Mi-1
Mi-1 | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | Transportno-vojni. | |
Posada | 1-2 | |
Proizvođač | OKB M. L. Milя | |
Uveden u upotrebu | 1951. | |
Status | povučen | |
Prvi operater | SSSR | |
Broj primeraka | 2594 | |
Dimenzije | ||
Dužina | 12,9 m m | |
Masa | ||
Masa praznog | 1700 kg kg | |
Performanse | ||
Maksimalna brzina | 185 km/h km/h | |
Vrhunac leta | 3500 m | |
Pogon | ||
![]() |
Mi-1 (NATO klasifikacija Hare) je sovjetski trosedni, višenamjenski helikopter. Pokreće ga jedan Ivčenko AI-26V radijalni motor koji može da razvije 575 konjskih snaga, a u službu je ušao 1951. godine.
Razvoj[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7c/Belarus-Vitsebsk-Aeroclub-Mi-1-4.jpg/200px-Belarus-Vitsebsk-Aeroclub-Mi-1-4.jpg)
1947. SSSR daje dopuštenje Mil-u da osnuje svoju kompaniju za razvoj helikoptera pa već u septembru 1948. Mil izvodi prvi probni let prototipa helikoptera GM-1. Zatim je 1950. Sovjetsko rukovodstvo službeno objavilo konkurs za razvoj novog helikoptera s Milom i njihovim GM-1 projektom među kandidatima. Glavni Milovi konkurenti na konkursu su bili Bratukin kao i Jakovljev s svojim modelima: B-11 i Jak-100. Mil je na kraju pobedio s tim da je uprsko s porazu, Jakovljev ostao u razvoju helikoptera još nekoliko godina, a konačno se povukao nakon neuspješnog Jak-24.
Prva dva Mil GM-1 prototipa su izgubljena u nesrećama, s tim da je u drugoj poginuo i pilot[1]. Problemi su uskoro bili rešeni pa je novi helikopter u službu Sovjetskog vazduhoplovstva ušao1951. pod imenom Mi-1. Javnosti je prikazan tokom avio mitinga u Tušinu 1951. Kada je bio službeni naziv po NATO klasifikaciji"Hare".
Opis[uredi | uredi izvor]
Mi-1 je pokretao jedan radijalni motor Ivčenko AI-26V sa vazdušnim hlađenjem i sa 7 cilindara koji, mogao je da razije 575 konjskih snaga a pokretao ga je drveni trokraki glavni rotor pa i sličan repni rotor. Trup helikoptera je potpuno zatvoren i izrađen od metala. Mi-1 ima tricikl podvozje koje je fiksano s jednim točkom na svakom delu.
Njime je upravljao jedan pilot a imao je kapacitet za još dva putnika koji bi bili smešteni iza pilota ili za 255kg različitog tereta.
Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]
Procenjuje se da je u Sovjetskom Savezu do 1955. godine proizvedeno oko 1.800 helikoptera, a da se nakon 1955. proizvodnja se seli u fabriku PZl u Svidniku (Poljska) koja je bila jedna od glavnih fabrika za proizvodnju višenamenskih i školskih letelica za zemlje Varšavskog pakta[1].
Mi-1 je korišćen kao laki višenamenski helikopter obavljajući različite misije poput: izviđanja, potraga i spašavanja, vazdušne medicinske pomoći kao i obuke budućih pilota. Korišćen je u raznim rodovima Sovjetske vojske uključujući i Aeroflot, državnom nacionalnom prevozniku.
Izvožen je u velikim količinama u zemlje Varšavskog pakta kao i Sovjetskim saveznicima širom sveta i u Finsku. Poljska je proizvodila Mi-1 sve do 1965. pod oznakom SM-1 a pokretao ga je licencni AI-26V motor pod oznakom LiZ-3. PZL Svidnik je proizveo i poboljšnu verziju sa metalnim rotorima oznake SM-1V a kasnije je korišćen kao osnova za razvoj nekih drugih verzija. Poljaci su razvili i redizajniranu verziju SMa-1, oznake SM-2 a imala je veću kabinu koja je mogla da primi pilota i 4 putnika. Prvi let je izveden 1959. a u proizvodnju ulazi 1961.
Verzije[uredi | uredi izvor]
- GM-1 - Prototip
- Mi-1 - Trosedni višenamenski helikopter.
- Mi-1P - Mi-1 opremljen sa skijama za sletanje i poletanje s vode.
- Mi-1U- Trenažni za obuku sa dvostrukim kontrolama.
- Mi-1 Moskvič - Civilni transporter za Aeroflot s boljom izolacijom i metalnim rotorom.
- Mi-1NKh - Mi-1 dizanjniran za pružanje medicinske pomoći i transporta putnika i tereta.
- SM-1 - Poljska verzija Mi-1 koja se licencno proizvodila.
- SM-1V - Poboljšana verzija sa metalnim rotorima.
- SM-1VS - Za vazdušnu medicinsku pomoć.
- SM-1VSZ - Trenažni sa dvostrukim kontrolama.
- SM-1VZ - Verzija za radove u poljoprivredi.
- SM-2 - Poboljšana Poljska verzija sa redizajniranom kabinom.
Korisnici[uredi | uredi izvor]
![Mi-1 korisnici](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4e/World_operators_of_the_Mi-1.png/300px-World_operators_of_the_Mi-1.png)
Avganistan
Albanija
Alžir
Bugarska
Kina
Kuba
Čehoslovačka
Istočna Nemačka
Egipat
Finska
Mađarska
Irak
Mongolija
Severna Koreja
Poljska
Rumunija
SSSR
Sirija
Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]
- posada: 1
- dužina: 12,09 m
- prečnik rotora: 14,35 m
- visina: 3,30 m
- masa vazduhoplova: 1.700 kg
- maksimalna dozvoljena masa vazduhoplova: 2.330 kg
Letne karakteristike[uredi | uredi izvor]
- najveća brzina: 185 km/h
- dolet: 430 km
- motor: 1 x Ivčenko AI-26V radijalni motor
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]