Пепељаста кукувија
Pepeljasta kukuvija | |
---|---|
Pepeljasta kukuvija | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Strigiformes |
Porodica: | Tytonidae |
Rod: | Tyto |
Vrsta: | T. glaucops
|
Binomno ime | |
Tyto glaucops (Kaup, 1852)
|
Pepeljasta kukuvija (lat. Tyto glaucops) vrsta je sove iz porodice kukuvija (lat. Tytonidae). Živi na Haitiju i u Dominikanskoj Republici. Njena prirodna staništa su suptropsko ili tropsko suvo grmlje, suptropsko ili tropsko grmlje na visokim visinama i, sada, degradirane šume.
Opis[uredi | uredi izvor]
Pepeljasta kukuvija je prilično slična tamnijim vrstama kukuvija. Facijalni disk joj je u obliku srca i pepeljasto-sive je boje. Gornji deo glave i tela su žućkasto-smeđe boje sa tamnosivom ili crnom bojom, donji delovi tela su bledi. Odrasla jedinka može dostići dužinu od 26 do 43 centimetra i biti teška između 200 i 400 grama. Dozivanje joj je brza serija klikova praćena šištanjem, a ptica može da emituje i piskav vrisak.[2]
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Pepeljasta kukuvija je endemična za Hispaniolu i neka manja ostrva u blizini.[1] Njeno tipično stanište su šume i otvorena šumska područa i često se nalazi u blizini gradova i sela.[2]
Ponašanje[uredi | uredi izvor]
Pepeljasta kukuvija je ptica stanarica i ne migrira. Gnezdi se u rupama u drveću, u pukotinama u stenama, na kamenitim izbočinama i u zgradama. Leže između tri i sedam jaja, koja polaže između januara i jula.[2]
Kao i većina drugih sova, i ova kukuvija je noćna ptica i hrani se sitnim kičmenjacima. Kukuvija (lat. Tyto alba) uvedena je na Hispaniolu oko 1950. godine. Studija, objavljena 2010. godine, u Dominikanskoj Republici preduzeta je da bi utvrdila način ishrane ove dve sove i da li se međusobno nadmeću za hranu. Ovo je urađeno ispitivanjem peleta koje sove povraćaju, a koji sadrži nesvarene kosti, krzno i perje njihovog plena. Utvrđeno je da svaka od njih konzumira preko stotinu vrsta plena, a devedeset dve vrste su zajedničke.[3] Mali sisari su preovlađivali u obe ishrane, posebno kod obične kukuvije, kod koje su činili najveći deo biomase. Slepi miševi imaju sličan procenat u ishrani kod obe vrste, ali se pepeljasta kukuvija više hrani pticama. Vodozemce i gmizavce takođe češće konzumira pepeljasta kukuvija. Rezultat studije navodi da se ne može sa sigurnošću zaključiti da li je konkurencija za hranu, izazvana dolaskom obične kukuvije, štetna po domaću vrstu.[3]
Status[uredi | uredi izvor]
IUCN navodi pepeljastu kukuviju kao vrstu sa najmanjom brigom. To je zato što ima veoma širok areal i, iako ptica nije česta, njena populacija izgleda stabilno.[1] Pepeljasta kukuvija se takmiči za mesta za gnežđenje i pogodno stanište sa jačom američkom kukuvijom (lat. Tyto alba pratincola).[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v BirdLife International (2016). „Tyto glaucops”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T22688511A93199076. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22688511A93199076.en . Pristupljeno 26. 11. 2013.
- ^ a b v g „Ashy-faced Owl: Tyto glaucops”. World Owl Trust. 01. 02. 2005. Arhivirano iz originala 05. 10. 2013. g. Pristupljeno 07. 10. 2013.
- ^ a b Wiley, James W. (2010). „Food Habits of the Endemic Ashy-Faced Owl (Tyto glaucops) and Recently Arrived Barn Owl (T. alba) in Hispaniola”. Journal of Raptor Research. 44 (2): 87—100. doi:10.3356/JRR-08-100.1.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Pepeljasta kukuvija na Vikimedijinoj ostavi