Mungosi (porodica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Мунгоси)

Mungosi[1]
Vremenski raspon: 18.67–0 Ma
rani Miocen do danas
razni predstavnici porodice Herpestidae
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Podred: Feliformia
Infrared: Aeluroidea
Parvred: Viverroidea
Natporodica: Herpestoidea
Porodica: Herpestidae
Bonaparte, 1845
Tipski rod
Herpestes
Illiger, 1811
Potporodice
rasprostranjenost porodice
Sinonimi
lista sinonima:
  • Cynictidae (Cope, 1882)
  • Herpestoidei (Winge, 1895)
  • Herpestina (Bonaparte, 1845)
  • Mongotidae (Pocock, 1920)
  • Mongotoidea (Pocock, 1919)
  • Rhinogalidae (Gray, 1869)
  • Suricatidae (Cope, 1882)
  • Suricatinae (Thomas, 1882)

Mungosi (lat. Herpestidae) porodica su iz podreda mačkolikih životinja. Naseljavaju kontinentalnu Afriku i južnu Evroaziju. Madagaskarski mungosi iz potporodice Galidiinae, koja je endemit Madagaskara, su se sa afroazijskim mungosima nalazili u istoj porodici. Međutim, nakon analiza DNK su smešteni u porodicu Eupleridae.

Pretpostavlja se da postoji bliska srodnost između cibetki i mungosa.

Na ostrva južnog Jadrana mungos je naseljen početkom 20. veka.

Jedna od bolje proučenih vrsta iz ove porodice su merkati (lat. Suricata suricatta). Oni su nastanjeni u Južnoj Africi i u polupustinjskim predelima. Domoroci ih nazivaju „čovečuljcima”. Žive u podzemnim staništima, u većim grupama.[2][3]

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Naziv ove porodice vodi porijeklo od tipskog roda Herpestes i taksonomski nastavka -idae.

Opis[uredi | uredi izvor]

Mungosi su dugački do jednog metra zajedno sa repom (24 do 58 cm bez repa). Oni teže od 320 g do 5 kg.[4] Mungosi imaju duga lica i tela, male okrugle uši, kratke noge, i duge šiljate repove. Svoje neuvlačeće kandže koriste se prvenstveno za kopanje. Mungosi, poput koza, imaju uske, ovularne zenice. Većina vrsta ima veliku analnu mirisnu žlezdu koja se koristi za teritorijalno obeležavanje i signalizaciju reproduktivnog statusa. Zubna formula mangosa je 3.1.3–4.1–23.1.3–4.1–2.

Mungos je hitar je i neumoljiv: uporan je i nikada ne ostavlja svoj plen. Mungos je najpoznatiji neprijatelj strašne i opasne kobre. Bez straha joj se suprostavlja i iz dvoboja sa njom obično izlazi kao pobednik. Mungos vešto i hitro izbegava otrovne zube zmije sve dok ona ne skoči na njega. Tada mungos uspeva da je zgrabi za potiljak. Zaštićen je svojom debelom kožom i krznom. Egipatski mungos je bio sveta životinja u doba faraona, pa su u piramidama pronađene i mumije mungosa. Mnoge vrste mungosa žive pored čoveka, kako korisne kućne životinje koje uništavaju pacove i zmije, iako ponekad napadaju i domaće životinje — kuniće i živinu.

Mungosi imaju receptore za acetilholin koji su, poput receptora kod zmija, olikovani tako da se zmijski neurotoksin iz venoma ne može vezati za njih. Mungosi su jedan od četiri poznata taksona sisara sa mutacijama u nikotinskom acetilholinskom receptoru koje ih štite od zmijskog venoma.[5] Njihovi modifikovani receptori sprečavaju vezivanja α-neurotoksina iz zmijskog otrova. Ovi receptori imaju četiri zasebne, nezavisne mutacije. Kod mungosa, ova promena je dovodi do jedinstvene glikozilacije.[6]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Herpestina je bilo naučno ime koje je predložio Šarl Lusjen Bonaparta 1845. godine, koji je smatrao da su mungosi potporodica porodice Viverridae.[7] Godine 1864, Džon Edvard Grej je klasifikovao mungose u tri potfamilije: Galiidinae, Herpestinae i Mungotinae.[8] Ovo grupisanje je podržao Redžinald Pokok 1919. godine, koji je nazivao familiju Mungotidae.[9]

Genetička istraživanja bazirana na analizama jedrene i mitohondrijske DNK pokazala su da su Galidiines srodniji sa madagaskarskim mesožderima, uključujući fosu i fanaloku.[10][11] Galiidinae se trenutno smatra potfamilijom familije Eupleridae.[12]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija porodice Herpestidae:

[† - oznaka za izumrli takson]

Filogenetsko stablo[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze porodice mungosi.

 Herpestoidea 
 Hyaenidae 

[[Hijene|Hyaenidae (sensu stricto)]]

Lophocyonidae

 ? 

Percrocutidae

 sensu lato 
 Herpestidae 

Eupleridae

 Herpestidae 
 Mungotinae 
 Helogale 
 Helogale 

Helogale parvula

Helogale hirtula

Helogale kitafe

Helogale palaeogracilis

 sensu stricto 
 Dologale 

Dologale dybowskii

 sensu lato 
 Crossarchus 

Crossarchus transvaalensis

Crossarchus alexandri

Crossarchus ansorgei

Crossarchus platycephalus

Crossarchus obscurus

 Liberiictis 

Liberiictis kuhni

 Mungos 

Mungos gambianus

Mungos mungo

Mungos dietrichi

Mungos minutus

 Suricata 

Suricata major

Suricata suricatta

 †Kichechia 

Kichechia zamanae

 †Legetetia 

Legetetia nandii

 †Ugandictis 

Ugandictis napakensis

 Herpestinae 
 Herpestes 

Herpestes edwardsi

Herpestes javanicus

Herpestes fuscus

Herpestes semitorquatus

Herpestes smithii

Herpestes brachyurus

Herpestes urva

Herpestes lemanensis

Herpestes alaylaii

 sensu stricto 
 †Leptoplesictis 

Leptoplesictis aurelianensis

Leptoplesictis mbitensis

Leptoplesictis namibiensis

Leptoplesictis rangwai

Leptoplesictis senuitae

 "Herpestes" 

"Herpestes" vitticollis

 Xenogale 

Xenogale naso

 Atilax 

Atilax paludinosus

Atilax mesotes

 Galerella 
 Galerella 

Galerella sanguinea

Galerella nigrata

Galerella pulverulenta

Galerella ochracea

Galerella flavescens

Galerella debilis

Galerella palaeoserengetensis

 sensu stricto 
 "Herpestes" 

"Herpestes" ichneumon

 †"Herpestes" 

"Herpestes" abdeialii

 sensu lato 
 Ichneumia 

Ichneumia albicauda

Ichneumia nims

Ichneumia sp. (KNM LU 613)

 Paracynictis 

Paracynictis selousi

 Cynictis 

Cynictis penicillata

 Rhynchogale 

Rhynchogale melleri

 Bdeogale 
 (Bdeogale

Bdeogale crassicauda

 (Galeriscus

Bdeogale jacksoni

Bdeogale nigripes

 (Herpestes sensu lato) 
 sensu stricto 
 sensu lato 

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]

Madagaskarski mungosiPercrocutidaeHijeneLophocyonidaeQuaternaryPliocenMiocenOligocenQuaternaryPiacenzianZancleanMessinianTortonianSerravallianLanghianBurdigalianAquitanianChattian

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 562—571. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  2. ^ Vaughan, Terry A.; James M. Ryan; Nicholas J. Czaplewski (2010). Mammalogy. Jones & Bartlett Learning. ISBN 978-0-7637-6299-5. str. 300.
  3. ^ Forsyth, Mark (2. 10. 2012). The Etymologicon: A Circular Stroll Through the Hidden Connections of the English Language. Penguin Publishing Group. str. 77—. ISBN 978-1-101-61176-0. 
  4. ^ Macdonald, D., ur. (2009). The Encyclopedia of Mammals. Oxford: Oxford University Press. str. 660. ISBN 978-0-19-956799-7. 
  5. ^ Barchan, D.; Kachalsky, S., Neumann, D., Vogel, Z., Ovadia, M., Kochva, E. and Fuchs, S. (1992). „How the mongoose can fight the snake: the binding site of the mongoose acetylcholine receptor” (PDF). Proceedings of the National Academy of Sciences. 89 (16): 7717—7721. 
  6. ^ Drabeck, D. H.; Dean, A. M.; Jansa, S. A. (2015). „Why the honey badger don't care: Convergent evolution of venom-targeted nicotinic acetylcholine receptors in mammals that survive venomous snake bites”. Toxicon. 99: 68—72. PMID 25796346. doi:10.1016/j.toxicon.2015.03.007. 
  7. ^ Bonaparte, C. L. (1845). „Fam. VII. Viverridae”. Catalogo Methodico dei Mammiferi Europei. Milan, Italy: L. di Giacomo Pirola. str. 8. 
  8. ^ Gray, J.E. (1865). „A revision of the genera and species of viverrine animals (Viverridae) founded on the collection in the British Museum”. Proceedings of the Zoological Society of London: 502—579. 
  9. ^ Pocock, R. I. (1919). „The classification of mongooses (Mungotidae)”. The Annals and Magazine of Natural History. 9 (3): 515–524. 
  10. ^ Yoder, A. D.; Burns, M. M.; Zehr, S.; Delefosse, T.; Veron, G.; Goodman, S. M.; Flynn, J. J. (2003). „Single origin of Malagasy carnivora from an African ancestor”. Nature. 421 (6924): 434—437. PMID 12610623. doi:10.1038/nature01303. 
  11. ^ Flynn, J. J.; Finarelli, J.; Zehr, S.; Hsu, J.; Nedbal, M. (2005). „Molecular phylogeny of the Carnivora (Mammalia): Assessing the Impact of Increased sampling on resolving enigmatic relationships”. Systematic Biology. 54 (2): 317—337. PMID 16012099. doi:10.1080/10635150590923326. 
  12. ^ Wilson, D.E.; Reeder, D.M., ur. (2005). Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]