Međunarodni monetarni fond

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Međunarodni monetarni fond
Sedište MMF-a u Vašingtonu
SkraćenicaIMF
Datum osnivanja7. jul 1944.
Tipmeđunarodna finansijska institucija
SedišteVašington, SAD
Članovi190 država (189 članica UN i Kosovo)
Službeni jeziciengleski[1]
Glavni izvršni direktorKristalina Georgijeva
Glavni ekonomistaGita Gopinat
Glavni organbord guvernera Ujedinjenih nacija[2][3]
Matična organizacijaUjedinjene nacije
Veb-sajtwww.imf.org
  Članice MMF
  Članice MMF koje ne prihvataju obaveze člana VIII, stavova 2, 3, i 4[4]

Međunarodni monetarni fond (MMF; engl. International Monetary Fund, IMF) je međunarodna finansijska organizacija osnovana 22. jula 1944. godine na konferenciji u Breton vudsu (SAD), sa ciljem da podstakne zemlje u vođenju adekvatne ekonomske politike i da pomogne u prevazilaženju platno-bilansnih teškoća zemalja članica. Osnovale su ga 44 zemlje.[5] Danas, MMF ima 185 zemalja članica. Sedište ove organizacije je u Vašingtonu.

Glavna područja aktivnosti su: nadzor i finansijska i tehnička pomoć.[6][7] Nadzor se sastoji od redovnog praćenja ekonomske politike koju sprovode zemlje članice i godišnjeg izveštaja o uspešnosti te politike, pogotovo u oblasti deviznog kursa. Finansijska pomoć uključuje kredite i zajmove zemljama članicama, koje su suočene sa ozbiljnim platno-bilansnim teškoćama.[8] Tehnička pomoć se ogleda u tome što MMF pruža stručnu pomoć svojim članicama pri kreiranju finansijske i monetarne politike, kao i pri osnivanju institucija. Ova aktivnost je bila najizraženija u bivšim socijalističkim zemljama koje su morale da pređu sa centralne planske privrede i na tržišnu privredu.[9][10]

Delovanje[uredi | uredi izvor]

Tri su glavna područja aktivnosti: posmatranje, finansijska i tehnička pomoć. Nadzor se sastoji od procene propisa o novčanoj razmeni zemalja članica s obzirom na uverenje kako jaka i dosledna ekonomska politika vodi stabilnom deviznom tečaju, te pogoduje rastu i razvoju svetske ekonomije. Finansijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama MMF-a s platnim bilansom koja podupire politiku prilagođavanje i reforme. Podaci od januara 2001. pokazuje kako MMF devedeset i jednoj zemlji daje oko 65,3 milijarde dolara kredita. Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i hitnu pomoć svojim članicama pri kreiranju i sprovođenju finansijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima s MMF-om, te statističke podatke.

Istorija[uredi | uredi izvor]

MMF je osnovan na svetskoj konferenciji o monetarnim i finansijskim problemima održanoj u Bretonvudu 1944. godine.[11] Osnovu za njegovo funkcionisanje činili su planovi sačinjeni u Velikoj Britaniji i SAD. Razvoj Fonda može se pratiti kroz dva perioda:

Prvi period[uredi | uredi izvor]

U prvom periodu ciljevi MMF-a bili su sledeći:

  • Omogućiti ekspanziju uravnoteženog rasta međunarodne trgovine i time doprineti povećanju i održavanju visokog nivoa zaposlenosti i realnog dohotka;
  • Učvrstiti stabilnost deviznih tečajeva;
  • Uspostaviti multilateralni sistem plaćanja tekućih transakcija;
  • Na osnovu mogućnosti korišćenja sredstava Fonda za korekcije platnobilansnih neravnoteža, uspostaviti poverenje među zemljama članicama u pogledu dugoročne međunarodne monetarne stabilnosti.

Početna ili pristupna obaveza svake članice Fonda sastojala se uglavnom iz ustanovljavanja pariteta svoje valute i iz uplate odgovarajućeg iznosa finansijskih sredstava. Paritet se određivao u odnosu na zlato ili u odnosu na dolar, pa se stoga ovaj sistem naziva Sistem zlatnodeviznog standarda. Eventualna promena pariteta mogla se dogoditi samo ako se zemlja nađe u tzv. fundamentalnoj neravnoteži i uz suglasnost Fonda. Određivanje iznosa finansijskih sredstava za uplatu kvote zemlje članice vršilo se proporcionalno parametrima koji reflektuju snagu nacionalne ekonomije. Kvota se uplaćivala 25% u zlatu i 75% u domaćoj valuti.

Uskoro se javlja problem likvidnosti Fonda koji je nastao iz jednostavnog razloga prihvatanja zlatno deviznog standarda kao osnovne poluge međunarodnih monetarnih relacija. Naime, američki dolar, zbog najsnažnije pozicije i najčvršćeg položaja u svetskoj trgovini, postupno preuzima vodeću ulogu u bretonvudskom monetarnom sistemu, te postaje glavnom rezervnom valutom zemalja članica. Tokom 60-ih godina 20. veka, uprkos svom posebnom položaju dolar je sve više slabio. Opadanjem vrednosti dolara, narušava se i mehanizam međunarodnih monetarnih odnosa, te problem likvidnosti dolazi do punog izražaja. Zbog toga je 28. jula 1969. godine ustanovljena je šema kreiranja novih rezervnih sredstava Specijalna prava vučenja (SPV). Ta nova sredstva zapravo se kreiraju samo knjigovodstveno među zemljama članicama.

Drugi period[uredi | uredi izvor]

Grafikon kretanja vrednosti dolara

Drugi period započinje i traje do danas kada MMF početkom 70-ih godina 20. veka zapada u najveću krizu do tada. Odliv kratkoročnog dolarskog kapitala u inostranstvu, dalje održavanje visoke stope inflacije u SAD izazvalo je brojne spekulacije na štetu američkog dolara. Predsednik SAD je 15. augusta 1971. godine objavio ukidanje konvertibilnosti dolara u zlato i uvođenje dodatnog poreza na sav uvoz u SAD. Tim činom je prestao funkcionisati međunarodni monetarni sistem na principima ustanovljenim u Bretonvudsu. Krajem 1971. godine postignut je sporazum, gde su SAD povećale cenu zlata za 8,57%, SR Nemačka i Japan su smanjile cenu marke za 5% i jena za 8,5% u odnosu na zlato, dok su Velika Brianija i Francuska zadržale cene zlata istim. Nakon toga dolazilo je do još nekoliko korekcija cena, sve do sastanka na Jamajci 1976. godine, gdje se MMF preobrazio u sistem valutnih područja, kao što su sistem evropskog valutnog fluktuiranja ili evropske unije, zatim dolarsko područje, područje francuskog franka, područje britanske funte i područje SPV-a.

MMF danas[uredi | uredi izvor]

Kao i u prošlosti MMF i dalje predstavlja međudržavnu i monetarnu finansijsku instituciju, ali danas s gotovo univerzalnim članstvom. Njegove se aktivnosti i politika sprovodi na temelju Sporazuma (Articles of Agrement), a izvršava se putem organizovanog vođstva u formi Odbora guvernera (A Board of Governors), zatim izvršnog odbora (An Executive Board) i Upravljačkog direktora (A Managing Director) s timom od oko 2000 zaposlenih.

Odbor guvernera sastoji se od guvernera i njegovih zamenika koje se najčešće biraju među guvernerima narodnih banaka ili ministri finansija, a imenuje ih svaka država članica. Posebne nadležnosti Odbora guvernera su primanje novih članova, određivanje visine kvota, dodjeljivanje specijalnih prava vučenja (engl. Special Drawing Rights). Odbor se sastaje jednom godišnje na godišnjoj skupštini Fonda.

Izvršni odbor sastoji se od predsednika Izvršnog odbora (koji je ujedno i glavni direktor Fonda), ostalih izvršnih direktora i njihovih zamjenika. Izvršni odbor broji ukupno 20 članova i taj broj se može mijenjati. Pet članova imenuju države s najvećim kvotama, a ostalih 15 biraju države članice. Izvršni odbor takođe ima ulogu da bira glavnog direktora Fonda. U praksi se najčešće na poziciju glavnog direktora Fonda bira osoba iz Evrope, dok se za njegovog zamjenika imenuje osoba iz Amerike.

Fond je organizovan kao deoničarsko društvo, a u njegovim organima se odluke donose po sistemu ponderisanog prava glasa. Svaka država članica dobija početnih 250 glasova, a svaki sledeći glas pripada joj za svakih 100.000 specijalnih prava vučenja. Kvote država izražene su u specijalnim pravima vučenja.

Popis upravljačkih direktora MMF-a[uredi | uredi izvor]

Ovde se nalazi popis svih upravljačkih direktora:

Broj Datum Ime Nacionalnost Pozadina
1 6. maj 1946 – 5. maj 1951 Kamij Gat Belgija Političar, ministar finansija
2 3. avgust 1951 – 3. oktobar 1956 Ivar Rot Švedska Pravnik, centralni bankar
3 21. novembar 1956 – 5. maj 1963 Per Jakobson Švedska Pravnik, ekonomista, Liga naroda, BIS
4 1. septembar 1963 – 31. avgust 1973 Pjer-Pol Švajcer Francuska Pravnik, centralni bankar, državni službenik
5 1. septembar 1973 – 18. jun 1978 Johan Viteven Holandija Ekonomista, akademik, autor, političar, ministar finansija, zamenik premijera, CPB
6 18. jun 1978 – 15. januar 1987 Žak de Larozier Francuska Državni službenik
7 16. januar 1987 – 14. februar 2000 Mišel Kamdesju Francuska Ekonomista, centralni bankar
8 1. maj 2000 – 4. mart 2004 Horst Keler Nemačka Ekonomista, EBRD
9 7. jun 2004 – 31. oktobar 2007 Rodrigo Rato Španija Pravnik, političar, minstar za ekonomiju
10 1. novembar 2007 – 18. maj 2011 Dominik Stros-Kan Francuska Ekonomista, pravnik, političar, ministar za ekonomiju i finansije
11 5. jul 2011 – sadašnjost Kristin Lagard Francuska Pravnik, političar, ministar finansija
Dana 28. juna 2011, Kristin Lagard je imenovana upravnim direktorom MMF-a. Ona je zamenila Dominika Stros-Kana.

Prethodni upravni direktor Dominik Stros-Kan je bio uhapšen u vezi sa optužbama za seksualno zlostavljanje jedne poslužiteljke njujorške hotelske sobe i dao je ostavku 18. maja. Optužbe su kasnije odbačene.[12] Dana 28. juna 2011, Kristin Lagard je imenovana upravnim direktorom MMF-a na period od pet godina, i preuzela je funkciju 5. jula 2011.[13][14] Godine 2012, Lagard je imala poreski oslobođenu platu od US$467.940.[15]

MMF i Stvarna situacija[uredi | uredi izvor]

Tokom decenija unutrašnja organizacija MMF zbog ekonomskih promena u svetu je postala anahronizam, to jest odnos država i njihovih upravljačkih postotaka unutar MMF je izgubio dodirne tačke s realnošću. Ova tabela prikazuje podelu upravljačkih prava i stvarno stanje svetske ekonomije.

Glasačka moć u MMF-u zasniva se na sistemu kvota. Svaki član ima izvestan broj osnovnih glasova (broj osnovnih glasova svakog člana iznosi 5,502% od ukupnog broja glasova),[16] plus jedan dodatni glas za svako Specijalno pravo vučenja (SDR) od 100.000 kvote zemalja članica.[17] Specijalno pravo vučenja je obračunska jedinica MMF-a i predstavlja potražnju valute. Ono je bazirano na grupi ključnih međunarodnih valuta. Osnovni glasovi generišu blagu pristranost u korist malih zemalja, ali dodatni glasovi određeni od strane SDR-a prevazilaze ovu pristrasnost.[17] Promene u glasačkim deonicama zahtevaju odobrenje supervećine od 85% glasačke moći.[18]

Upravljačke kvote i svetska ekonomija[19]
Rank MMF zemlja članica Kvota: miliona SDR Kvota: procenat totala Broj glasova Procenat totalnih glasova
1  Sjedinjene Države 82,994.2 17.68 831,396 16.73
2  Japan 30,820.5 6.56 309,659 6.23
3  Kina 30,482.9 6.49 306,283 6.16
4  Njemačka 26,634.4 5.67 267,798 5.39
5  Francuska 20,155.1 4.29 203,005 4.09
6  Ujedinjeno Kraljevstvo 20,155.1 4.29 203,005 4.09
7  Italija 15,070.0 3.21 152,154 3.06
8  Indija 13,114.4 2.79 132,598 2.67
9  Rusija 12,903.7 2.75 130,491 2.63
10  Brazil 11,042.0 2.35 111,874 2.25
11  Kanada 11,023.9 2.35 111,693 2.25
12  Saudijska Arabija 9,992.6 2.13 101,380 2.04
13  Španija 9,535.5 2.03 96,809 1.95
14  Meksiko 8,912.7 1.90 90,581 1.82
15  Holandija 8,736.5 1.86 88,819 1.79
16  Južna Koreja 8,582.7 1.83 87,281 1.76
17  Australija 6,572.4 1.40 67,178 1.35
18  Belgija 6,410.7 1.37 65,561 1.32
19   Švajcarska 5,771.1 1.23 59,165 1.19
20  Indonezija 4,648.4 0.99 47,938 0.96

U decembru 2015, kongres Sjedinjenih Država je usvojio zakon kojim se odobrava Reforma kvota i upravljanja iz 2010. Kao rezultat,

  • kvote svih 188 članova će biti povećane sa totala od oko SDR 238,5 milijardi na oko SDR 477 milijardi, dok će kvote deonice i glasačka moć MMF-ovih najsiromašnijih zemalja članica biti zaštićeni.
  • više od 6 procenata deonica će biti preneto na dinamičko tržište u razvoju i zemlje u razvoju, a isto tako sa prezastupljenih na podzastupljene članove.
  • četiri zemlje sa tržištem u razvoju (Brazil, Kina, Indija, i Rusija) će biti među deset najvećih članova MMF. Drugi članovi među prvih deset su Sjedinjene Države, Japan, Nemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Italija.[20]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Boughton 2001, str. 7 n.5
  2. ^ „Factsheet: The IMF and the World Bank”. IMF. 21. 09. 2015. Pristupljeno 01. 12. 2015. 
  3. ^ „About the IMF Overview”. www.imf.org. Pristupljeno 01. 08. 2017. 
  4. ^ Articles of Agreement of the International Monetary Fund, Article VIII - General Obligations of Members
    Section 2: Avoidance of restrictions on current payments;
    Section 3: Avoidance of discriminatory currency practices;
    Section 4: Convertibility of foreign-held balances.
  5. ^ „About the IMF”. IMF. Pristupljeno 14. 10. 2012. 
  6. ^ Schlefer, Jonathan (10. 4. 2012). „There is No Invisible Hand”. Harvard Business Review. 
  7. ^ Escobar, Arturo (1988). „Power and Visibility: Development and the Invention and Management of the Third World”. Cultural Anthropology. 3 (4): 428—443. JSTOR 656487. doi:10.1525/can.1988.3.4.02a00060. .
  8. ^ „Articles of Agreement of the International Monetary Fund – 2016 Edition”. 
  9. ^ „The IMF at a Glance”. www.imf.org. Pristupljeno 15. 12. 2016. 
  10. ^ imf.org: "Articles of Agreement, International Monetary Fund" (2011)
  11. ^ Jensen, Nathan (2004). „Crisis, Conditions, and Capital: The Effect of the International Monetary Fund on Foreign Direct Investment”. Journal of Conflict Resolution. 48 (2): 194—210. S2CID 154419320. doi:10.1177/0022002703262860. 
  12. ^ „IMF Managing Director Dominique Strauss-Kahn Resigns”. Press Release No. 11/187. International Monetary Fund. Pristupljeno 14. 06. 2011. 
  13. ^ „IMF Executive Board Selects Christine Lagarde as Managing Director”. Press Release. IMF. 28. 06. 2011. Pristupljeno 28. 06. 2011. 
  14. ^ „France's Lagarde elected new IMF chief”. Reuters. 28. 06. 2011. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 28. 06. 2011. 
  15. ^ „Anger over Christine Lagarde's tax-free salary”. Independent.co.uk. 30. 05. 2012. 
  16. ^ „Membership”. About the IMF. International Monetary Fund. Pristupljeno 18. 03. 2012. 
  17. ^ a b Blomberg & Broz 2006
  18. ^ Lipscy 2015
  19. ^ „IMF Members' Quotas and Voting Power, and IMF Board of Governors”. 
  20. ^ IMF IMF Managing Director Christine Lagarde Welcomes U.S. Congressional Approval of the 2010 Quota and Governance Reforms, Press release No. 15/573, 18 December 2015.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]