Мала лисаста гуска
Mala lisasta guska | |
---|---|
Anser erythropus | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Anseriformes |
Porodica: | Anatidae |
Rod: | Anser |
Vrsta: | A. erythropus
|
Binomno ime | |
Anser erythropus | |
Rasprostranjenost vrste |
Mala lisasta guska (lat. Anser erythropus) vrsta je guske koja je vrlo slična i srodna lisastoj guski (A. albifrons). Gnezdi se na dalekom severu Azije i vrlo je malobrojna gnezdarica Evrope. U Fenoskandinaviji je vraćena na stara staništa programom reintrodukcije. Naučno ime dolazi od latinskog naziva za gusku — anser i naziva za crvena stopala — erythropus, koji potiče od starogrčkog eruthros što znači "crveno" i pous što znači "stopalo".[2]
Mala lisasta guska zimuje na krajnjem jugu Evrope i jako je retka na Britanskim ostrvima i Indiji.[3] Atraktivna vrsta i široko držana u privatnim kolekcijama, pa se dešava da često beži iz zatočeništva. Primerci viđeni tokom leta ili u društvu drugih domaćih životinja ukazuju na moguće poreklo iz privatnih kolekcija.
Opis[uredi | uredi izvor]
Obe vrste lisastih gusaka se malo razlikuju u veličini. Mala lisasta, sa 53—66 centimetara dugačkim telom i rasponom krila 120—135 centimetara, nije mnogo veća od gluvare (Anas platyrhynchos), ali se obe vrste lisastih gusaka jasno razlikuju od divlje guske svojim jarko narandžasto obojenim nogama i mišoliko obojenim pokrovnim perima krila. Divlja guska ima kljun i noge boje svežeg mesa, dok su pokrovna pera krila plavkastosive boje.
Obe vrste lisastih gusaka imaju izrazito belo lice i široke crne pruge preko stomaka.
Odrasla mala lisasta guska, pored toga što je manja od lisaste guske, ima uočljiv prsten žute boje oko oka, a belina na licu ide do vrha glave, dok kod lisaste belina ide samo do čela.
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Mala lisasta guska se smatra ugroženom, ali postoje programi reintrodukcije životinjskih vrsta u divljinu kako bi se osnažile krhke divlje populacije. Mala lisasta guska je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-azijskih migratornih ptica močvarica (AEWA).
Fenoskandinavska populacija[uredi | uredi izvor]
Ova odvojena populacija je procenjena na 20 gnezdećih parova i 60–80 odraslih individua. Gnezdi se na severu Norveške i zimuje u Grčkoj, Bugarskoj i Turskoj. Glavna stanica do zimovališta je mađarski Nacionalni Park Hortobađ, gde vrsta provodi i do dva meseca tokom jesenje seobe i mesec dana na prolećnoj migraciji.[4]
Drugi deo fenoskandinavske populacije se gnezdi u severnoj Švedskoj. Procenjena veličina ove populacije 2015. godine je oko 15 gnezdećih parova ili 40—50 individua ukupno. Ova ptica prati zapadni migratorni put i zimu provodi u Holandiji i Nemačkoj. Prema Crvenoj Listi IUCN-a iz 2015, konzervacioni status ove populacije je kritično ugrožen.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ BirdLife International (2018). „Anser erythropus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.32. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 27. 1. 2020.
- ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 48,150. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ Khan, Asif N. (1. 12. 2013). „First Record of Lesser White-Fronted Goose Anser erythropus from Gujarat, India”. Journal of the Bombay Natural History Society (na jeziku: engleski). 110 (3): 224—224. ISSN 0006-6982. doi:10.17087/jbnhs/2013/v110i3/94037. Arhivirano iz originala 15. 09. 2017. g. Pristupljeno 26. 09. 2017.
- ^ Lengyel, S.; Tar, J.; Rózsa, L. (2012). „Flock size measures of migrating Lesser White-fronted Geese Anser erythropus” (PDF). Acta Zoologica Academiae Scientiarum Hungaricae. 58: 297—303.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Sajberptičarenje – Mala lisasta guska
- Perje male lisaste guske (Anser erythropus) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. март 2016)
- Портал до Феноскандинавског пројекта реинтродукције мале лисасте гуске
- Anser erythropus на BirdLife.org (језик: енглески)
- „Anser erythropus”. Avibase.
- „Мала лисаста гуска”. Internet Bird Collection.
- Мала лисаста гуска фото галерија на VIREO (Drexel University)
- Интерактивна мапа на IUCN Red List maps
- Аудио запис на Xeno-canto.