Међузвездани (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Međuzvezdani
Filmski poster
Izvorni naslovInterstellar
Žanrnaučna fantastika
RežijaKristofer Nolan
ScenarioDžontan Nolan
Kristofer Nolan
ProducentEma Tomas
Kristofer Nolan
Linda Obst
Glavne ulogeMetju Makonahej
En Hatavej
Džesika Častejn
MuzikaHans Cimer
SnimateljHojte van Hojtema
MontažaLi Smit
Producentska
kuća
Warner Bros.
(internacionalno)
Paramaunt pikčers
(Severna Amerika)
Godina2014.
Trajanje169 minuta
ZemljaSAD
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Budžet165 miliona dolara[1]
Zarada677,5 miliona dolara[2]
Veb-sajtwww.interstellarmovie.net
IMDb veza

Međuzvezdani (engl. Interstellar) američki je naučnofantastični film iz 2014. godine, režisera Kristofera Nolana. Radnja filma prati tim naučnika koji putuju kroz crvotočinu u svemiru kako bi pronašli novu planetu pogodnu za stanovanje, a glavne uloge tumače Metju Makonahej, En Hatavej i Džesika Častejn.

Džonatan i Kristofer Nolan autori su scenarija; Kristofer je svoje ideje uneo u raniju verziju scenarija koji je njegov brat napisao 2007. godine, kada je bilo planirano da Paramaunt pikčers producira film. Teorijski fizičar Kip Torn, čiji je rad poslužio kao inspiracija za film, takođe je bio naučni konsultant tokom snimanja i jedan od izvršnih producenata filma. Pored Nolana, za produkciju su bile zadužene Ema Tomas i Linda Obst. Snimanje je počelo 2013. godine, a snimano je u Alberti, Islandu i Los Anđelesu.

Svetska premijera filma održana je 26. oktobra 2014. godine u Los Anđelesu. U američkim bioskopima je počeo da se prikazuje od 5. novembra, a u Srbiji je premijerno prikazan dan kasnije, 6. novembra. Paramaunt pikčers je distribuirao film na području Severne Amerike, dok je Vorner bros. bio zadužen za distribuciju u ostatku sveta. Film je naišao na pozitivne reakcije kritičara, koji su naveli da je reč o „zabavnoj, emotivnoj naučnofantastičnoj sagi koja tera na razmišljanje, ali je na trenutke naporna i previše sentimentalna.“[3] Takođe se našao na listi najboljih filmova 2014. godine po izboru Američkog filmskog instituta.[4] Film je osvojio Oskara za najbolje vizuelne efekte, a za istu nagradu je bio nominovan i u kategorijama za najbolju originalnu muziku, najbolji miks zvuka, najbolju montažu zvuka i najbolju scenografiju.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

U bliskoj budućnosti, opstanak čovečanstva na Zemlji je u opasnosti, jer su ljudi svojim načinom života doveli do uništenja ravnoteže u prirodi. Useve uništavaju razne bolesti, peščane oluje razaraju zemlju, a čovečanstvo je spalo na poljoprivredno društvo. Kuper, bivši NASA-in testni pilot i inženjer koji je sada poljoprivrednik živi sa svojom porodicom na farmi: svojim tastom Donaldom, sinom Tomom i desetogodišnjom ćerkom Marfi (koju zove Marf). Ona veruje da se u njihovoj kući nalazi duh koji pokušava da komunicira sa njom, a Kuper je izaziva da mu dokaže njegovo postojanje naučnim metodama. Kasnije otkriva da je "duh" zapravo nepoznata forma inteligencije koja im šalje kodirane poruke putem gravitacionih talasa menjajući prašinu na podu u binarni šablon koji im otkriva koordinate tajnog objekta NASA-e koji vodi profesor Brand, jedan od bivših Kuperovih nastavnika.

U novoj NASA-i, Brand otkriva Kuperu da se čovečanstvo bori za opstanak i da će tu bitku sigurno izgubiti, ali da otkriće crvotočine koja orbitira oko planeta Saturn daje nadu za preživljavanje. NASA-ini naučnici veruju da bića iz druge dimenzije pokušavaju da komuniciraju sa njima i da su upravo oni stvorili tu crvotočinu kako bi je ljudi upotrebili. Kuper pristaje da bude pilot Indjuransa, eksperimentalne svemirske letelice koja će pratiti putanju misije Lazarus tokom koje je lansiran niz kapsula s ljudima koji su već prošli crvotočinu, a čiji zadatak je bio pregledanje planeta u drugoj galaksiji kako bi se utvrdilo da li su pogodne za život. Planirano je da se čovečanstvo ukrca u NASA-ina postrojenja koja su izgrađena na Zemlji kao ogromne svemirske stanice u trenutku kada se potvrdi kakvi su uslovi za život na tim planetama. Prema podacima dobijenim iz misije Lazarus, NASA-ini naučnici su zaključili da postoje tri potencijalno nastanjive planete: Miler, Edmunds i Man - nazvani po astronautima koji su otišli do njih i poslali podatke.

Kuperova odluka da se pridruži posadi Indjuransa kao pilot slama Marfino srce i pre njegovog odlaska ne dolazi do pomirenja između oca i ćerke. On se pridružuje Brandovoj ćerci Ameliji, fizičaru Romilyju, geografu Dojlu i dvojici robota veštačke inteligencije KEJSU i TARSU na dvogodišnjem svemirskom putovanju do crvotočine pre nego što pređu u novu galaksiju. Tokom putovanja kroz crvotočinu, Amelija se susreće s višedimenzionalnom prisutnošću za koju veruje da je stvorila crvotočinu kako bi spasila čovečanstvo.

Nakon što prođu kroz crvotočinu, ekipa Indjuransa prati signal Milerine ekspedicije, ali uskoro nailaze na problem: planeta se nalazi u velikoj blizini Gargantue, obližnje crne rupe koja se sve sve vreme vrti. Zbog svoje gravitacione sile, vreme na planeti prolazi mnogo sporije nego na Zemlji. Otkrivaju da je površina planete jedva pristupačna i nemoguća za naseljavanje pošto se cela planeta sastoji od okeana dubokog nešto malo više od pola metra, ali preko kojeg konstantno prolaze ogromni talasi. Tokom nailaska jednog takvog talasa, Dojl gine dok ostatak posade uspeva da pronađe instrument Milerove s podacima, zbog čega se njihov odlazak sa planete odužuje. Prilikom povratka na Indjurans, Kuper i Amelija saznaju da su za Romilija - koji ih je sve vreme čekao na brodu da se vrate s planete - prošle dvadeset i tri godine.

U međuvremenu na Zemlji, Marf je odrasla i radi u NASA-i gde pokušava da reši jednačinu iz fizike koja godinama muči profesora Branda: kako ogromnu svemirsku stanicu koja je preteška za lansiranje u orbitu putem tradicionalnih raketa podići u svemir. Kada se Brandovo zdravlje pogorša, on joj priznaje da je taj problem već decenijama ranije rešio, ali da mu je za ujedinjavanje kvantne mehanike s gravitacijom bila potrebna singularnost iza crne rupe kako bi kompletirao jednačinu. Međutim, zbog toga što je do tih podataka nemoguće doći, Brand je došao do zaključka da ne postoji opcija u kojoj će čovečanstvo napustiti Zemlju, pa se odlučio za opciju "populacijske bombe" - projekta ponovnog masovnog naseljavanja nove planete upotrebom oplođenih embriona kojima će čovečanstvo krenuti iz početka, mada će se ovom opcijom žrtvovati celokupna populacija Zemlje.

Pošto je misija pronalaženja podataka Milerove potrošila vredne resurse, posada Indjuransa je prisiljena da bira između jedne od preostale dve planete - Man ili Edmunds. Amelija smatra da podaci o planeti Edmunds ukazuju na bolje uslove za život, dok Kuper i Romili preferiraju Manovu planetu, pošto je Man i dalje jedini koji nastavlja da emituje pozitivne podatke. Kuper i Amelija dolaze u sukob: on ju optužuje da negativno utiče na misiju zbog svoje emotivne povezanosti s Edmundsom, dok Amelija smatra da bi bili u mogućnosti da istraže obe planete kada on ne bi insistirao da se vrati na Zemlju. Na kraju odlučuju da krenu prema planeti Man, gde pronalaze uspavanog doktora Mana koga bude iz hibernacije na ledenoj planeti punoj amonijaka. Međutim, uskoro se ispostavlja da je Man lažirao podatke o naseljivosti planeta kako bi ga Indjurans pronašao i spasio od izolacije. Man razbija vizir Kuperovog svemirskog odela i ostavlja ga da umre, dok Romili gine u eksploziji do koje je došlo dok je pokušavao da popravi Manovog demontiranog robota. Man beži u kapsuli prema Indjuransu, u nameri da ode do Edmunsove planete gde bi nastavio sa projektom "populacijske bombe". Amelija za to vreme spasava Kupera i njih dvoje kreću u poteru za Manom, koji ne uspeva da se svojom kapsulom spoji sa Indjuransom, što dovodi do eksplozije koja ubija Mana i izaziva ozbiljna oštećenja. Uprkos tome, Kuper uz pomoć TARS-a uspeva da preuzme ponovnu kontrolu nad Indjuransom.

Uz malo preostalog goriva, Kuper i Amelija smišljaju plan u kojem će dovesti brod Indjurans do ergosfere crne rupe, odbaciti TARS-a u horizont nakon što njegova kapsula ostane bez goriva i iskoristiti ga da na taj način na Zemlju pošalje podatke o singularnosti unutar crne rupe. Nakon što robot pošalje iste podatke i njima, biće u mogućnosti da krenu prema Edmundsovoj planeti. Međutim, Kuper iznenada ispušta i svoju kapsulu u crnu rupu kako bi smanjio težinu Indjuransa, dopuštajući na taj način Ameliji da pobegne iz gravitacione sile. Tokom prolaska kroz crnu rupu, Kuper napušta kapsulu pre njenog uništenja i ostaje u ekstradimenzionalnom prostoru u kome vreme više nije linearno. Shvata da su ekstradimenzionalna bića zapravo ljudi iz budućnosti koji su evoluirali do te mere da mogu da se kreću kroz trodimenzionalni prostor i vreme i koji će se vratiti kroz vreme kako bi stvorili crvotočinu i na taj način osigurali opstanak čovečanstva. Iz svoje nove ekstradimenzionalne perspektive, Kuper je sposoban da komunicira s Marf putem dimenzionalne barijere koristeći gravitacione talase, i na taj način pretvara samoga sebe u "duha" iz njenog detinjstva. Morzeovom azbukom joj otkriva TARS-ove podatke o singularnosti, pomoću kojih odrasla Marf uspeva da reši Brandovu jednačinu i na taj način omogući ljudskoj populaciji evakuaciju sa Zemlje.

Uskoro Kuper ponovno prolazi kroz crvotočinu natrag kroz vreme kada ga spašava NASA-in brod. On se budi u NASA-inoj stanici koja orbitira oko Saturna gde mu doktor potvrđuje da ima 124 godine. Kuper se tek tada ponovno susreće sa ostarelom Marf na smrtnoj postelji, koja ga nagovara da ode do Amelije koja je pronašla ostatke Edmundsove ekspedicije, a samim tim i planetu koju je moguće nastaniti. Nakon oproštaja sa Marf, Kuper i popravljeni robot TARS kradu jedan brod NASA-e i kreću na putovanje prema novom domu ljudskog roda.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Astronauti:

Ostali likovi:

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]