Pribinić
Pribinić | |
---|---|
![]() Ambulanta i matični biro u Pribiniću | |
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Teslić |
Stanovništvo | |
— 2013. | ![]() |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 36′ 38″ S; 17° 41′ 26″ I / 44.610556° S; 17.690556° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 367 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 74276 |
Pozivni broj | 053 |
Pribinić je naseljeno mjesto u opštini Teslić, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 2013. u naselju je živjelo 1.441 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Nalazi se u podnožju planina Borje i Javorove, na rijeci Maloj Usori. Udaljen je 15 km od Teslića, na putu koji povezuje Teslić sa Banjom Lukom. Središnji dio mjesta je na 280 do 460 m. n. v. Neki značajniji vrhovi ovih planina nalaze se na području sela Pribinić: Tajan (1.008 m. n. v.), Brestovac (605 m. n. v.) i Lipova glava (520 m. n. v.). Pribinić se nalazi u pojasu umjerene kontinentalne klime, bez velikih temperaturnih oscilacija. Prosječne godišnje temperature se kreću od 9,7 °C, a prosječne godišnje padavine od 992 mm.
Područje je bilo naseljeno od davnina, ali procvat doživljava sa razvojem austrougarske mreže željeznica namijenjene iskorištavanju lokalnog drvnog bogatstva. Područje je bogato četinarskom i listopadnom šumom. Osim kao bitna tačka na željeznici, u to vrijeme Pribinić je bio poznat i kao vazdušna banja.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Pribinić[1] | |||||||||
Nacionalnost[1] | 2013. | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. | 1921. | 1910. | 1895. | 1885. |
Srbi | 1.662 | 1.812 | 1.954 | 2.049 | 1.047 | 1.028 | 808 | 663 | |
Muslimani | 275 | 238 | 212 | 164 | 80 | 82 | 67 | 66 | |
Jugosloveni | 37 | 149 | 35 | ||||||
Hrvati | 7 | 11 | 11 | 3 | 41 | 46 | 335 | ||
Crnogorci | 9 | 12 | 2 | ||||||
Mađari | 1 | ||||||||
ostali i nepoznato | 15 | 4 | 4 | 1 | 8 | 21 | |||
Ukupno | 1.441 | 1.996 | 2.219 | 2.194 | 2.257 | 1.169 | 1.164 | 1.235 | 729 |
Demografija[1] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1961. | 2.257 | |
1971. | 2.194 | |
1981. | 2.219 | |
1991. | 1.982 |
Pravoslavne porodice koje danas naseljavaju Pribinić su Arsenići, Babići, Bijelci, Blagojevići, Bogdanići, Božići, Boštrunići, Bubići, Vasilići, Vukovići, Grabovci, Delići, Dimitrići, Dušanići, Ilinčići, Josipovići, Jotići, Kalamande, Kostići, Krunići, Lazići, Lipovčići, Malići, Marinkovići, Markovići, Miladići, Miljanovići, Mitrovići, Mišići, Momčilovići, Nikolići, Ostojići, Petrovići, Pešte, Popadići, Popovići, Radonjići, Stevići, Stojanovići, Stoljaci, Suvajci, Filipovići, Cvijetići, Cvijići i Škiljići.
Muslimanske porodice koje su živjele u Pribiniću su Barići, Bešići, Kertići, Mašići, Sadikovići i Huskići. Većina muslimanskih porodica su starosjedioci u Pribiniću, nastali od lokalnih pravoslavnih porodica koje su primile islam. Oni uglavnom znaju od koje pravoslavne porodice su potekli, i do raspada Jugoslavije i rata u BiH imali su dobre međusobne odnose.
Skoro svi Dušanići iz Republike Srpske vode porijeklo od pribinićkih Dušanića.
Istaknuti Pribinićani[uredi | uredi izvor]
- Jovan B. Dušanić, profesor [1]
- Slobodan Dušanić, profesor
- Stjepan Pavlić, narodni heroj Jugoslavije
Ime naselja[uredi | uredi izvor]
Do pred kraj 20. vijeka mještani su naselje nazivali Pribinjić. Ne zna se zasigurno kako je Pribinić dobio ime, ali najčvršća pretpostavka je da ime dolazi od nekog istaknutog seoskog kneza Pribina. Jedna anegdotska verzija kaže da su Pribiniću ime dali slovenački radnici koji su radili na uvođenju pruge. „Pribinić“, prema toj verziji, dolazi od slovenačkog „Pri bi nič“, što bi trebalo da znači da prije pruge tu nije bilo naselja. Za vrijeme turske vladavine, u popisima Usorske nahije naselje današnjeg Pribinića se zvalo Ostružnjica - Crkvina. Od starog naziva sela iz doba turske vladavine danas su sačuvani nazivi rječica Mala i Velika Ostružnja koje se ulivaju u Malu Usoru, a između tih rijeka južno od centra naselja se nalazi Ostružnje brdo sa istim toponimom.
Obljetna slava - masla sela Pribinić je na praznik Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova, koji se slavi 21.maja. Kod lokalnih mještana ova svetkovina je poznata kao "Mali Jovanjdan" ili "Jovanjčić". Do kraja 19-og ili do početka 20-og vijeka obljetina ovog sela se proslavljala na pravoslavni praznik Prenosa moštiju svetog oca Nikole - Nikolajice - koji se svetkuje 22.maja, pa je zbog nekog ubistva na dan te svetkovine pomjerena za dan ranije, na praznik Svetog Jovana Bogoslova. Na mjesnom pravoslavnom groblju Kasimovina kapela je posvećena Prenosu moštiju svetog oca Nikole, koja je sagrađena 1939., a renovirana 2011.godine.[traži se izvor]
Infrastruktura[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b7/Pribinic_skola.jpg/220px-Pribinic_skola.jpg)
Pribinić ima devetogodišnju osnovnu školu „Stevan Dušanić“. Škola ima područna odjeljenja u Liplju, Šnjegotini, Parlozima i G. Buletiću. Prota Stevan Dušanić je svojevremeno mnogo činio na napredovanju naselja i prosvetljavanju stanovništva.
Crkva Sv. Cara Konstantina i Carice Jelene izgrađena je 1899-1900. godine, a sultanov ferman za crkvu obezbijeđen je još 1857. godine. Ikonostas u hramu oslikao je oko 1900. godine akademski slikar Spiridon Špiro Bocarić iz Sarajeva.[2]
Pribinić ima zgradu pošte (74276).
U zgradi nekadašnje željezničke stanice danas se nalaze ambulanta i matični biro.
Period razvoja[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/dd/Pribinic_stara.jpg/220px-Pribinic_stara.jpg)
Uskotračna pruga Usora-Pribinić podignuta je 1881. godine, a 1884. godine je izgrađen i put Doboj—Banja Luka (preko Pribinića). Za fabriku „Destilacija“ koja je decenijama bila nosilac privrede u Tesliću prvobitno je planirano da se podigne u Pribiniću, ali je naknadno odlučeno da se izmjesti 15 km bliže Doboju, gdje je time nastao grad Teslić. U Pribiniću je uspostavljena Šumska uprava, a podignute su pilana i sušara šišarki, trušnjača[3]. Za doseljene radnike podignute su dvije katoličke crkve, po jedna u Tesliću i Pribiniću. Crkva u Pribiniću je podignuta 1900. godine, bila je drvena, pa je nakon Drugog svjetskog rata uklonjena. Tek kada je odlučeno da se podigne katolička crkva i starosjedjelačko stanovništvo je dobilo dozvolu da se podigne pravoslavna crkva. Pravoslavna crkva i danas postoji u Pribiniću.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/22/Principovo_vrelo.jpg/220px-Principovo_vrelo.jpg)
Kod lokalnog stanovništva je popularna nepotvrđena priča da je Gavrilo Princip imao djevojku Pribinićanku. Sa svojom djevojkom se uglavnom nalazio na lokalnom izletištu kod jednog izvora. Danas mještani taj izvor zovu Principovo vrelo. Početkom 21. vijeka, uz finansijsku podršku Vlade Republike Srpske[4] i SO Teslić izvršeno je uređenje vrela i prilaznog puta. Kod samog vrela je podignuta oniža struktura u obliku inicijala GP (Gavrilo Princip) i postavljena je spomen-tabla.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
- ^ "Srpski sion", Karlovci 1902. godine
- ^ "Politika", 17. dec. 1937
- ^ http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/MTT/Documents/списак[mrtva veza] finansiranih projekata u 2012. g. po osnovu javnog konkursa iz oblasti turizma.docx
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Prof. Jovan B. Dušanić-Lipljanski, Pribinić — mesto u Republici Srpskoj, 2006.