Pređi na sadržaj

Ornitofauna Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jedno od značajnijih izdanja koja se bave pticama Srbije

Zbog ekološki povoljnog položaja, Srbija je izuzetno bogata pticama. Područje ove zemlje se u generalnom biogeografskom smislu deli na tri regiona: panonski (pre svega Vojvodina), kontinentalni (ravna područja niže Save) i alpski region (Dinaride). Svaki od tih biogeografskih regiona ima svoj jedinstven živi svet, a tako i zasebnu ornitofaunu.

Trenutno se za prostor Srbije vodi oko 350 vrsta ptica[1] od kojih skoro 250 gnezde ili su gnezdile kod nas, dok ostalih oko 100 vrsta su nam posetioci tokom seobe ili zimovanja (prolaznice, ili na lutanju).

Brojnost i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Opis brojnosti ptica je oblast kojom se konstantno bave ornitolozi, pošto se rasprostranjenje ptica dinamično menja. Na prostoru sadašnje Srbije, do današnjih dana zabeleženo je i potvrđeno prisustvo 351 vrsta divljih ptica. Što se tiče gnezdarica, u periodu 1800-2015. evidentirano je gnežđenje 249 vrsta, od čega se u sadašnjem periodu gnezdi 240 vrsta ptica (Puzović, S. et al. 2016).

Regioni Srbije najbogatiji pticama gnezdaricama su Kosovo i Metohija, severoistočna (Banat) i jugoistočna Srbija (granica sa Bugarskom i Makedonijom).

U najbrojnije gnezdeće vrste ptica spadaju zeba, vrabac pokućar, crnoglava grmuša, poljski vrabac i velika senica, a u najređe ružičasti čvorak, riđoglavi gnjurac, čaplja govedarka i druge (Puzović, S. et al. 2015).

Istorijat proučavanja ptica u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući pre svega radu entuzijasta, biologa ali i amatera – naročito u odnosu na druge faunističke grupe organizama – ornitofauna Srbije je dobro istražena. Ptice su zanimljiva grupa, čije izučavanje je oduvek privlačilo jedan broj ljudi, koji su iz hobija, a drugi kao profesionalni ornitolozi provodili vreme na posmatranju i popisivanju ptičje faune.

Sova utina

Neka istaknuta imena srpske ornitologije bili su dr S. D. Matvejev (1913-2003)[2], prof. Milorad Marčetić, Rihard Čornai (1903-1984), dr Jožef Mikuška (1942-2006), dr Boris Garovnikov (1929-2014) i drugi.

Ugrožene vrste i njihova zaštita[uredi | uredi izvor]

Zadatak institucija zaštite prirode, kao i svakog pojedinca jeste da čuva ptice i prirodu od sve većeg pritiska, kao zagađivanje, urbanizacija, hemizacija, nestanak staništa.

Među najznačajnije vrste ptica spadaju one koje su ujedno i najugroženije i predstavljaju prirodnu retkost, kao na primer ptice grabljivice, beloglavi sup, orao krstaš ili stepski soko. Ovo su ptice čija je svetska populacija toliko opala, da svaka država na čijem području u nekom broju opstaju treba da bude ponosna na njih i da ih sa posebnom pažnjom čuva.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Beloglavi sup

Sledeće zanimljivosti govore u prilog bogatstva Srbije ptičjim svetom:

  • Među prvim rezervatima prirode, a podstaknuto bogatstvom ptica, je Obedska bara, ukazom Carske komore 1874. godine, samo dve godine nakon proglašenja Jeloustoun parka u SAD.
  • Taraš u Banatu ima status evropskog sela roda, sa preko 40 aktivnih gnezda ove prelepe ptice.[3]
  • Svetski "glavni grad" sova je Kikinda.[4] U ovom severnobanatskom gradu svake zime boravi i do 700 jedinki sove utine zbog čega je odlučeno da sove postanu zaštitni znak Kikinde. O fenomenu okupljanja sova čak je i BBC napravio reportažu.[5]
  • Pre samo 6 decenija Srbiju je nastanjivalo 4 vrste lešinara (bela kanja, orao bradan, beloglavi sup i crni lešinar) od kojih je samo sup spasen od izumiranja. Akcija spašavanja vrste je bila toliko uspešna, da je sup ujedno i jedna od retkih ptica čija populacija danas ne opada, nego zahvaljujući aktivnim merama zaštite raste. Trenutno u Zapadnoj i Jugozapadnoj Srbiji gnezdi oko 140 parova, dok predstoji pokušaj vraćanja supa i u Istočnu, gde je ranije takođe živeo.[6][7]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Puzović, S., Radišić, D., Ružić, M., Rajković, D., Radaković, M., Pantović, U., Janković, M., Stojnić, N., Šćiban, M., Tucakov, M., Gergelj, J., Sekulić, G., Agošton, A. & Raković, M. (2015): Ptice Srbije - procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013[mrtva veza]. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Novi Sad.
  • Puzović, S, Simić, D. Saveljić, D., Gergelj, J., Tucakov, M., Stojnić, N., Hulo, I., Ham, I., Vizi, O., Šćiban, M., Ružić, M., Vučanović, M. & Jovanović, T. (2003): Ptice Srbije i Crne Gore – veličine gnezdilišnih populacija i trendovi: 1990-2002. Birds of Serbia and Montenegro – breeding population estimates and trends: 1990-2002. Glasnik Društva za zaštitu i proučavanje ptica Vojvodine Ciconia br. 12, Novi Sad, pp. 35-120
  • Marko Šćiban, Draženko Rajković, Dimitrije Radišić, Voislav Vasić, Uroš Pantović (2015): Ptice Srbije - kritički spisak vrsta Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. april 2018). Pokrajinski zavod za zaštitu prirode (PZZP) i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS), Novi Sad.
  • Puzović S, Sekulić G, Stojnić N, Grubač B, Tucakov M (2009): Značajna područja za ptice u Srbiji. Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja – Zavod za zaštitu prirode – Pokrajinski sekretarijat za zaštitu životne sredine i održivi razvoj, Beograd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ptice Srbije spisak vrsta Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. maj 2017), DZPPS
  2. ^ Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev – b92 blog
  3. ^ Evropsko selo roda usred Banata Dnevnik, 16. 01. 2016
  4. ^ Kikinda slavi svoje ljubimce i ovog novembra! Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. јануар 2017) – Telegraf
  5. ^ Sove iz Kikinde na BBC televiziji u seriji One planet – Bašta Balkana Magazin
  6. ^ Puzović, et al. (2015): Ptice Srbije - procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Novi Sad.
  7. ^ Информације Фонда за заштиту птица грабљивица - Београд

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]