Nacionalni park Nuabal Ndoki

Koordinate: 2° 28′ 0″ N 16° 27′ 0″ E / 2.46667° S; 16.45000° I / 2.46667; 16.45000
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Nuabal Ndoki
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Nuabal Ndoki na karti zaštićenih područja
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Nuabal Ndoki
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Nuabal Ndoki
Mjesto Republika Kongo
Koordinate2° 28′ 0″ N 16° 27′ 0″ E / 2.46667° S; 16.45000° I / 2.46667; 16.45000
Površina3.921,61 km²[1]
Osnovano1993. godine
Upravljačko tijeloMinistarstvo za nacionalnu šumarsku komisiju

Nacionalni park Nuabal Ndoki je nacionalni park u Republici Kongo. Osnovan je 1993. godine u severnom delu države, a u njemu su popisani slonovi, čovekoliki majmunišimpanze, zapadne nizijske gorile, kao i bongo antilope. Površina parka je 3.921,61 km², a proteže duž prastarih tropskih kišnih šuma, u njemu nema naselja, dok su okolna područja izuzetno slabo naseljena, pa je priroda dosta očuvana. Šume imaju bogat biodiverzitet, na prostoru parka popisano je 300 vrta ptica, 100 vrta biljaka, koje uključuju ugrožene mahagonije.[1][2][3][4] Park je od 4. marta 2009. godine zaštićeno ramarsko područje.[5]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Plan za osnivanje Nacionalnog parka Nuabal Ndoki pokrenut je 1991. godine. Društvo za zaštitu divljih životinja i Vlada Konga uz podršku Agencije SAD za međunarodni razvoj. Plan je takoše uključivao sadarnju i dogovore sa lokalnim, regionalnim i državnim vlastima. Park je zvanično osnovan u septembru 1993. godine, a njegova površina je 3.921,61 km². Park se prostire korz Sanga dipartment i kroz severozapadni deo Likouala dipartmenta.[1]

Godine 1999. drvna kombanija CIB i lokalna zajednica pridrućili su se Vladi Konga kako bi stvorili područje na kojem bi negativni uticaj po šumu bio minimalan. Tokom 2001. godine područje parka prošireno je, a nemačka šumska kompanija predala je svoj predeo koji je bio veći od 100 km². Iako su seče afričke mahagonije bile priličo čest u mnogim šumskim predelima u severnom Kongu, u ovom parku nije bilo takvih slučajeva. U međuvremenu je totalno zabranjen lov, a to je rezultiralo izuzetno efikasno, jer je očuvan veliki deo staništa, biljne i životinjske vrste u parku.[1][6][7][8][9]

Na konferenciji ministara šuma centralne Afrike komisije za šumu, odlučeno je da se unutar sliva reke Kongo i Sandže uspostave tri zaštićena područja, površine 11.311 km². Prostor obuhvata specijalni rezervat Džanga Sandža, Džanka Ndoki nacionalni park u Centralnoafričkoj Republici, Nacionalni park Nuabal Ndoki u Republici Kongo i Nacionalni park Lubeke u Kamerunu.[10][11] Koncept stvaranja parkova ovakvih područja nastao je osamdesetih godina 20. veka, da bi se zaštitile životinje koje su se kretale po čitavom području, u ovom slučaju slonovi, koji su svakodnevno prelazili kroz sva tri zaštićena područja. Stvaranjem ovakvih zaštita smanjenj je broj lokokradica i seče šume u svim zaštićenim predelima.[12]

Parkom upravlja Ministarstvo za nacionalnu šumarsku komisiju u saradnji sa Ministarstvom šumarska, a oni su potpisali protokole o odgovornosti kako bi se zaštitila područja prema definisanim međunarodnim standarima.[4]

Na prostoru parka nalazi se zaliv Mbeli gde su često viđene gorile i turisti koji dolaze ovde da bi ih videli.[6]

Geografija i klima[uredi | uredi izvor]

Zaštićeno područje koje je deo nacionalni zaštićenog područje reke Sanga proteže se duž istoimene reke sve do reke Kongo. Deo šume Nacionalnog park Nuabal Ndoki je i dalje nepristupačan i ostaje neistražen. Postoje močvarne tropske šume u ravničarskim delovima i one su deo slivnog korita reke Kongo. Ovaj park, zajedno sa ostala dva zaštićena područja u okviru rezervat Sandža, oslobođen je svih ekonomskih aktivnosti, zabranjena je izgradnja puteva i naselja.[11][6][6][13]

Park se proteže kroz 11% svih šumskih oblasti Konga. Okolna nezaštićena područja koriste se za lov, gajenje useva, a ponekad i za seču šuma.[7]

Na prostoru parka preovladava vlažna suptropska klima, a prosečno ima 12500 mm padavina godišnje. Kišna sezona traje od avgusta do decembra, a sušna od decembra do februara. Pored 1000 popisanih vrsta biljaka, postoji i nekoliko retkih vrsta mahagonija.[3]

Divlji svet[uredi | uredi izvor]

Šumski slonovi u parku
Ženka gorile u parku

Veliki broj internet stranica promoviše nacionalni park, kako bi ga primetili turisti i tako se pokrili troškovi njegovog očuvanja, kao i podigla svest o očuvanju ovog područja. Na sajtovima postoje informacije o putovanjima do parka i vremenskim uslovima, kao i ponude za boravak u njemu.

Fauna[uredi | uredi izvor]

Na prostoru parka popisan je veliki broj životinjskih vrsta.[13][14][15] Nacionalno geografsko društvo primetilo je da park možda ima najveću koncentraciju divljih životinja po kvadratnom kilometru od bilo kog drugog predela u Africi. Na prostoru parka popisan je veliki broj primata. Park nastanjuju crno-beli kolobus, crveni kolobus, gorile, šimpanze i vrsta Cercopithecus cephus.

Na prostoru parka popisano je i preko 300 vrsta ptica, koje uključuju vrste kao što su orao, jasteb, sove, supovi, čaplje i mnoge druge. Park takođe nastanjuje retki šumski slon, afrički šumski bivo, afrički leopard, bongo antilopa i plavi dujker. Krokodili i slepi miševi su takođe jedne od popisanih vrsta.[13]
Herpetološke studije sproveden su u četiri specifična područja parka. Ove studije ustanovile su 20 vrsta vodozemaca i 14 vrsta gmizavaca u južnom delu parka, uključujući vrste žaba Aubria masako, Amietophrynus regularis, Cryptothylax greshoffii, Hyperolius balfouri, H. brachiofasciatus, Leptopelis brevirostris i vrstu L. calcaratus meridionalis.[16]

Na prostoru parka popisano je i nekoliko vrsta papagaja. Šumski slonovi kretanjem krče guste šume i stvaraju prostora drugim životinjama da se tuda kreću. Prema pigmejskoj legendi, dugovratni gmizavac je pozat kao Mokele-mbebe ubijao je slonove svojim ogromnim rogom.[6]
Mbelibaj je specifična površina parka od 3 km² i na njoj su nastanjene zapadne nizijske gorile. Takođe, na ovom prostoru nalazi se veliki broj vrsta majmuna, kao što su crno-beli i crveni kolobus, Cercopithecus pogonias, Cercocebus i mnoge druge vrste.[6][17]

Flora[uredi | uredi izvor]

Postoji veliki broj biljnih vrsta u parku. Nacionalni park Nuabal Ndoki je veoma raznolik sa biljnim vrstama, među kišnim šumama. Na prostoru parka nalaze se 24 različita tipa vegetacija. Među njima, najdominantnija vegetacija je Gilbertiodendron dewervei, koja se nalazi u gorsoj regiji, daleko od vodenih tokova u velikim predelima močvarnih šuma. Na prostoru parka popisano je oko 1000 biljnih vrsta.[2][14][18]

Zaštita parka[uredi | uredi izvor]

Napori koji se preduzimaju za očuvanje biljnog i životinjskog sveta nisu ograničeni samo na nacionalni park, već i na dva druga zaštićena područja u tri regije, kao i na celu treću zaštićenu oblast oko reke Džange, koja obuhvata više od 96% područja. Centralnoafrička Republika, Republika Kongo i Kamerun formirale su organizaciju u okviru prekograničnog programa uz pomoć Svetske fondacije za prirodu. Organizacija sprovodi aktivnosti u zaštićenom predelima, kako bi se sprečio lov, ribolov ili seča šuma. Istraživanje prirode i promocija turizma, takođe su jedna od aktivnosti ove organizacije. Redovno se održavaju sastanci zaposlenih u sva tri zaštićena područja, u sve tri zemlje. Obilazak parkova vrši se redovnim patrolama kako bi se životinje zaštitile od krijumčarenja, onemogućio ribolov i prenos vatrenog oružja.[11][12] Turisti mogu posetiti park samo u grupnim turama, koje organizuju zaposleni u parku.[13][9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Chapter 2 Study Area, Population and Methods” (PDF). Chesterrep.openrepository. str. 20—40. Arhivirano iz originala (pdf) 18. 7. 2011. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  2. ^ a b „Nouabale-Ndoki National Park”. WCS Congo. Arhivirano iz originala 22. 7. 2011. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  3. ^ a b "Incognita: Nouabale-Ndoki National Park." Arhivirano 2009-08-31 na sajtu Wayback Machine Travel Africa: 16 Oct. 2009.
  4. ^ a b „Welcome to WCS-Congo”. WCS-Congo. Arhivirano iz originala 2. 12. 2010. g. Pristupljeno 19. 9. 2010. 
  5. ^ „Sangha-Nouabalé-Ndoki”. Ramsar Sites Information Service. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  6. ^ a b v g d đ Riley, Laura; Riley, William (2005). Nature's strongholds: the world's great wildlife reserves. Princeton University Press. str. 46. ISBN 978-0-691-12219-9. Pristupljeno 21. 9. 2010. 
  7. ^ a b „Protected areas of Congo”. Wild Life Conservation Society (WCS). Arhivirano iz originala (ppt) 20. 1. 2012. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  8. ^ „Congo BioDiversity: Description”. Permanent Missions of the Republic of Congo. Arhivirano iz originala 12. 1. 2012. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  9. ^ a b „Congo Nouabale-Ndoki National Park Guided Tour - 11 Day”. Wiled Frontier. Arhivirano iz originala 7. 7. 2011. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  10. ^ „Lowland Gorilla Sangha National Park”. The Zambazi Safari and Travel Co. Ltd. Arhivirano iz originala 06. 11. 2010. g. Pristupljeno 18. 9. 2010. 
  11. ^ a b v „The Sangha River Tri-national Protected Area (STN)”. Dazanga Sangha Central African Republic. Arhivirano iz originala 11. 08. 2010. g. Pristupljeno 19. 9. 2010. 
  12. ^ a b „Sangha Tri-National Landscape” (pdf). World Wild Life Fund. Pristupljeno 19. 9. 2010. 
  13. ^ a b v g „Congo Republic: Nouabalé-Ndoki National Park”. Wild Life Hot Spots. Arhivirano iz originala 9. 4. 2011. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  14. ^ a b „Nouabalé-Ndoki National Park”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  15. ^ Berg, Maria. "Congo Republic Nouabal-Ndoki National Park." Arhivirano 2011-04-09 na sajtu Wayback Machine 16 Oct. 2009.
  16. ^ Kate Jackson & David C. Blackburn (2007). „The amphibians and reptiles of Nouabale-Ndoki National Park, Republic of Congo (Brazzaville)” (PDF). Whitman Education. str. 149. ISSN 0036-3375. Arhivirano iz originala (pdf) 24. 7. 2010. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  17. ^ „Mbeli Bai, Nouabale-Ndoki National Park, R. P. Congo”. Dept. of Anthropology Washington University. Arhivirano iz originala 12. 10. 1999. g. Pristupljeno 20. 9. 2010. 
  18. ^ Blake, Stephen; Fay, J. Michael (1997). „Seed Production by Gilbertiodendron dewevevri in the Nouabale-Ndoki National Park”. Journal of Tropical Ecology. 13 (6): 885—891. JSTOR 2560244. doi:10.1017/S0266467400011056. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]