Nusajbin

Koordinate: 37° 04′ 36″ S; 41° 13′ 00″ I / 37.076667° S; 41.216667° I / 37.076667; 41.216667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nusajbin
tur. Nusaybin
Administrativni podaci
Država Turska
PokrajinaMardin
Stanovništvo
Stanovništvo‍
 — 2009.80.448 (procena)
Geografske karakteristike
Koordinate37° 04′ 36″ S; 41° 13′ 00″ I / 37.076667° S; 41.216667° I / 37.076667; 41.216667
Nusajbin na karti Turske
Nusajbin
Nusajbin
Nusajbin na karti Turske

Nusajbin (tur. Nusaybin; akad. Naṣibina;[1] arap. نُصَيْبِيْن — Nusaйbin; jerm. Մծուրն, Մծբին — Mcbin; kurd. Nisêbîn) je grad na jugoistoku Turske, na granici sa Sirijom. Nalazi se u vilajetu Mardin, južno od autoputa E90 na rijeci Džag Džag. U gradu se nalazi granični prijelaz Nusajbin — Kamišli.


Istorija[uredi | uredi izvor]

Antika[uredi | uredi izvor]

Grad se u antičko vrijeme nazivao Nisibis (stgrč. Νίσιβις, lat. Nisibis), Nisibija, i njegov prvi pomen seže u 901. godinu p. n. e. Asirski kralj Adad-nirari II pokorio ga je 896. godine p. n. e.[2] Do 852. p. n. e. Nisibija je bila potpuno uključena u Novoasirsko carstvo. Pominje se kao sjedište asirijskog oblasnog guvernera Šamaš-Abua.[3] Pod vavilonskom upravom bio je do 536. godine p. n. e, kada ulazi u sastav Ahemenidskog carstva. Aleksandar Veliki osvojio je grad 332. godine p. n. e.

Seleukidi daju novo ime gradu — Antiohija Migdonska (stgrč. Ἀντιόχεια ἡ Μυγδονική).[4][5] Ovaj naziv prvi put srećemo u Polibijevom opisu Antiohovog pohoda (Polibije, V, 51) protiv Molona. Godine 221. p. n. e. u Antiohiju je oko zimskog solsticija stigao Antioh III Veliki, riješen da tu provede najoštriji dio zime. Odatle je sljedeće godine poveo svoju armiju da uguši ustanak Molona i Aleksandra u Midiji i Persiji.[6]

Šezdeset sedme godine prije nove ere, u vrijeme prvog rata protiv Jermenije, rimski genaral Lukul preoteo je Nisibis (Mcbin) od Tigranovog brata.[7] Tokom mnogobrojnih ratnih pohoda koje su jedan protiv drugog pokretali Rim i Partija, Nisibis je prelazio iz jedne ruke u drugu. Posljednja bitka između rimskog i parćanskog carstva vodila se u okolini ovoga grada 217. godine.[8]

Godine 298. ovdje je povoljno po Rim zaključen Nisibinski mir, prema kojem su Persijanci ustupili Rimljanima niz oblasti u Gornjoj Mesopotamiji i priznali rimski protektorat nad Jermenijom i Iverijom. Granica je bila ustanovljena na Tigru.[9]

Hrišćanski period[uredi | uredi izvor]

Nedavno iskopana crkva Svяtoga Jakova u Nisibiji.
Unutrašnji dio crkve Svetoga Jakova u Nisibiji.

Saglasno zaključenom miru, imperator Jovijan je predao grad Persijancima 363. godine.

U prvim vijekovima naše ere Nisibija je bio značajan hrišćanski grad. Kako nam saopštava Sozomen, poznati hrišćanski učitelj i pjesnik, Jefrem Sirin rođen je u Nisibiji, ili u njegovoj okolini. Sa izuzetkom posljednjih 10 godina, Jefrem Sirin je čitav život proveo u ovome gradu. On je čak tri puta doživio persijsku opsadu Nisibina koju je vodio šah Šapur II (337, 350. i 359. godine). U vrijeme opsade 350. godine Šapur je pregradio rijeku Migdoni i potopio okolinu grada. Jefrem Sirin u 1. madrašu o Nisibiji poredi grad s Nojevim kovčegom u vrijeme Svjetskog potopa.[10]

Poslije zatvaranja nestorijanskih škola (ukazom cara Zenona 489. godine), u gradu je postojala sopstvena škola bogoslovske misli (kraj V — početak VII vijeka).[11]

Početkom 940-ih godina Nisibiju je osvojio romejski car Roman I Lakapin.[12]

Islamski period[uredi | uredi izvor]

Grad su bez otpora zauzele snage Pravednog kalifata 639. ili 640. godine. Pod ranom islamskom vlašću, grad je služio kao lokalni administrativni centar. Godine 717. pogodio ga je zemljotres, a 927. godine su ga napali Karmati. Romeji su vratili pod svoju vlast Nisibis 942. godine, ali ga je kasnije ponovo zauzela dinastija Hamdanida. Ponovo su ga napali Romeji 972. godine. Nakon Hamdanida, gradom su upravljali Marvanidi i Ukajlidi. Od sredine 11. vijeka pa nadalje, bio je podvrgnut turskim napadima i ugrožen od Grofovije Edesa, a napali su ga i oštetili Seldžuci pod Tugrilom 1043. godine. Grad je ipak ostao važan centar trgovine i transporta.[13]

Arapski geografi i istoričari tog perioda opisuju grad kao veoma napredan, sa prelepim kupatilima, zidovima, raskošnim kućama, mostom i bolnicom. Mongoli osvajaju ove krajeve 1230. godine. Osmanska imperija u vrijeme vladavine Selima I uzima grad pod svoje 1515. godine.[13]


Geografija[uredi | uredi izvor]

Pogled na vještačko jezero Bejazu u Nusajbinu.
Pogled na dolinu gdje rijaka teče od izvora do brane, a potom i do samog Nusajbina.

Nusajbin se nalazi na sjevernoj strani sirijsko-turske granice, koja ga dijeli od grada Kamišlija. Kroz oba grada protiče rijeka Džagdžag. Na nusaibinskoj strani granice postoji minsko polje, sa ukupno oko 600.000 mina koje su turske oružane snage postavile od 1950-ih. Na istoku grada se nalazi planina Džudi. Lokalno stanovništvo smatra da se ovdje zaustavila Nojeva barka.[14][15]

Nusajbin je sa drugim oblastima povezan autoputem E90 željezničkom prugom. Dva voza dnevno polaze sa željezničke stanice. Najbliži aerodrom je u Kamišliju, pet kilometra južno, u Siriji. Najbliži aerodrom u Turskoj nalazi se kod Mardina, 55 kilometara sjeverozapadno od Nusajbina.

Klima[uredi | uredi izvor]

Nusajbin ima polusušnu klimu sa izuzetno toplim ljetima i hladnim zimama. Padavine su uglavnom rijetke.

Klima Nusajbin
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 11
(52) 		13
(55) 		17
(63) 		22
(72) 		30
(86) 		37
(99) 		41
(106) 		40
(104) 		35
(95) 		28
(82) 		20
(68) 		13
(55) 		25,6
(78,1)
Prosek, °C (°F) 6
(43) 		7
(45) 		11
(52) 		16
(61) 		22
(72) 		28
(82) 		32
(90) 		31
(88) 		27
(81) 		21
(70) 		13
(55) 		8
(46) 		18,5
(65,4)
Minimum, °C (°F) 3
(37) 		4
(39) 		7
(45) 		11
(52) 		16
(61) 		21
(70) 		25
(77) 		24
(75) 		20
(68) 		16
(61) 		9
(48) 		5
(41) 		13,4
(56,2)
Količina padavina, mm (in) 51
(2,01) 		30
(1,18) 		35
(1,38) 		26
(1,02) 		16
(0,63) 		0
(0) 		0
(0) 		0
(0) 		0
(0) 		12
(0,47) 		19
(0,75) 		34
(1,34) 		223
(8,78)
Dani sa kišom 8 7 7 5 2 0 0 0 0 2 4 6 41
Izvor: Weather2[16]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Nusajbin je danas najvećim dijelom naseljen Kurdima. Stanovnici grada imaju istorijski bliske veze sa stanovnicima susednog Kamišlija, a prekogranični brakovi su uobičajena pojava.[17][18] U gradu u malom broju žive i Arapi.[19]

Početkom 20. vijeka, u Nusaibinu su pretežno živjeli Arapi pridošli iz Mardina, oko 500 Jevreja i nešto Asirijaca, ukupno 2000 ljudi. U gradu se uglavnom govorio arapski, tako da su kurdske porodice koje su se tu naselile naučile ovaj jezik. Etnički sastav se izmjenio u drugoj polovini vijeka. Jevreji su migrirali u Izrael, a asirsko stanovništvo se značajno smanjilo. Nakon jake kurdske migracije krajem 20. vijeka, Nusaibin je postao grad u kojem se uglavnom govori kurdski.[20]

Veoma mala asirijska populacija preostala je u gradu. Najveći dio je emigrirao uslijed postojanog tursko-kurdskog sukoba.[21][22]

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema procjeni, u Nusajbinu je 2009. živjelo 80.448 stanovnika.[traži se izvor]

Demografija
1990.2000.
49.67174.110

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mechanisms of Communication in the Assyrian Empire. «People, gods, & places Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jul 2012).» History Department, University College London, 2009. Accessed 18 Dec 2010.
  2. ^ Lendering, Jona. "Nisibis Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. april 2016)." Accessed 18 Dec 2010.
  3. ^ Lendering, Jona. Assyrian Eponym List Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. decembar 2016). Accessed 18 Dec 2010.
  4. ^ „Migdoniя, mestnostь v Mesopotamii”. Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona : v 86 t. (82 t. i 4 dop.). XIX. Sankt-Peteburg: AO «F. A. Brokgauz — I. A. Efron». 1896. str. 234. 
  5. ^ Šablon:VT-RSKD
  6. ^ „Vseobщaя istoriя (Polibiй; Miщenko)/Kniga pяtaя — Vikiteka”. ru.wikisource.org (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2022-08-07. 
  7. ^ Philip Matyszak, Mithridates the Great, Rome's Indomitable Enemy, p. 139; Lee Fratantuono, Lucullus, the Life and Campaigns of a Roman Conqueror, pp. 104–105; Dio Cassius, XXXVI, 6–7; Eutropius, Breviarium, 6.9.1.
  8. ^ Cowan, Ross (2009). „The Battle of Nisibis, AD 217”. Ancient Warfare. 3 (5): 29—35. Arhivirano iz originala 29. 4. 2016. g. Pristupljeno 1. 4. 2014. 
  9. ^ „Istoriя Drevnego mira. tom 3. Upadok drevnih obщestv. Lekciя 9: Zakavkazьe i sopredelьnыe stranы meždu Iranom i Rimom. Hristianizaciя Zakavkazья.”. Arhivirano iz originala 2012-05-13. g. Pristupljeno 2014-05-12. 
  10. ^ „Efrem Sirin”. Pravoslavnaя эnciklopediя (na jeziku: ruski). XIX : „Efesяnam poslanie — Zverev”. Moskva: Cerkovno-naučnый centr «Pravoslavnaя эnciklopediя». 2008. str. 79—105. ISBN 978-5-89572-034-9. 
  11. ^ „Aristotelь”. Pravoslavnaя эnciklopediя (na jeziku: ruski). III : „Anfimiй — Afanasiй”. Moskva: Cerkovno-naučnый centr «Pravoslavnaя эnciklopediя». 2001. str. 242—257. ISBN 5-89572-008-0. 
  12. ^ „Roman I Lakapin”. Pustыrnik — Rumčerod. Bolьšaя rossiйskaя эnciklopediя : [v 35 t.]. 2015. str. 621/. ISBN 978-5-85270-365-1. 
  13. ^ a b Tuncel, Metin (2007). „Nusaybin”. TDV Encyclopedia of Islam, Vol. 33 (Nesi̇h – Osmanlilar) (na jeziku: Turkish). Istanbul: Turkiye Diyanet Foundation, Centre for Islamic Studies. str. 269—270. ISBN 9789753894555. 
  14. ^ Sale, George (1734). The Koran. Posner Memorial Collection. 
  15. ^ Compton, S. C. (2021). „Locating The City Of Thamanin (Thamanin Şehrının Konumu)”. Academia: 1—13. Pristupljeno 2021-07-15. 
  16. ^ „June Climate History for Nusaybin | Local | Turkey”. 
  17. ^ Zalewski, Piotr (5. 4. 2012). „How Bashar Assad Has Come Between the Kurds of Turkey and Syria”. Time. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  18. ^ Yıldırım, Ayşe (2013), Devlet, Sınır, Aşiret: Nusaybin Örneği (PDF) (PhD thesis) (na jeziku: turski), Hacettepe University, Pristupljeno 6. 5. 2016 
  19. ^ Halifeoğlu, Fatma Meral (2006). „SAVUR GELENEKSEL KENT DOKUSU İLE SOSYAL YAPI İLİŞKİSİ ÜZERİNE BİR İNCELEME”. Elektronik Sosyal Bilimler Dergisi. 5 (17): 76—84. ISSN 1304-0278. Arhivirano iz originala 2016-06-04. g. Pristupljeno 2016-05-05. 
  20. ^ Tan, Altan (2018). Turabidin'den Berriye'ye. Aşiretler - Dinler - Diller - Kültürler (na jeziku: turski). str. 326. ISBN 9789944360944. 
  21. ^ „Son Süryaniler de göç yolunda”. Evrensel. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  22. ^ „Nusaybin'in son Süryani ailesi: Terk etmeyeceğiz”. Evrensel. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  23. ^ Justin Popović: "Žitija svetih", treći tom, Valjevo 1975.
Nusajbin na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Нусајбин&oldid=27351452”