Mirjana Bulatović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mirjana Bulatović
Mirjana Bulatović
(fotografija Uroša Petrovića)
Datum rođenja(1958-06-19)19. jun 1958.(65 god.)
Mesto rođenjaLovćenacFNR Jugoslavija
Zanimanjepesnikinja
NagradeNagrada Zmajevih dečjih igara, Nagrada Zlatno pero Rusije

Mirjana Bulatović (Lovćenac, 19. jun 1958) srpska je književnica i pesnikinja. Autor je više od dvadeset knjiga poezije i proze za odrasle i za decu, a objavila je i tri knjige prevoda ruske poezije. Član je Udruženja književnika Srbije,[1] gde je jedno vreme bila sekretar i urednik Tribine „Francuska 7”, kao i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, u statusu počasnog člana osnivača.[2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mirjana Bulatović rođena je 19. juna 1958. godine u Lovćencu, kod Vrbasa. Gimnaziju je završila u Srbobranu, a potom je u Novom Sadu diplomirala književnost na Filozofskom fakultetu. Svoju karijeru otpočela je kao novinar i lektor u Podgorici, zatim je nastavila u Novom Sadu, a tokom 1985. i 1986. godine živela je i radila i u Londonu. Krajem 1988. boravila je u Manastiru Vraćevšnici, što je u nekoliko navrata opisala kao duhovni preporod.[4][5] Nakon četiri meseca života sa monasima, Mirjana se 1989. preselila u Beograd, gde i danas živi i radi.

Početkom 2001. godine odabrana je za urednika Tribine „Francuska 7” Udruženja književnika Srbije, čiji je član od 1987. godine. U Udruženju je jedno vreme radila i kao sekretar.

Tokom 2002. godine uređivala je odnose sa javnošću u „Gutenbergovoj  galaksiji”. Povodom svoje knjige „Đavo u prahu”, tokom 2004. godine održala je oko dve stotine predavanja na temu narkomanije. Ovom knjigom Ministarstvo vera Republike Srbije, u saradnji sa Ministarstvom prosvete, otpočelo je akciju zaštite mladih od bolesti zavisnosti.[5][4]

Bila je urednik dečjih strana u časopisu Istočnik Srpske pravoslavne Eparhije kanadske. Za dečje Pozorište „Puž” i Branka Kockicu sastavila je brojne stihove (songove).

Viktor Lazić uručuje „Povelju zahvalnosti Adligata” Mirjani Bulatović, 2018.

Kao počasni član osnivač Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” bila je inicijator osnivanja legata porodice Bešević.

Dobitnica je, pored ostalih, Nagrade „Zmajeve dečje igre”, za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, te Nagrade „Zlatno pero Rusije” „za visok nivo književnih prevoda“.

Pesme Mirjane Bulatović objavljene su u mnogim domaćim i stranim antologijama. Vladimir Jagličić, u uvodu svoje antologije Kada budemo trava (1998), ističe: „U savremenoj srpskoj poeziji, posle smrti Desanke Maksimović, među ženama prednjači Mirjana Bulatović. Njena, muški otvorena poezija, katkad ima lepotu prizvanog anđela.“.[5]

Dela (bibliografija)[uredi | uredi izvor]

Mirjana Bulatović autor je više od trideset knjiga poezije i proze za odrasle i za decu, od kojih su neke od njih:

  • Stopalo na dnu sveta, poezija; Matica srpska, Novi Sad, 1984;
  • Molitva Huane Ines od Krsta, poezija; Dnevnik, Novi Sad, 1987;
  • Prasvedok, poezija; Nolit, Beograd, 1990;
  • Đavo u prahu – ispovesti narkomana, A-Š delo, Beograd, 1991; Gutenbergova galaksija, Beograd 2002. (drugo, dopunjeno izdanje); Zavet, Beograd, 2004. (dopunjeno, treće i četvrto izdanje);
  • Budući drevni narode, poezija; Naučna knjiga, Beograd, 1993;
  • Pesme za diplomiranu decu, Književna zajednica Novog Sada, 1994;
  • Pesme za diplomiranu decu, drugo, dopunjeno izdanje, Novi Sad,1995;
  • Hotel Zemlja, poezija; Kupola, Beograd, 1995;
  • Lepa sela lepo gore (zapisi sa snimanja istoimenog filma, uz istinite ratne priče) – četiri izdanja, 1995. i 1996;
  • Hej, vanzemaljci!, poezija za decu; Matica srpska, Novi Sad, 2000;
  • Popravni dom za roditelje, poezija za decu; Rad, Beograd, 2001;
  • Hitna knjiga, poezija za decu; Prosveta, Beograd, 2003. godine; drugo izdanje – Prosveta, 2004;
  • Salon za negu duša, poezija; Itaka, Beograd, 2005; drugo izdanje – Artist, Beograd, 2006;
  • Ko je stavio miris u luk? – izabrane misli dečaka Matije (beležene tokom pet i po godina dečakovog odrastanja), Beograd, 2005;
  • Škola ljubavi, poezija za decu; Zavet, Beograd, 2006. godine; drugo izdanje – Prvo slovo, Beograd, 2007;  
  • Romančić o poštenju, proza za decu; Zavod za udžbenike, Beograd, 2008;
  • Hvala autobusu koji nije došao, proza za decu; Artist, Beograd, 2008;
  • Velike misli malih ljudi, zapisi; Istočnik, Toronto, 2008;
  • Sanjao sam da mi gori škola, poezija za decu; Gramatik, Beograd, 2010;
  • Smrt je moja kratkog veka, poezija; Gramatik, Beograd, 2010;
  • Spone, poezija; dvojezično, rusko-srpsko izdanje, Moskva – Beograd, 2010;
  • Čudna lica poslovica, proza za decu, srpsko-englesko izdanje; Istočnik, Toronto, 2011;
  • Čudna lica poslovica, preuređeno izdanje; Flavijan, Ljubovija, 2016;
  • Ako je nekom srce stalo, poezija; Gramatik, Beograd, 2017;
  • Stonoga Elvira traži pedikira – Izabrane i nove pesme za decu i bezazlene, Fondacija RŠUM, Beograd, 2020.
Mirjana Bulatović, „Zlatni ključić Smedereva“, 2021

Sa ruskog jezika prevela je jedan pozorišni komad i tri knjige poezije, a šezdeset njenih pesama uvršteno je u trotomnu „Antologiju srpskog pesništva” dr Andreja Bazilevskog, iz Instituta za svetsku književnost Ruske akademije nauka i umetnosti.[5]

Drugi program Radio Beograda je 2005. godine, u „Antologiji pesnika" Dragomira Brajkovića, načinio zvučni zapis pesama koje govori pesnikinja, u trajanju od pedeset minuta, a za Interplov iz Londona načinjen je 2009. godine zvučni zapis knjige pesama za decu Sanjao sam da mi gori škola.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Članovi”. www.uksrbije.org.rs. Arhivirano iz originala 03. 08. 2020. g. Pristupljeno 2020-08-19. 
  2. ^ „Uprava i osnivači” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-19. 
  3. ^ Bulatović, Mirjana (2020). Majstor Svetla. Podgorica: Matica Srpska, društvo članova u Crnoj Gori. str. 119. 
  4. ^ a b „Mart - Poetesa Mirjana Bulatović sa Prosvjetom proslavila međunarodni Dan žena”. prosvjeta.com. Pristupljeno 2020-08-19. [mrtva veza]
  5. ^ a b v g d „Pesnikinja Mirjana Bulatovic biografija”. Poezija koja sija (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-08-19. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]