Pređi na sadržaj

Mitološka bića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nekoliko mitskih bića iz Slikovnice za decu između 1790. i 1822, Fridriha Bertuha

Mitsko ili mitološko biće (takođe nazvano legendarno stvorenj) je tip fantastičnog entiteta, obično hibrid, koji nije dokazan i koji je opisan u folkloru (uključujući mitove i legende), ali može biti predstavljen u istorijskim izveštajima pre modernosti.

U klasičnoj eri, monstruozna stvorenja kao što su Kiklop i Minotaur pojavljuju se u herojskim pričama koje protagonista mora da uništi. Razni naučnici antike su tvrdili da su druga stvorenja, kao što je jednorog, stvarne i da se nalaze u izveštajima prirodne istorije.[1][2][3] Neka legendarna stvorenja potiču iz tradicionalne mitologije i verovalo se da su prava stvorenja, na primer zmajevi, grifoni i jednorozi. Ostala navedena mitska ili legendarna stvorenja su bili zasnovani na stvarnim susretima, koji potiču iz iskrivljenih priča iz putopisa, kao što je naprimer tartarsko jagnje od povrća, koje je navodno raslo vezano za zemlju.[4]

Stvorenja[uredi | uredi izvor]

U klasičnoj mitologiji, Minotaur je bio poražen od strane heroja Tezeja.
Srednjovekovni bestijariji prikazivali su zajedno mitske i stvarne životinje

U umetnosti i pričama klasičnog doba pojavljuju se razne mitske životinje. Na primer, u Odiseji, monstruozna stvorenja uključuju Kiklopa, Scilu i Haribdu sa kojima se junak Odisej morao suočiti. Druge priče uključuju Meduzu koju je pobedio Persej, Minotaura (čoveka/bika) koji će uništiti Tezej i Hidru koju će ubiti Herakle, dok se Eneja bori sa harpijama. Ova čudovišta stoga imaju osnovnu funkciju da naglase veličinu umešanih heroja.[5][6][7]

Neka bića iz klasične ere, kao što su (konj/ljudi) kentaur, himera, Triton i leteći konj Pegaz, takođe se nalaze i u indijskoj umetnosti. Slično, sfinge se pojavljuju kao krilati lavovi u indijskoj umetnosti i ptici Piasa u Severnoj Americi.[8][9]

U srednjovekovnoj umetnosti, životinje, i stvarne i mitske, imale su važnu ulogu. Oni su uključivali dekorativne forme kao u srednjovekovnom nakitu, ponekad sa složenim isprepletenim udovima. Životinjski oblici su korišćeni da dodaju humor ili veličanstvenost objektima. U hrišćanskoj umetnosti životinje su nosile simbolička značenja, gde je na primer jagnje simboliziralo Hrista, golub je ukazivao na Svetog Duha, a klasični grifon je predstavljao čuvara mrtvih. Srednjovekovni bestijariji uključivali su životinje bez obzira na biološku stvarnost, bazilisk je predstavljao đavola, dok je mantikora simbolizovala iskušenje.[10]

Alegorija[uredi | uredi izvor]

Jedna od funkcija mitskih životinja u srednjem veku bila je alegorija. Jednorozi su, na primer, opisani kao izuzetno brzi i neuhvatljivi tradicionalnim metodama lova.[11] psalm: 127  Verovalo se da jedini način da se jednorog uhvati je da se dovede devica do njenog prebivališta. Tada je jednorog trebalo da joj skoči u krilo i zaspi, u kom trenutku je lovac mogao da ga konačno uhvati.[11] psalm: 127  U smislu simbolike, jednorog je bio metafora za Hrista. Jednorozi su predstavljali ideju nevinosti i čistote. U Bibliji kralja Džejmsa, Psalam 92:10 kaže: „Rog moj uzvisićeš kao rog jednoroga“. To je zato što su prevodioci kralja Džejmsa pogrešno preveli hebrejsku reč re'em (רְאֵם − Re'em) kao jednorog.[11] psalm: 128  Kasnije verzije prevode ovo kao divlji bik.[12] Mala veličina jednoroga označava poniznost Hrista.[11] psalm: 128.

Još jedno uobičajeno legendarno stvorenje koje je služilo alegorijskim funkcijama u srednjem veku bio je zmaj. Zmajevi su identifikovani sa zmijama, iako su njihovi atributi znatno pojačani. Pretpostavljalo se da je zmaj bio veći od svih drugih životinja.[11] psalm: 126  Verovalo se da zmaj nema štetnog otrova, ali da može da ubije sve što zagrli bez potrebe za otrovom. Biblijski spisi govore o zmaju u odnosu na đavola, a korišćeni su za označavanje greha uopšte tokom srednjeg veka.[11] psalm: 126  Za zmajeve se govorilo da su živeli na mestima poput Etiopije i Indije, na osnovu ideje da su tamo živeli. na ovim lokacijama uvek bila prisutna toplota.[11] psalm: 126

Fizički detalji nisu bili centralni fokus umetnika koji su prikazivali takve životinje, a srednjovekovni bestijariji nisu bili zamišljeni kao biološke kategorizacije. Stvorenja poput jednoroga i grifona nisu bila kategorisana u poseban „mitološki“ odeljak u srednjovekovnim bestijarijima,[13] psalm: 124  jer su simboličke implikacije bile od primarne važnosti. Životinje za koje znamo da su postojale i dalje su predstavljene fantastičnim pristupom. Čini se da su religiozne i moralne implikacije životinja bile daleko značajnije od podudaranja sa fizičkom sličnošću u ovim prikazima. Nona K. Flores objašnjava: „Do desetog veka umetnici su bili sve više vezani alegorijskim tumačenjima i napuštali su naturalističke prikaze.“[13] psalm: 15

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Phillips, Catherine Beatrice (1911). „Unicorn”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 27 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 581–582. 
  2. ^ Bascom, William (1984). Alan Dundes, ur. Sveti narativ: lektira u teoriji mitologijeNeophodna slobodna registracija. University of California Press. str. 9. ISBN 9780520051928. „table. 
  3. ^ Simpson, Jacqueline; Roud, Steve (2000). Rečnik engleskog folklora. Oxford University Press. ISBN 9780192100191. Pristupljeno 24. 3. 2013. 
  4. ^ Large, Mark F.; John E. Braggins (2004). Tree Ferns. Portland, Oregon: Timber Press, Incorporated. str. 360. ISBN 978-0-88192-630-9. 
  5. ^ Delahoyde, M.; McCartney, Katherine S. „Čudovišta u klasičnoj mitologiji”. Washington State University. Pristupljeno 6. 1. 2017. 
  6. ^ Grimal, Pjer. Rečnik klasične mitologije. Blekvel Reference, 1986.
  7. ^ Sabin, Frances E. Klasični mitovi koji danas žive. Kompanija Silver Burdet, 1940.
  8. ^ Murthy, K. Krishna (1985). Mitske životinje u indijskoj umetnosti. Abhinav Publications. str. 68—69. ISBN 978-0-391-03287-3. 
  9. ^ O'Flaherty, Wendy (1975). Hinduski mitovi: knjiga izvora. Penguin. 
  10. ^ Boehm, Barbara Drake; Holcomb, Melanie (januar 2012) [2001]. „Životinje u srednjovekovnoj umetnosti”. Metropolitan Museum of Art. Pristupljeno 5. 1. 2017. 
  11. ^ a b v g d đ e Grejvstok, Pamela. „Da li su imaginarne životinje postojale?“ U Žig zveri: srednjovekovni bestijarij u umetnosti, životu i književnosti. New York: Garland. 1999.
  12. ^ J. L. Šreder. Bilten Muzeja umetnosti Metropoliten, Nova serija, Vol. 44, No. 1, "A Medieval Bestiary" (Summer, 1986), pp. 1+12–55, 17.
  13. ^ a b Flores, Nona K., „Iskrivljeno ogledalo prirode: dilema srednjovekovnog umetnika u prikazivanju životinja“. U „Srednjovekovnom svetu prirode“. New York: Garland. 1993.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]