Pad Jerusalima (1187)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pad Jerusalima
Deo Trećeg krstaškog rata
Vreme1187.
Mesto
Ishod Pobeda Ajubida. Grad predat Saladinu
Sukobljene strane
Kraljevina Jerusalim Ajubidi
Komandanti i vođe
Balian I Ibelin
Patriarh Herakl jerusalimski
Saladin
Jačina
nepoznato nepoznato
Žrtve i gubici
nepoznati nepoznati

Pad Jerusalima se desio 2. oktobra 1187. godine nakon opsade koja je trajala od 20. septembra do 2. oktobra 1187. Balijan I Ibelin je predao Jerusalim Saladinu, koji je dozvolio građanima da napuste grad otkupninom. Oni koji nisu mogli da plate svoj otkup su na kraju prodati u ropstvo. Porazom u Jerusalimu je počeo kraj Kraljevine Jerusalim. Evropa je odgovorila na ovaj poraz 1189, početkom Trećeg krstaškog rata, koji su predvodili Ričard I Lavlje Srce, Filip II Avgust i Fridrih I Barbarosa.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Dok su krstaške državice bile u opadanju, nasuprot njih je rasla snaga i moć muslimanskog sveta. Sredinom druge polovine XII veka došlo je do stvaranja jake i velike države, koja je obuhvatala Egipat, Mesopotamiju i veći deo Sirije. Na čelu ove države stajao je Jusuf Salah-ad-din, poznat i kao Saladin.

Saladin je sve svoje snage usmerio na uništenje franačkih poseda na Istoku. Iz godine u godinu je pustošio njihove posede, a to je u stvari bila samo predigra velike ofanzive.[1]

Bitka kod Hatina[uredi | uredi izvor]

Do bitke kod Hatina je došlo 5. jula 1187. blizu Galilejskog jezera. Ovo je jedna od najvećih bitaka u kojoj su se sukobili krstaši i muslimani. Slabo vođeni i nesložni krstaši su zauzeli položaje u delovima gde nije bilo vode, dok je Saladinova vojska bila u mnogo boljem položaju. Žeđ je mučila krstaše.

Rano ujutru počeli su napadi na krstaše. Napadi su bili žestoki, a krstaška vojska je samo delimično uspela da se probije. Većina je ostala opkoljena. kada je konačno pao i crveni šator jerusalimskog kralja, koji je bio postavljen na najvišem vrhu i bitka se završila.[2]

Pad Jerusalima[uredi | uredi izvor]

Posle pobede kod Hatina ostao je Jerusalim sasvim odsečen. Opkoljavanje Jerusalima je otpočelo je 20. septembra. Šest dana kasnije Saladin je naredio da pojačaju pritisak i pripreme se za konačan napad. Uvidevši da će teško odbarniti grad, Balijan je otišao na pregovore kod sultana. Sultan u početku nije želeo da pristane na pregovore, jer se zakleo da će grad zauzeti mačem. Arapski izvori ovako opisuju obraćanje Balijana:[3]


Arapski izvori kažu da Saladina nisu dotakle pretnje, ali da ga je dirnuo žar sagovornika. Saladin je odlučio da svako mora da plati otkup da bi se oslobodio, deset dinara za muškarce, pet za žene i jedan za decu.[4]

U petak 2. oktobra 1189. godine Saladin je ušao u grad.[4]Za razliku od ulaska krstaša u Jerusalim, koji je bio obeležen najsvirepijim krvoprolićem, Saladin je postupio sa mnogo čovečnosti. Pokolja nije bilo a pljačka je sprečena na samom početku. Muslimanske patrole patrolirale su gradom i sprečavale su svako nasilje i prestup. Deo hrišćanskog stanovništva povukao se sa nešto imetka u oblasti koje su još držali krstaši, u Tir, Tripolis i Antiohiju. Oni koji nisu imali sredstva da se otkupe prodati su u ropstvu.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jadran Ferluga, Krstaški pohodi, Beograd 1966. pp. 47.
  2. ^ a b Jadran Ferluga, Krstaški pohodi, Beograd 1966. pp. 48.
  3. ^ Amin Maluf, Krstaški ratovi u očima Arapa, Beograd 2006. pp. 230–231.
  4. ^ a b Amin Maluf, Krstaški ratovi u očima Arapa, Beograd 2006. pp. 231.