Nacionalni park Los Glasijares
Nacionalni park Los Glaciares | |
---|---|
Mjesto | Argentina |
Površina | 726 927 ha |
Osnovano | 11. maj 1937. godine |
Nacionalni park Los Glaciares (šp. Parque Nacional Los Glaciares) je savezno zaštićeno područje u provinciji Santa Kruz, Argentina.
Park zauzima površinu od 726 927 ha (7 269,27 km²), što ga čini najvećim nacionalnim parkom u zemlji. Osnovan je 11. maja 1937. godine, u njemu se nalazi reprezentativni uzorak Magelanske subpolarne šume i biodiverzitet stepe zapadne Patagonije u dobrom stanju zaštite. 1981. godine UNESKO ga je proglasio svetskom baštinom.[1] [2]
Ime parka odnosi se na džinovsku ledenu kapu u Andima, najveću izvan Antarktika, Grenlanda i Islanda, koja napaja 47 velikih lednika, od kojih 13 teče prema Atlantskom okeanu. U drugim delovima sveta glečeri počinju na visini od najmanje 2 500 m iznad srednjeg nivoa mora, ali zbog veličine ledene kape ovi lednici počinju na samo 1 500 m, klizeći dole do 200 m. Los Glaciares se graniči sa nacionalnim parkom Tores del Pajn na jugu, na čileanskoj teritoriji.[1]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Los Glaciares, od koga je 30% pokriveno ledom, može se podeliti na dva dela, svaki sa po jednim od dva izdužena velika jezera koja delimično sadrži park. Jezero Arhentino, sa 1 466 km² najveće u Argentini, nalazi se na jugu, dok se jezero Vijedma, od 1 100 km², nalazi na severu. Oba jezera napajaju reku Santa Kruz koja se spušta do donjeg dela grada Puerto Santa Kruza na Atlantiku. Između dve polovine nalazi se ne-turistička zona bez jezera zvana Centralna zona.
Severna polovina sastoji se od dela jezera Vijedma, glečera Vijedma i nekoliko manjih lednika, i brojnih planina veoma popularnih među ljubiteljima penjanja i trekinga, uključujući planine Fic Roj i Cero Tore.
Južni deo ima, pored niza manjih, i glavne lednike koji se ulivaju u jezero Arhentino: Perito Moreno, Upsala i Spegacini. Tipični izletnički čamci putuju između santi leda da bi posetili Baiju Oneli i inače nepristupačne Spegacini i Upsalu. Do Perito Morena je moguće doći kopnom.
Klima[uredi | uredi izvor]
Park ima hladnu i vlažnu umerenu klimu.[3] Srednje temperature se kreću od 0,6 °C zimi do 13,4 °C leti, mada na većim nadmorskim visinama, srednja godišnja temperatura može biti oko -3 °C. U parku godišnje padne prosečno 500 mm kiše na zapadu i 900 mm na istoku, ravnomerno raspoređenih tokom cele godine. Snežne padavine su uobičajene tokom hladnijih meseci.
Ekologija[uredi | uredi izvor]
Planine zadržavaju većinu vlage iz Tihog okeana, propuštajući samo ledenu hladnoću (godišnji prosek 7,5 °C) stvarajući suvu Patagonske stepu na argentinskoj strani lanca. Ova oblast je stanište za nandui, gvanako, pumu, i južnoameričku sivu lisicu, od kojih je ova poslednja pretrpela invaziju stočne industrije i ugrožena je. Iako nije bio ugrožen, broj gvanakoa je drastično opao usled velike ispaše stoke u većem delu Patagonije.[traži se izvor]. U okolini ima preko 100 vrsta ptica (kondora, orlova i drugih). Između leda i Patagonske stepe nalazi se plodno područje Magelanskih subpolarnih šuma sastavljenih uglavnom od lenga bukve (Nothofagus pumilio) i guindova (Magelanske bukve), ali i niresa (Nothofagus antarctica). Unutar ovih gostoljubivijih područja takođe žive jelen huemul (Hippocamelus) i andska patka (Merganetta armata).[2]
Problemi[uredi | uredi izvor]
Nacionalni park Los Glaciares suočava se sa mnogim problemima oko turizma, prekomerne ispaše, šumskih požara i još mnogo toga. Postoje područja u parku gde je prekomerna ispaša veliki problem i koja sadrže mnoge invazivne i divlje vrste poput goveda, evropskih zečeva i određenih vrsta pastrmke. Šumski požari su snažno uticali na lokalitet, i degradirali su i uništili neke njegove delove.
Turizam[uredi | uredi izvor]
Los Glaciares je glavna atrakcija za međunarodne turiste.[2] Polazna mesta za obilazak su selo El Kalafate na obali jezera Arhentino, ali izvan parka, gde je sedište uprave parka, i selo El Čalten u severnom delu parka, u podnožju Fic Roja. Ostale turističke tačke u parku uključuju jezera Lago del Desierto i Lago Roka.
-
Glečer na severnom kraku jezera Arhentino
-
Ledeni breg pluta u Argehtinskom jezeru u blizini glečera Upsala
-
Pogled iz vazduha na Cero Tore (levo) i planinu Fic Roj
-
Deo 100-metarskog zida glečera Spegacini pada
-
Delimični satelitski pogled na park
Park je korišćen kao jedna od lokacija za snimanje filma "Povratak leda", druge epizode spekulativne naučne dokumentarne serije Budućnost je divlja.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Los Glaciares National Park”. UNESCO World Heritage Centre.
- ^ a b v webmaster@losglaciares.com. „Welcome to Los Glaciares National Park”. www.losglaciares.com.
- ^ „Parque Nacional Los Glaciares” (na jeziku: Spanish). Administración de Parques Nacionales. Arhivirano iz originala 20. 02. 2016. g. Pristupljeno 14. 8. 2015.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Kearney, Alan (1993). Mountaineering in Patagonia. Seattle, WA: Cloudcap.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Mapa parka
- WCMC World Heritage (English)
- Encyclopædia Britannica, Los Glaciares National Park (English)
- Fauna(Spanish)
- Paisaje Natural (Spanish)
- Panoramic Virtual Tour of Onelli Glacier & Lake (English)