Oguski jezici

oguski jezici
oguski jezici
jugozapadnoturkijski jezici
Geografska rasprostranjenost	jugozapadna i srednja Azija, jugoistočna i istočna Evropa
Jezička klasifikacija	turkijski jezici oguski jezici;
Podpodela	zapadnooguski jezici; severnooguski jezici; južnooguski jezici;
Glotolog	oghu1243

Oguski ili jugozapadnoturkijski jezici, su ogranak turkijskih jezika. Ovi jezici su u upotrebi uglavnom u jugozapadnoj i srednjoj Aziji, a u manjoj meri i u jugoistočnoj i istočnoj Evropi. Ukupan broj govornika ovih jezika je oko 110 milioni ljudi.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Gubljenje početnog /h/
Gubljenje instrumentala -n
Ozvučuvanje plozivnih ispred prednjih samoglasnika
Gubljenje q/ɣ iza ɯ/u (npr. quru < quruq ("suvo"); sarɯ < sarɯɣ ("žuta"))
Promena -gan u -an

praturkijski	oguski	salarski	salarski
		zapadni oguski	turski (i izumrli osmanski turski) azerbejdžanski gagauški balkanski gagauški
		istočni oguski	turkmenski horasanski turkijski
		južni oguski	afšarski iranski turkijski jezici (kaškajski, sonkorski, ajnalski itd)

Izumrli pečeneški jezik je najverovatnije bio oguski jezik, ali nije dovoljno dobro dokumentovan, zbog čega je obično izostavljen iz klasifikacije.^[2]

Bitno je pomenuti i da su dva kipčačka jezika krimskotatarski i urumski, pod velikim uticajem oguskih jezika, pre svih pod uticajem turskog.

^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Oghuz”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
^ Baskakov, N. A. Tюrkskie яzыki, Moskva 1960, s. 126-131.

Johanson, Lars; Csató, Éva Ágnes (1998). The Turkic Languages. London: Routledge. ISBN 0-415-08200-5.
Menges, Karl H. (1995). The Turkic Languages and Peoples. Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 3-447-03533-1.