Prozor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Razni primeri prozora

Prozor (pendžer, ponistra), je otvor na zgradi ili kući, obično na zidu, ali može biti i krovni. Namena mu je da propusti svetlost (služi da se prostorijama obezbedi dovoljna količina prirodnog svetla tokom dana) i da se vrši provetravanje zatvorenog prostora kroz njega.[1] Deo prozora je prozirna površina kroz koju svetlost može da prođe.

Prozor na seoskoj kući u zapadnoj Srbiji.
Krovni prozori.

Prozori mogu biti otvorivi, neotvorivi (fiksni) i slepi. Ovi prvi se sastoje od okvira (rama) i krila, kod ovih drugih postoji samo okvir koji je zastakljen, a treći pojam označava prozore koji su zazidani, ali se vide na fasadi ili u unutrašnjosti zgrade. Prozor se, u savremenom građevinarstvu, zastakljuje staklom (jednoslojnim ili višeslojnim), kao i drugim (polu)providim materijalima (npr. polikarbonatnom plastikom).[2] U prošlosti su se prozori na kućama „zastakljivali“ tankim kožama, jer je staklo bilo skupo i nedostupno. Staklo se koristilo samo na dvorcima ili crkvama (gde je obično ugrađivano u vidu vitraža).

Prema broju krila, prozori se dele na jednokrilne, dvokrilne, trokrilne itd. Krila mogu biti jednostruka, dupla i dvostruka (krilo na krilo). Savremeni prozori su najčešće sa jednostrukim krilima, ali su krila i okviri profilisani tako da omoguće odlično zaptivanje, kako zahvaljujući svom obliku, tako i zahvaljujući zaptivkama od gume ili EPDM. Krila mogu biti obrtna ili klizna.

Materijal za izradu okvira i krila može biti drvo, plastika (obično PVC) ili metal (obično aluminijum ili čelik), a da bi se zadovoljili savremeni zahtevi građevinske fizike i arhitektonskog oblikovanja, prave se i od kompozitnih profila (npr. kombinacije metala i drveta).

Uz osnovne delove prozora, za njihovu konstrukciju (kod otvorivih) neophodan je i okov, gde spadaju šarke i mehanizam za zatvaranje. Prozori mogu imati i dodatne delove: spoljne i unutrašnje roletne, kapke (žaluzine), senila i sl.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U 13. veku pre nove ere, najraniji prozori su bili nezastakljeni otvori na krovu koji su propuštali svetlost tokom dana. Kasnije su prozori prekrivani životinjskom kožom, tkaninom ili drvetom. Sledeće su bili kapci koje su se mogle otvarati i zatvarati. Vremenom su napravljeni prozori koji su istovremeno štitili stanovnike od elemenata i propuštali svetlost, koristeći više malih komada providnog materijala, kao što su spljošteni komadi providnog životinjskog roga, tanke kriške mermera, na primer, fengit, ili komadi stakla, postavljeni u okvire od drveta, gvožđa ili olova. Na Dalekom istoku papir se koristio za popunjavanje prozora.[1] Rimljani su bili prvi za koje se znalo da su koristili staklo za prozore, tehnologiju koja se verovatno prvi put proizvodila u rimskom Egiptu. Naime, u Aleksandriji su prozori od livenog stakla, iako loših optičkih svojstava, počeli su da se pojavljuju oko stote godine nove ere. To su bile male debele produkcije, nešto više od staklenih tegli od duvanog stakla (cilindričnih oblika) spljoštenih u listove sa kružnim prugastim šarama. Prošlo bi više od jednog milenijuma pre nego što je prozorsko staklo postalo dovoljno providno da se jasno vidi kroz njega, kao što o njemu sada razmišljamo. Godine 1154, Al-Idrisi je opisao staklene prozore kao obeležje palate koja je pripadala kralju carstva Gane.[3][4]

Tokom vekova razvijene su tehnike za presecanje jedne strane cilindra od duvanog stakla i proizvodnju tanjih pravougaonih prozorskih okna od iste količine staklenog materijala. To je dovelo do visokih uskih prozora, obično odvojenih vertikalnim osloncem koji se zove bifora. Bivorni prozori su bili izbor među evropskim dobrostojećim stanovništvom, dok su papirni prozori bili ekonomični i široko korišćeni u drevnoj Kini, Koreji i Japanu. U Engleskoj je staklo postalo uobičajeno na prozorima običnih domova tek početkom 17. veka, dok su prozori napravljeni od stakla od spljoštenih životinjskih rogova korišćeni već u 14. veku.[5]

Prozori od poda do plafona u modernom stilu postali su mogući tek nakon što su usavršeni procesi industrijske proizvodnje stakla. Moderni prozori su obično ispunjeni staklom, iako su neki od providnih plastika.[1]

Kratka vizuelna istorija prozora

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Window”. Britannica. Pristupljeno 19. 5. 2012. 
  2. ^ „Window”. The Free Dictionary By Farlex. Pristupljeno 19. 5. 2012. 
  3. ^ Kevin Shillington (2013). Encyclopedia of African History 3-Volume Set. Routledge. str. 564. ISBN 9781135456702. 
  4. ^ Fage, J. D. (1957). „Ancient Ghana: A Review Of The Evidence”. Transactions of the Historical Society of Ghana. 3 (2): 3—24. JSTOR 41405704. 
  5. ^ Langley, Andrew (2011). Medieval Life. Eyewitness. Dorling Kindersley. str. 16. ISBN 978-1-4053-4545-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]