana prostirala se od današnjeg zaliva Mobil do područja malo severnijeg od današnje granice između SAD i Kanade.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Luizijana se graniči na zapadu sa Teksasom, na severu sa Arkanzasom, na istoku sa državom Misisipi, i na jugu sa Meksičkim zalivom. Država se može podeliti na 2 dela, tako da su na severu visoravni, dok su na jugu aluvijalne ravni.
Država takođe ima nadležnost nad otprilike 3 mi (4,8 km) (4,8 km) širine podvodnog dela Meksičkog zaliva. To je značajno manje u odnosu na obližnje države kojima je dodeljena nadležnost u širini od 9 mi (14 km) (14 km) zalivske obale.[4] Južni deo Luizijane pogođen je najbržim nestajanjem obale u celom svetu. To je u velikoj meri rezultat lošeg ljudskog upravljanja obalom.[5]
Klima[uredi | uredi izvor]
Luizijana ima vlažnu suptropsku klimu, verovatno najklasičniji primer suptropske klime od svih južnocentralnih država. Karakterišu je duga, topla i vlažna leta, kao i kratke i blage zime.
Luizijana je često pogođena tropskim ciklonima, a pogotovo je teško pogođena udarima velikih uragana, naročito u nižim delovima oko Nju Orleansa.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Luizijana, teritorija koju su SAD kupile od Francuske 1803. za 15 miliona dolara. Protezala se od reke Misisipi do Stenovitih planina i do Meksičkih zaliva do Britanske Amerike (Kanada). Godine 1762, Francuska je ustupila teritoriju Luizijane zapadno od reke Misisipi Španiji, ali Španija ju je vratila Francuskoj 1800. godine. Uznemiren ovim potencijalnim jačanjem francuskih vlasti, predsednik Tomas Džeferson zapretio je da će obrazovati koaliciju s Britanijom.
Napoleon je potom Americi prodao celu teritoriju Luizijane, iako su njene granice ostale nedefinisane; njena severozapadna i jugozapadna granica nije ustanovljena sve do 1818-1819. Kupovina je udvostručila teritoriju SAD.
Demografija[uredi | uredi izvor]
1900. | 1910. | 1920. | 1930. | 1940. | 1950. | 1960. | 1970. | 1980. | 1990. | 2000. | 2010. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1.381.625 | 1.656.388 | 1.798.509 | 2.101.593 | 2.363.516 | 2.683.516 | 3.257.022 | 3.641.306 | 4.205.900 | 4.219.973 | 4.468.976 | 4.533.372 |
Procenjuje se da Luizijana ima 4.601.893 stanovnika prema popisu stanovnika iz 2012. godine. To predstavlja rast od 1,5% od prethodnog popisa iz 2010. godine.[6] Gustina naseljenosti u državi iznosi 104,9 ljudi po kvadratnoj milji.[7]
Rase i nacionalnosti[uredi | uredi izvor]
Prema popisu iz 2010. struktura stanovništva Luizijane[8]:
- Beli Amerikanci - 63,7%
- Afroamerikanci - 32,4%
- Azijati - 1,7%
- Domorodački Amerikanci - 0,7%
- Druge rase - 0,1%
Glavne grupe predaka u Luizijani predstavljaju:Francuzi (16,8%), Amerikanci (9,5%), Nemci (8,3%), Irci (7,5%), Englezi (6,6%), Italijani (4,8%) i Škoti (1,1%)[9]
Jezik[uredi | uredi izvor]
Prema popisu iz 2000. godine (13)osobe starije od pet godina govore:
- 90,8% govori samo engleski
- 4,7% govori francuski
- 2,5% govori španski
- 0,6% govori vijetnamski
- 0,2% govori nemački
Postoji nekoliko različitih dijalekata francuskog, kreole i engleskog jezika. Trenutno de facto priznati jezici u administraciji su engleski i francuski.
Religija[uredi | uredi izvor]
Verska pripadnost:
- Protestanti (60%),
- Katolici (28%),
- Jehovini svedoci (1%),
- Muslimani (1%),
- Budisti (1%),
- Hinduisti (0,5%),
- Jevreji (0,5%),
- Ateisti (8%)
Najveći gradovi[uredi | uredi izvor]
Izvor: ? | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
№ | Grad | Populacija | |||||||
Nju Orleans Baton Ruž |
1. | Nju Orleans | 343.829 | Šrivport Metari | |||||
2. | Baton Ruž | 229.493 | |||||||
3. | Šrivport | 199.311 | |||||||
4. | Metari | 138.481 | |||||||
5. | Lafajet | 120.623 | |||||||
6. | Lejk Čarls | 71.993 | |||||||
7. | Kener | 66.702 | |||||||
8. | Božer Siti | 61.315 | |||||||
9. | Monro | 48.815 | |||||||
10. | Aleksandrija | 47.723 |
Zakon i vlada[uredi | uredi izvor]
Od 1849. godine glavni grad se iz Nju Orleansa pomera u Baton Ruž. Skupština Luizijane, kao i sedište guverners se takođe nalaze u Baton Ružu.
Administrativne jedinice[uredi | uredi izvor]
Luizijana je podeljena na 64. parohije (one predstavljaju ekvivalent okruzima)[10]
Građanski zakon[uredi | uredi izvor]
Politička i zakonska struktura Luizijane zadržala je nekoliko elemenata iz vremena Francuske i Španske vladavine. Jedan od pojmova koji se i danas koristi je „parohija“ (od francuskog termina "paroisse") umesto reči okrug koja se koristi u drugim državama. Zakonodavstvo je zasnovano na Francuskom, Nemačkom i Španskom građanskom pravu, koje se ugleda na Rimsko pravo koje je u suprotnosti sa engleskim „Običajnim pravom“.
Kultura[uredi | uredi izvor]
Kreolska kultura[uredi | uredi izvor]
Kreolska kultura predstavlja mešavinu francuske, španske, afričke i domorodačke kulture.[11] Reč kreol potiče od portugalskog pojma "crioulo" koja označava roba afričkog porekla rođenog u Novom svetu.[12] Prvi dokument koji sadrži u svom tekstu reč Kreole potiče iz 1782. godine i odnosi se na roba.[13] Danas potomci robova kao i slobodnih ljudi, Francuza, Španaca i domorodačkih Amerikanaca sebe nazivaju Kreolci. Oni se uglavnom povezuju sa oblasti Nju Orleans, gde ih i živi najviše.
Kejdžunska kultura[uredi | uredi izvor]
Kejdžuni (od franc. Cadien - Akađani) potiču iz centralnih i zapadnih delova Francuske. Oni su se odatle raselili u Nju Bransvik, Novu Škotsku i Kanadu poznatiju pod nazivom Akadija. Kada su Britanci osvojili te teritorije od Francuske, raselili su lokalno stanovništvo. Većina tog stanovništva je utočište našla u Luizijani.
Islenjo kultura[uredi | uredi izvor]
Oni predstavljaju treću prepoznatljivu kulturu u Luizijani. Islenjosi su potomci Španaca sa Kanarskih ostrva, koji su emigrirali u Luizijanu sredinom 1770. godine. Najveća populacija Islenjosa danas je koncentrisana u parohiji Sv. Bernard.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Keddy 2008, str. 229.
- ^ „Alexander B. Murphy, "Placing Louisiana in the Francophone World: Opportunities and Challenges", first published in Atlantic Studies, Volume 5, Issue 3, 2008; Special Issue: New Orleans in the Atlantic World, II. str. 11, accessed 7 April 2013” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 10. 5. 2013. g. Pristupljeno 31. 8. 2013.
- ^ Baker, Lea Flowers. „Louisiana Purchase”. Encyclopedia of Arkansas History & Culture. Pristupljeno 18. 9. 2010.
- ^ Rivet, Ryan (leto 2008). „Petroleum Dynamite”. Tulanian. Tulane University: 20—27. Arhivirano iz originala 13. 6. 2010. g. Pristupljeno 7. 9. 2009.
- ^ Keddy 2010, str. 497
- ^ „Annual Estimates of the Population for the United States, Regions, States, and Puerto Rico: April 1, 2010 to July 1, 2012” (CSV). 2012 Population Estimates. United States Census Bureau, Population Division. decembar 2012. Pristupljeno 24. 12. 2012.
- ^ Data, 2010 Census. „2010 Census Data – 2010 Census”. 2010.census.gov. Arhivirano iz originala 15. 2. 2012. g. Pristupljeno 18. 2. 2012.
- ^ Louisiana QuickFacts from the US Census Bureau Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. januar 2014). Quickfacts.census.gov. Pristupljeno July 12, 2013.
- ^ 2010 US Census - SOCIAL CHARACTERISTICS IN THE UNITED STATES - Lousiana
- ^ Native Americans iz Priručnika Teksasa (onlajn)
- ^ „French Creole Heritage”. Arhivirano iz originala 30. 8. 2014. g. Pristupljeno 6. 1. 2014.
- ^ Delehanty 1995, str. 14.
- ^ Kein 2009, str. 73.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kein, Sybil (2009). Creole: the history and legacy of Louisiana's free people of color. Louisiana State University Press. str. 73.
- Delehanty, Randolph (1995). New OrleansElegance and Decadence. Chronicle Books. str. 14.
- Keddy, Paul (2010). Wetland Ecology: Principles and Conservation. Cambridge: Cambridge University Press. str. 497. ISBN 978-0-521-51940-3.
- Keddy, Paul A. (2008). Water, Earth, Fire: Louisiana’s Natural Heritage. Philadelphia: Xlibris. str. 229. ISBN 978-1-4363-6234-4.