Pređi na sadržaj

Mi-1

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mi-1

Mi-1
Mi-1

Opšti podaci
Namena Transportno-vojni.
Posada 1-2
Proizvođač OKB M. L. Milя
Uveden u upotrebu 1951.
Status povučen
Prvi operater SSSR
Broj primeraka 2594
Dimenzije
Dužina 12,9 m m
Masa
Masa praznog 1700 kg kg
Performanse
Maksimalna brzina 185 km/h km/h
Vrhunac leta 3500 m
Pogon
Portal Vazduhoplovstvo

Mi-1 (NATO klasifikacija Hare) je sovjetski trosedni, višenamjenski helikopter. Pokreće ga jedan Ivčenko AI-26V radijalni motor koji može da razvije 575 konjskih snaga, a u službu je ušao 1951. godine.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Beloruski Mi-1

1947. SSSR daje dopuštenje Mil-u da osnuje svoju kompaniju za razvoj helikoptera pa već u septembru 1948. Mil izvodi prvi probni let prototipa helikoptera GM-1. Zatim je 1950. Sovjetsko rukovodstvo službeno objavilo konkurs za razvoj novog helikoptera s Milom i njihovim GM-1 projektom među kandidatima. Glavni Milovi konkurenti na konkursu su bili Bratukin kao i Jakovljev s svojim modelima: B-11 i Jak-100. Mil je na kraju pobedio s tim da je uprsko s porazu, Jakovljev ostao u razvoju helikoptera još nekoliko godina, a konačno se povukao nakon neuspješnog Jak-24.

Prva dva Mil GM-1 prototipa su izgubljena u nesrećama, s tim da je u drugoj poginuo i pilot[1]. Problemi su uskoro bili rešeni pa je novi helikopter u službu Sovjetskog vazduhoplovstva ušao1951. pod imenom Mi-1. Javnosti je prikazan tokom avio mitinga u Tušinu 1951. Kada je bio službeni naziv po NATO klasifikaciji"Hare".

Opis[uredi | uredi izvor]

Mi-1 je pokretao jedan radijalni motor Ivčenko AI-26V sa vazdušnim hlađenjem i sa 7 cilindara koji, mogao je da razije 575 konjskih snaga a pokretao ga je drveni trokraki glavni rotor pa i sličan repni rotor. Trup helikoptera je potpuno zatvoren i izrađen od metala. Mi-1 ima tricikl podvozje koje je fiksano s jednim točkom na svakom delu.

Njime je upravljao jedan pilot a imao je kapacitet za još dva putnika koji bi bili smešteni iza pilota ili za 255kg različitog tereta.

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Procenjuje se da je u Sovjetskom Savezu do 1955. godine proizvedeno oko 1.800 helikoptera, a da se nakon 1955. proizvodnja se seli u fabriku PZl u Svidniku (Poljska) koja je bila jedna od glavnih fabrika za proizvodnju višenamenskih i školskih letelica za zemlje Varšavskog pakta[1].

Mi-1 je korišćen kao laki višenamenski helikopter obavljajući različite misije poput: izviđanja, potraga i spašavanja, vazdušne medicinske pomoći kao i obuke budućih pilota. Korišćen je u raznim rodovima Sovjetske vojske uključujući i Aeroflot, državnom nacionalnom prevozniku.

SM-2

Izvožen je u velikim količinama u zemlje Varšavskog pakta kao i Sovjetskim saveznicima širom sveta i u Finsku. Poljska je proizvodila Mi-1 sve do 1965. pod oznakom SM-1 a pokretao ga je licencni AI-26V motor pod oznakom LiZ-3. PZL Svidnik je proizveo i poboljšnu verziju sa metalnim rotorima oznake SM-1V a kasnije je korišćen kao osnova za razvoj nekih drugih verzija. Poljaci su razvili i redizajniranu verziju SMa-1, oznake SM-2 a imala je veću kabinu koja je mogla da primi pilota i 4 putnika. Prvi let je izveden 1959. a u proizvodnju ulazi 1961.

Verzije[uredi | uredi izvor]

  • GM-1 - Prototip
  • Mi-1 - Trosedni višenamenski helikopter.
  • Mi-1P - Mi-1 opremljen sa skijama za sletanje i poletanje s vode.
  • Mi-1U- Trenažni za obuku sa dvostrukim kontrolama.
  • Mi-1 Moskvič - Civilni transporter za Aeroflot s boljom izolacijom i metalnim rotorom.
  • Mi-1NKh - Mi-1 dizanjniran za pružanje medicinske pomoći i transporta putnika i tereta.
  • SM-1 - Poljska verzija Mi-1 koja se licencno proizvodila.
  • SM-1V - Poboljšana verzija sa metalnim rotorima.
  • SM-1VS - Za vazdušnu medicinsku pomoć.
  • SM-1VSZ - Trenažni sa dvostrukim kontrolama.
  • SM-1VZ - Verzija za radove u poljoprivredi.
  • SM-2 - Poboljšana Poljska verzija sa redizajniranom kabinom.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Mi-1 korisnici
Mi-1 korisnici

Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • posada: 1
  • dužina: 12,09 m
  • prečnik rotora: 14,35 m
  • visina: 3,30 m
  • masa vazduhoplova: 1.700 kg
  • maksimalna dozvoljena masa vazduhoplova: 2.330 kg

Letne karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • najveća brzina: 185 km/h
  • dolet: 430 km
  • motor: 1 x Ivčenko AI-26V radijalni motor

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]