Oguski jezici
Appearance
oguski jezici | |
---|---|
jugozapadnoturkijski jezici | |
Geografska rasprostranjenost | jugozapadna i srednja Azija, jugoistočna i istočna Evropa |
Jezička klasifikacija | turkijski jezici
|
Podpodela | |
Glotolog | oghu1243[1] |
Oguski ili jugozapadnoturkijski jezici, su ogranak turkijskih jezika. Ovi jezici su u upotrebi uglavnom u jugozapadnoj i srednjoj Aziji, a u manjoj meri i u jugoistočnoj i istočnoj Evropi. Ukupan broj govornika ovih jezika je oko 110 milioni ljudi.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]- Gubljenje početnog /h/
- Gubljenje instrumentala -n
- Ozvučuvanje plozivnih ispred prednjih samoglasnika
- Gubljenje q/ɣ iza ɯ/u (npr. quru < quruq ("suvo"); sarɯ < sarɯɣ ("žuta"))
- Promena -gan u -an
Jezici
[uredi | uredi izvor]praturkijski | oguski | salarski | ||
zapadni oguski |
| |||
istočni oguski | ||||
južni oguski |
|
- Izumrli pečeneški jezik je najverovatnije bio oguski jezik, ali nije dovoljno dobro dokumentovan, zbog čega je obično izostavljen iz klasifikacije.[2]
Bitno je pomenuti i da su dva kipčačka jezika krimskotatarski i urumski, pod velikim uticajem oguskih jezika, pre svih pod uticajem turskog.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Oghuz”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
- ^ Baskakov, N. A. Tюrkskie яzыki, Moskva 1960, s. 126-131.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Johanson, Lars; Csató, Éva Ágnes (1998). The Turkic Languages. London: Routledge. ISBN 0-415-08200-5.
- Menges, Karl H. (1995). The Turkic Languages and Peoples. Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 3-447-03533-1.