Pređi na sadržaj

Nacionalni park Zakouma

Koordinate: 10° 50′ 52″ N 19° 38′ 52″ E / 10.84778° S; 19.64778° I / 10.84778; 19.64778
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Zakouma
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Zakouma
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Zakouma
Mjesto Čad
Koordinate10° 50′ 52″ N 19° 38′ 52″ E / 10.84778° S; 19.64778° I / 10.84778; 19.64778
Površina3,000 km²
Osnovano1963. godine
Upravljačko tijeloNacionalni parkovi Afrike

Nacionalni park Zakouma je nacionalni park u jugoistočnom delu Čada, Salamat regionu i površine je 3.000 km².[1][2][3] Zakouma je najstariji nacionalni park u državi, uspostavljen 1963. godine predsedničkim dekretom, dajući mu najviši oblik zaštite prema nacionalnim zakonima. Sa njim upravlja neprofina organizacija za zaštitu afričkih parkova od 2010. godine, u partnerstvu sa Vladom Čada.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Zakouma je deo sudansko—sahelanskog vegetacionog područja na kojima se nalaze žbunja, visoke trave i šume akacije.[4] Biljne vrste koje nastanjuju park uključuju vrste Combretaceae i Vachellia seya.[4][5]

U Zakoumi popisane su razne vrste velikih sisara kao što su antilopa, afrički bivo, afrički slon, žirafe (uključujući jedne od najvećih populacija kardofanskih žirafa u zemlji), hartbist, afrički leopard i afrički lav.[6][1][2][7]
Godine 2016. britanski list The Independent napisao je da je u poslednjih nekoliko godina došlo do povećanja populacije bivola, žirafa i lavova.[1] Južnoafrički Tajms izvestio je da u parku postoji prisustvo hiljada bivola, više od 13 lavova i nepoznati broj leoparda, kao i plan za ponovno uspostavljanje vrste crnog nosoroga.[8]

Postojala je studija o malim kopnenim sisarima Nacionalnog parka Zakoume, objavljena 2004. godine. Glodari u parku uključuju vrste kao što su Arvicanthis niloticus, Taterillus congicus, Mastomys erythroleucus, Lemniscomys zebra, Acomys johannis, Acomys johannis, Mus mattheyi, Xerus erythropus i vrstu Mastomys kollmannspergeri. Sve rovčice popisane u parku pripadaju vrsti Suncus.[4]

Ptice popisane u parku uključuju nojeve, ždralove, orlove, Ardea alba modesta, čaplje, pelikane i rode.[2][7][9] Specifične vrste uključuju Bucorvus abyssinicus, Lybius rolleti, Merops nubicus i Quelea quelea.[10][11][12]

Slonovi[uredi | uredi izvor]

Populacija slonova u parku doživela je veliki pad tokom 2000-ih godina iako su procene varirale.[13][14] Prema časopisu Nacionalna geografija i Teč Tajmsu, na prostoru Nacionalnog parka Zakouma živelo je više od 4.000 slonova 2002. godine, a 2005. manje od 900, dok je 2010. godine bilo između 400—450 slonova nastanjenih u ovom parku.[7][15] Kina Dejli izveštala je da je između 3020 i 3835 slonova bilo u parku između 2005 i 2006 godine, a Hindustan Tajms da je na prostoru parka početkom 2006. godine bilo 3500 slonova.[16][17] Britanski The Independent izdao je izveštaj 2010. godine o tome da je 4000 slonova nastanjivalo Zakoumu 2006. godine.[1]
Si-En-En, Njujork tajms i Tajms izveštavali su o 4300—4500 slonova u parku tokom 2002. godine i oko 450 slonova u parku od kraja 2012. do aprila 2015. godine.[3][8][18]

Slonovi Zakoume su popisivani 2014. godine u sklopu popisa slonova u Africi. Nakon velikih zalaganja neprofitne organizacija Afrički parkovi 2010. godine, broj slonova u parku prestao je da opada, a stada su kasnije počela ponovo da se šire duž parka.[2][7][19] Po popisu iz februara 2017. godine u parku je nastanjeno više od 500 slonova, što verovatno predstavlja najveće jedinstveno stado slonova na svetu.[7][15]

Više do 100 slonova u Zakoumi ubijeni su 2006. godine.[16][20][21] Sedam slonova ubijeno je 2007. godine, što ukazuje na smanjenje ubijanja slonova, zbog napora za zaštitu Zakoume.[7] Ipak, početkom 2010. godine od strane sudanskih lovaca u parku je ubijeno 60 slonova, neposredno pre početka preuzimanja vođenja parka od strane Afričkih parkova.[22] Godine 2015. Si-En-En izvestio je da u parku od 2011. godine nije bilo ubijanja slonova, kao ni narednih pet godina.[3] U periodu između 2010—2013 nije bilo rađanja slonova, ali rođeno ih je oko 50 između 2014—2015. godine, a još 70, 2016. godine.[7][15][18] Prema listu The Independent, rođena su 23 slona 2013. godine i još 20 njih 2015. godine.[1] Si-En-En je izveštavao aprilu 2015. godine, da je više od 40 slonova rođeno 2013. godine.[3] Prema navodima Afričkih parkova između 2016. i februara 2017. godine, nije bilo lova na slonove.[15]

Crni nosorog[uredi | uredi izvor]

Poslednji crni nosorog na prostoru parka viđen je 1972. godine.[3][23] U periodu od 2015—2016, neprofitna organizacija Afrički parkovi razvila je plan o ponovnom naseljavanju Nacionalnog parka Zakouma sa crnim nosorogom.[1][23][24]
Nakon potpisivanja memoranduma o razumevanju između vlada Čada i Južne Afrike 2017. godine, od strane Ministarstva za životnu sredinu, u Zakoumu je dopremljeno šest crnih nosoroga u skladu sa ugovorom o njihovom nadgledanju.[13][25]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park Zakouma najstariji je nacionalni park u Čadu, osnovan 1963. godine.[26][13][15] Životinjski svet u parku ugrožavala je trgovina slonovima, lov i ribolov. Napad na park desio se 2007. godine, kada su pobunjenici ubili 3 čuvara parka i više slonova, zbog 1,5 tona slonovače.[27][28] Vlada Čada počela je da radi sa Afričkim parkovima 2010. godine, kako bi pomogla u upravljanju i zaštiti parka, njenog divljeg sveta a naročito u zaštiti slonova.[1][3][7][15] Strategija za borbu protiv lova u parku uključuje 60 opremljenih čuvara sa globalnim pozicionim sistemima za praćenje, opremu za komunikaciju i upotrebu vozila.[1][7][15] Evropska unija uručila je 6,9 miliona evra 2011. godine u sistem zašitite ovog parka.[29] Napori za zaštitu proširili su se i van granica parka.[7] Lovci su u više navrata napadali nacionalni park od 2010. godine i ubili nekoliko čuvara.[1][3][7][18]
Zbog učestalih napada u parku su izgrađene baze, nabavljen još jedan avion i oformljen tim za hitne intervencije nazvan Mamba.[3][7] Do 1998. godine 23 čuvara su poginula štiteći park, uključujući još 7 2007, 4 između 2008 i 2010. i 6 čuvara 2012. godine.[29]

Narodi Čada proslavili su pedesetogodišnjicu parka u februaru 2014. godine. Održana je ceremonija u čast obeležavanja, a prisustvovao joj je i predsednik Čada, Idris Debi.[26]
Afrički parkovi koji su rukovodili Nacionalnim parko Zakouma zaslužni su za smanjenje lova i ribolova, seče šume kao i za povećanje populacije slonova.[7][13]

Godine 2016. u kampovima u parku bilo je više od 5000 lokalnih stanovnika. Narednih godina otvoreno je više turističkih kampova i time povećan kapacitet za prijem turista.[29]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z Dymoke, Alex (13. 4. 2016). „Zakouma: a life-line for Chad's elephants”. The Independent. London: Independent Print Limited. ISSN 0951-9467. OCLC 185201487. Pristupljeno 25. 10. 2017. 
  2. ^ a b v g Antonínová, Markéta (30. 4. 2014). „Flying Over Zakouma National Park in Chad”. Great Elephant Census. Pristupljeno 25. 10. 2017. 
  3. ^ a b v g d đ e ž Formanek, Ingrid; Thompson, Nick (10. 4. 2015). „Conservation is war: Inside the battle to save Africa's elephants”. CNN. Pristupljeno 26. 10. 2017. 
  4. ^ a b v Granjon, Laurent; Houssin, Céline; Lecompte, Emilie; Angaya, Maho; César, Jean; Cornette, Raphaël; Dobigny, Gauthier; Denys, Christiane (septembar 2004). „Community ecology of the terrestrial small mammals of Zakouma National Park, Chad”. Acta Theriologica. 49 (2): 215—234. Pristupljeno 25. 10. 2017 — preko Springer Science+Business Media. 
  5. ^ Calenge, Clement; Maillard, Daniel; Gaillard, Jean-Michel; Merlot, Leon (jul 2002). „Elephant damage to trees of wooded savanna in Zakouma National Park, Chad”. Journal of Tropical Ecology. 18 (4): 599—614. Pristupljeno 26. 10. 2017. 
  6. ^ East, Rod (1990). Antelopes: Global Survey and Regional Action Plans, Part 3. International Union for Conservation of Nature. str. 159. Pristupljeno 9. 11. 2017. 
  7. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Nuwer, Rachel (2017). „The Rare African Park Where Elephants Are Thriving”. National Geographic. ISSN 0027-9358. OCLC 643483454. Pristupljeno 25. 10. 2017. 
  8. ^ a b „Chad battles poachers in war to save elephants”. The Times. Johannesburg: Times Media Group. 27. 4. 2013. Pristupljeno 9. 11. 2017. 
  9. ^ „Wildest in Africa.”. The Sunday Independent. Sekunjalo Investments. 15. 4. 2012. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  10. ^ „Celebrating Zakouma National Park”. Africa Geographic. 11. 3. 2015. Pristupljeno 7. 2. 2018. 
  11. ^ Bell, Colin (17. 3. 2015). „Black-breasted barbet spotted in Zakouma”. Africa Geographic. Pristupljeno 7. 2. 2018. 
  12. ^ „Breathing new life into Chad’s Zakouma National Park”. Africa Geographic. 4. 9. 2017. Arhivirano iz originala 30. 03. 2018. g. Pristupljeno 7. 2. 2018. 
  13. ^ a b v g „Chad extends key conservation area in national park”. The Citizen. Johannesburg: Caxton and CTP Publishers and Printers. 2017. Pristupljeno 26. 10. 2017. 
  14. ^ Hancock, Stephanie (31. 5. 2007). „Tourists brave Chad's wild territory”. BBC News. Pristupljeno 9. 11. 2017. 
  15. ^ a b v g d đ e Del Rosario, Arrianne (8. 2. 2017). „Chad Zakouma National Park in Africa Offers Elephants Refuge from Poachers”. Tech Times. Pristupljeno 26. 10. 2017. 
  16. ^ a b „Poachers slaughter 100 elephants in Chad”. China Daily. 1. 9. 2006. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  17. ^ „Elephant Population Goes Down Alarmingly in Central Africa”. Hindustan Times. New Delhi: HT Media. 12. 12. 2008. OCLC 231696742. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  18. ^ a b v Gettleman, Jeffrey (31. 12. 2012). „Rangers in Isolated Central Africa Uncover Grim Cost of Protecting Wildlife”. The New York Times. The New York Times Company. ISSN 0362-4331. OCLC 1645522. Pristupljeno 26. 10. 2017. 
  19. ^ Leithead, Alastair (27. 12. 2017). „The country that brought its elephants back from the brink”. BBC News. Pristupljeno 7. 2. 2018. 
  20. ^ „Science; Notebook”. The Washington Post. Washington, D.C. 4. 9. 2006. ISSN 0190-8286. OCLC 2269358. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  21. ^ „Chad elephants come under attack from ivory poachers.”. The Mercury. Durban: Sekunjalo Investments. 8. 3. 2007. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  22. ^ Swingler, Shaun (10. 12. 2014). „Chad, Botswana Beacons of Hope”. Cape Times. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  23. ^ a b Smith, David (21. 8. 2015). „Black rhino to be reintroduced in Chad”. The Guardian. Guardian Media Group. Pristupljeno 25. 10. 2017. 
  24. ^ Gitau, Beatrice (21. 8. 2015). „How One Group Plans to Save Black Rhinos from Poachers in South Africa”. The Christian Science Monitor. Boston: Christian Science Publishing Society. ISSN 0882-7729. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  25. ^ „South Africa brings black rhinos back to Chad”. The Times. 9. 10. 2017. Arhivirano iz originala 30. 03. 2018. g. Pristupljeno 7. 2. 2018. 
  26. ^ a b „Chad marks Zakouma National Park anniversary”. The Washington Post. 21. 2. 2014. Pristupljeno 25. 10. 2017.  Note: Slides 1–7; 9–11.
  27. ^ Begley, Sharon (10. 3. 2008). „Extinction Trade”. Newsweek. ISSN 0028-9604. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  28. ^ „Bid for ivory ban to save our giants.”. Sunday Tribune. 3. 6. 2007. Arhivirano iz originala 30. 3. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2017 — preko HighBeam Research. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  29. ^ a b v Roberts, Sophy (30. 1. 2015). „Up close with elephants in Chad”. Financial Times. London. ISSN 0307-1766. Pristupljeno 7. 11. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]